Slavlje Presvetog Srca Isusova uz kapelicu svečaricu

Svetkovinu Presvetoga Srca Isusova svečano smo proslavili 7. lipnja, u petak, uz kapelicu svečaricu naše retfalačke župe. Održana je večernja procesija djece s cvijećem, molitva krunice i svečano pjevano euharistijsko slavlje.

„Već godinama ovdje dolazimo pred kapelicu Srca Isusovog i sada tražimo snagu i jakost od Boga. S nama su naša dječica koja nas žele pozdraviti i prije svega zajedno s nama moliti Boga“, kazao je uvodno župnik preč. Ivan Jurić. Dječji duhovni recital, na tekst Blanke Bagarić Kundakčić koja je sa odgojiteljicom Zdenkom Beker uvježbala nastup, izvela su djeca: Iva Kundakčić, Šimun Kundakčić, Šimun Mikolin, Martina Pašalić, Anja Pašalić, Petra Cembauer, Patrik Kračun, Sara Migić, Sara Mihalj, Sara Šimić, Hana Mihalj, Laura Laptoš, Lovre Radovanović, Maura Kračun, Jona Bajs, Anja Nenadović, Elen Dašić, Elis Dašić, Paula Čolić, Hana Kujundžić, Anamarija Reba.

Prije nastupa na misi djeca su hodila u procesiji (Čvrsničkom ulicom do kapelice u Psunjskoj ulici) časteći Isusa pjesmom uz gitarsku pratnju studentice KBF-a Anamarije Reba, koja odmalena nastupa na proslavi svetkovine. U propovijedi je preč. Jurić istaknuo sabranost vjernoga naroda Božjeg „nasred ulice gdje osjećamo da Bog svjedoči istinu da je uz nas i da smo mi njegovi“ te je promišljao o otajstvenoj Božjoj ljubavi koju prepoznajemo i u našim životima jer, kazao je, „Bog je tako ljubio svijet da je nama dao jedinorođenog Sina i zapovijed ljubavi da ju živimo po njegovim načelima“.

Kapelica govori da nas Bog spaja, a Srce Isusovo govori da nas ljubi i voli

„Kapelica i križeva krajputaša ima mnoštvo po našoj Slavoniji i tako u Hrvatskoj. Ljetujem na otoku Cresu gdje ima dvije do dvije i pol tisuće vjernika i pored tri crkve imaju šezdesetak kapelica. Pitao sam zašto toliko? Odgovoriše da su sve darovi pomoraca koje je Bog spasio na moru ili u različitim tjeskobama života. Kod nas se kapelice obično nalaze na raskrižjima i uvijek su posvećene ili Isusu ili Gospi ili nekomu od svetaca, a ovdje Srcu Isusovu, na križanju puta. Na križanju puta dogodi se i puno sudara, nesreća i često nam se križaju putovi i budemo na križanju svoga života i treba nam Bog! I ova nam kapelica govori, baš na križanju ovih ulica, a rekao bih i na križanju dviju velikih župa gornjogradske i retfalačke, da nas Bog spaja, ali da je na našem životnom putu Bog, a ovdje nam još snažnije govori njegovo Srce koje nas ljubi i voli. Uvijek imajmo na umu, kad' prolazimo ovim ulicama, da je Boga tako ljubio svijet da nam je dao samoga sebe i da nam je dao svoje Srce. Zato često recimo: 'Srce Isusovo, smiluj nam se!'! Dječice razigrana, hvala i vama, poručio je župnik naposljetku mise.

Misno slavlje pratio je Župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka. Misna čitanja čitali su Predrag Pavičić i Željka Migić, redak prije Evanđelja pjevao je Marko Vrček, a molitvu vjernika čitala Nevenka Špoljarić. Oltarni prostor uz kapelicu u stoljetnom liporedu natkriven je svodom ukrašenim slavonskim šlinganim motivima i cvijećem koje su kao i ozvučenje za misu priredili sin i majka Tomislav i Katica Đukić nastavljajući obiteljsku tradiciju priprave za slavlje. Svetkovini je prethodila sedmodnevna večernja molitvena pobožnost stanovnica okolnih ulica uz kapelicu s kipom Isusa kojima su se pridružili članovi župnih molitvenih skupina i Zajednica Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi.

Slavlju su pribivale i redovnice Družbe sestara Naše Gospe te je svetkovanje završeno osobnom pobožnošću pred kapelicom Srca Isusova. Naposljetku su djeca stihovima zahvalila svećenicima župniku Juriću i župnomu vikaru Vladimiru Sabi (ispovijedao je prije i tijekom mise) stihovima i cvijećem te ih je preč. Jurić pohvalio jer „žele biti njegovi u Božjoj školi“, a na sve, posebice stanovnike i obitelji u Psunjskoj ulici, zazvao je Božji blagoslov.

Tradicionalno vjerničko čašćenje Srca Isusova ovdje je počelo 1. lipnja 1936. godine uz posvetu zavjetne kapelice u Psunjskoj ulici i trajalo je do 1952. godine stoljeća kada je komunistički režim zabranio javno održavanje pobožnosti, tek su svijeće ispred kapele gorjele na svetkovinu, dok je skupina vjernica molila, a prvo misno slavlje s mnoštvom vjernika uz obnovljenu kapelicu održano je 1995. godine.

Recital uz svetkovinu Presvetoga Srca Isusova

Prva danas pred vas stajem,/od srca svima pozdrav dajem.

I vrijeme nam je lijepo, sunce nam' sja,/blista od ljepote ovaj naš kraj.

Isuse moj,/ja sam Šimun dječak tvoj.

Strah me kada auti jure i kad grmi i sijeva.

Sretna sam kad sunce sja i kad moja seka pjeva.

Najviše od svega volim kad smo kao obitelj na broju svi,

zato čuvaj ih sve Isuse Ti!

Ptičice i cvijeće sve je u prirodi lijepo,/u Božjim očima život je nešto sveto!

Isusu ću reći hvala,/što pazi gdje staje moja noga mala!

Ja nemam velikih briga/kod mene vlada smijeh, veselje i igra.

Velikima kojima je život postao sive boje,

pošalji mene malenog da im unesem radosti svoje!

Prijatelj s Isusom uvijek ću biti,/ljubav i radost svima ću nositi!

Pred kapelicu kad staneš/znakom križa Isusu pozdrav daješ!

Imam i mač i kacigu jednu,/ali i tvoju Isuse zaštitu vrijednu!

Ruku pod ruku s prijateljima u vrtiću, u šetnji i kod kuće,

kad smo svi zajedno srce naše za Isusom jace tuče!

Božju ljubav ne može opisati niti jedna mjera;

zato postoji naša vjera.

Je li velika kao ocean, more, nebo ili puno više,

ne zna ni jedno biće koje ovom zemljom diše.

Vjeruj svemu što dolazi od Boga,

nemoj biti sumnjičav i pazi na bližnjega svoga!

Kod kapelice stani, kad te srce boli,

sjeti se da te Isus najviše voli!

Moja baka igra se sa mnom svašta,

sto na sat radi njezina mašta.

Čuvaj ju Isuse i sve druge bake što brinu o unucima malim,

ona me uči kako da molitvom Majčicu slavim!

Kakve Isus nagrade dijeli,/to nisu medalje ni prva mjesta koja bi mi htjeli.

On daje u životu obilje vjere, nade i mira,

da budeš ispunjen blagošću i poniznošću što u svako srce dira.

Dozvati Isusa možeš stihom pjesme lijepe,/ili riječima molitve svete.

Kada sve u tebi najjače moli i pjeva,/nije bitno jel' sja sunce ili kiša lijeva.

Bogu tada daješ svoju dušu cijelu/koja je obučena na krštenju u haljinu bijelu.

Zaboravljamo da se ona krije u našoj nutrini.

Bog nas je stvorio kao najsavršenija bića

i nije bitno jesu li nam našminkana ili naborana lica.

Da nam duša bude ponizna i čista,/molimo našeg Spasitelja Isusa Krista.

Otkrivam te Isuse u stranicama Biblije svete,

s knjigom Rijeci Božje rastem od kad' sam bila malo dijete.

Sad spoznajem Tvoje riječi još dublje i bolje,

i želim ih kao tvoj apostol donijeti svakom čovjeku dobre volje.

Svećenici dragi!

Ja ću vam buketić cvijeća dati,

poželjeti da Vas dobro zdravlje uvijek prati.

Bog dragi nek' Vas čuva da imate za sve strpljenja i snage,

nije lako uvijek imati razumijevanja i nalaziti riječi blage.

Treba umiriti roditelje, osamljene, bake i djedove pa i suradnike drage.

Pratite uvijek župljane na događajima raznim,

bez Božjeg blagoslova osjećali bi se na njima praznim.

Uz Vas i prisustvo Božje ruke osjećamo se važnim i snažnim.

Najljepše je kad se pod misom okupe djeca i mladi,

na kojima se župna zajednica gradi.

Oni su vedrog duha i energije su puni,

odmah se i Vama srce zadovoljstvom ispuni.

Sljedeće godine dođite nam opet svi,

lijepo je Presveto Srce Isusovo kod kapelice slaviti!

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić