Prva nedjelja došašća
Prvoga prosinca proslavili smo prvu nedjelju došašća euharistijskim slavljima uz svečano paljenje prve adventske svijeće (svijeće proroka, svijeće nade). Na večernjoj misi ministrant je čitao duhovni poticaj (svjetlo je znak naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu, znak molitve i blagoslova), dok je drugi upalio svijeću te je župnik Ivan Jurić uvodno kazao:
„Dođi, dođi Gospodine Isuse! Došao je On. Jesmo li ga pustili u svoj stan, u svoju kuću, jesmo mu otvorili sebe i dopustili da On vlada - njegov Put da vlada nama i nas 'uzme'? Na popisu stanovništva u Hrvatskoj preko osamdeset posto izjasnilo se da su katolici, da smo katolička zemlja. Vidljivo je to na ulicama, vidljivo po svjetiljkama u gradovima, ali kršćani, oni pravi, ne mogu psovati, kršćani ne mogu biti nemoralni. Tako je bilo u prva kršćanska vremena - kad su ih pogledali, rekli su: 'Vidi svi se jednako nosimo, svi radimo jednake poslove, ali oni, oni su ipak drukčiji; u njih imamo povjerenje.' Sjećam se, dok sam služio vojsku u Novom Mestu i bio neprijatelj države, tako su me držali, međutim davali su mi ključ od glavnog magazina (skladišta) oružja koji je cijelo vrijeme bio kod mene. Pitao sam oficira zašto su meni povjerili ključ kad sam za njih vojnik drugoga reda, nisam čovjek povjerenja? Kazao je: 'Znam ja u koju ideš školu, tko tebe odgaja, ti nećeš ništa ukrasti. Ovi drugi bi mogli, koji su u Partiji i drugi u vojsci, ali ti nećeš.' I pokazalo se da je istina. Opravdao sam povjerenje, ali u biti nije to bilo povjerenje u mene, moju osobnost, nego u moje djelo. Kršćani ne mogu krasti! Braćo i sestre, kakva bi naša država bila kad bismo samo tu jednu Božju zapovijed držali! Ne bi bilo ljepše, bogatije i jače države da je to kod nas tako od Domovinskoga rata, zaista, tako krenulo. Na žalost, nije. Kuda nas to vodi? Često smo jadni, pitamo se zašto i onda upiremo prstom na druge. Crkva danas kaže: 'Podignite svoje glave!' Pogledajte u sebe, u svoje nutrine, u svoju savjest! Nemojte gledati na druge, nego sebe! Braćo i sestre, krenimo ti i ja od sebe!“
U propovijedi župnik je promišljao o došašću i životu između dva Isusova dolaska – kada je došao kao Spasitelj i kada će doći kao Sudac.
Liturgijsko pjevanje na koru animirao je Zbor mladih uz orguljsku pratnju Biljane Grašić, violinsku Lane Dizdar i gitarsku Ive Matišić. Završna pjesma „Zdravo Marijo, sjajna zornice“ uvela je u raspoloženje prve zornice u ponedjeljak (u 6 sati i u 7 sati).
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
