Slavlje uočnice Uzvišenja sv. Križa
Trodnevna duhovna priprava za župnu svetkovinu Uzvišenja sv. Križa (od 11. do 13. rujna) završena je molitvom svete krunice koju je u petak od 18 sati predmolio župni vikar vlč. Vladimir Sabo i molitvom svetom Križu.
Euharistijsko slavlje uočnice otvoreno je ulaznom himničnom pjesmom „Mjesec rujan“ u izvedbi Dječjeg zbora uz ravnanje autorice pjesme Marijane Matijević (sopranistica je pjevala i psalam) te orguljsku pratnju Marije Nađ Perić. Uočnicu je predslavio i propovijedao bibličar vlč. dr. Ivan Benaković, prof. na đakovačkom KBF-u, a suslavio vikar Vladimir.
Uranjanje u otajstvo Kristova križa s vlč. Ivanom Benakovićem
„Duhovno se želimo pripremiti za sutrašnju svetkovinu zaštitnika vaše župe samoga Krista uzdignutog na križ. Beskrajna istina, a istodobno središte i tajna naše vjere – križ. Kako prihvatiti taj znak, danas ćemo o tome promišljati; kako biti autentični kršćanin, kako nositi ono što je vlastita težina života. Pavao veli, čut ćemo u prvomu čitanju, u prvoj poslanici Korinćanima (1Kor 9,16-19. 22b-27) da trči kao trkač u trkalištu i sve čini da zadobije neraspadljiv vijenac, ide smišljeno. To je važno i u našemu životu da svaki napor koji činimo nije besmislen napor – trudimo se, da živimo nešto što sami ne znamo što činimo u našoj vjeri, nego da je sve ono što istinski prihvaćamo i nosimo u vjeri, doista, ima svoj smisao, da prihvaćamo istine naše vjere, a ona temeljna istina naše vjere je upravo ta da je Bog sebe istinski pokazao tek u smrti na križu; tada se ta ljubav istinski pokazala svima nama. I to je ono što želimo moliti u ovoj svetoj misi, a isto tako moliti i za sve vaše drage pokojne - mnogi od njih otišli su s ovoga svijeta da se nisu pomirili s Bogom“, uvodno je kazao vlč. Benaković.
U propovijedi je promišljao „o važnom otajstvu naše vjere - središtu vjere, gdje je Bog sebe pokazao do kraja; kako se istinski zrelo kršćanstvo ne može se zamišljati bez življenja križa i prihvaćanja težine vlastitoga života, a ne odbijanja vlastitoga života“ i valja nam „stati pod uzvišeni Kristov križ, zagledati se u njega i priznati vlastitu malenost; gledajući Kristovu probodenost, gledamo svoju probodenost i ranjenost, prihvaćamo bol, suobličujemo se Kristu i tek suočavajući se sa stvarnošću, možemo nadvladati problem“.
Kako nas križ preobražava?
„Najdublja duhovnost kršćanstva je mistika križa – prihvatiti bol, suobličiti se Kristu kroz patnju i kroz bol, ne bježati od te patnje, istinski preobražava čovjeka. Kada patimo, to je psihološki fenomen, mislimo da je naša/moja patnja najgora patnja, najveća i tako nitko drugi ne pati. I zatvaramo se u sebe ne želeći pogledati ljude oko sebe, vidjeti koliko ljudi pati na isti način. I zato je kršćanstvo u početcima bio suživot kršćana u malim kućnim Crkvama zato da se ljudi međusobno povezuju i kada pati jedan, pate svi zajedno s njim. To je bila teologija prve kršćanske zajednice – supatiti sa bratom u potrebi, radovati se sa radosnima, a plakati sa zaplakanima, kaže Pavao u poslanici Rimljanima. Danas svi govore o manjku toga: čovjek se ne zna radovati sa radosnima, a plakati sa zaplakanima i to se zove manjak empatije, suosjećanja. Supatiti znači sudjelovati u njegovoj boli, sudjelovati u njegovome križu. Što ti pomaže kada ti je teško? Osoba pored tebe. Kroz bol, kroz križ nemojte ići sami, potrebni su vam ljudi koji će zajedno s vama nositi taj križ. Na Kristovom križnom putu gledamo Šimuna Cirenca da pomogne Isusu nositi križ i Krist pokazuje da mu je potrebna pomoć u patnji. Tko smo mi ljudi da kažemo da možemo sami? Krist kaže nemoj sam, dopusti da ti se pomogne“, naglasio je vlč. Benaković pojasnivši kako za ljude i bližnje koji pomoć odbijaju valja moliti, positi, prikazati misu na nakanu za osobu, umjesto sebe uzalud trošiti jer „jedino onaj koji istinski može promijeniti je Bog koji mora dotaknuti srce, nutrinu i zato služe svi 'ugrizi zmija' u našemu životu i nisu križevi tu da bismo ih prokleli nego da bi nas preobražavali“. Pojasnio je kako „kroz probleme kojih je uvijek bilo Bog kuša narod, omekšava srce, da narod konačno spozna da ne može sam rješavati ništa, nego da mu je potreban Bog“ i u središtu je ljubav Božja prema vjernomu čovjeku čije srce i nakane poznaje Gospodin, naglasivši kako je „vjera čin ljubavi koja izgrađuje, življenje evanđelja koje donosi nebesku stvarnost, a istinski put je da ne vjerujemo besciljno i ne molimo beskorisno, nego sebe usmjerimo na osobu Isusa Krista“. Propovijed je zaključio porukom: „Vjera je jedostavna. Stanimo pred Kristov križ, priznajmo sebi vlastitu malenost, jadnost, prašnjavost pred Bogom! Svoje darove primljene od Boga stavi na raspolaganje svome bratu čovjeku pored sebe (neopterećen time tko si, što si, što činiš) ponizno služi bratu i tako ćeš istinski, najprije ti biti dovoljno ispunjen i zadovoljan, a onda i tvoj brat. Tada se živi boljim, ljepšim, skladnijim životom istinske kršćanske zajednice. Tako neka bude u našim životima.“
Nakon misnoga slavlja župnik preč. Ivan Jurić zahvalio je gostujućem propovjedniku Ivanu (kojega doživljavamo kao domaćeg svećenika jer često pastoralno surađuje s našom župom), a predslavitelj je, naposljetku mise, čestitao župnu svetkovinu potičući na dublje duhovno uranjanje u otajstvo Uzvišenja svetoga Križa o kojemu smo skupa pomišljali tijekom triju večeri.
Nakon mise, počastili smo se koncertom sakralne glazbe zahvaljujući nastupu Belomanastirskog ansambla harmonika (s voditeljicom Gabrielom Feher, prof.) i sopranistice Marijane Matijević, prof., naše župljanke. Bio je to glazbeno-duhovni dar našoj župnoj obitelji.
Molitva svetom Križu
O, sveti Križu, na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost! Amen!
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
