Ned7Tra2024

Nedjelja Božjega milosrđa

Drugu vazmenu nedjelju - Nedjelju Božjega milosrđa, 7. travnja, proslavili smo četirima euharistijskim slavljima. Svaku nedjelju prije mise u 9 sati (tzv. župna) župljanke predmole krunicu Božjemu milosrđu, a danas sa svečanijim naglaskom te su i župnikove propovijedi prije podne tematski nadahnute blagdanskim duhom Božjega milosrđa u sjaju druge nedjelje Kristova uskrsnuća.

Večernju misu predvodio je i propovijedao naš bivši župni vikar vlč. Florijan Zagorščak, a misi je prethodila pobožnost Božjemu milosrđu koju je predmolio liturgijski čitač Predrag Pavičić.

"Budimo poput sv. Tome u ispovijedanju vjere!"

"Na drugu vazmenu nedjelju, ujedno i nedjelju Božanskoga milosrđa, pratimo lik svetoga Tome. Drugi su mu prenijeli vijest da je Isus živ, ali ga ta vijest nije baš posve uvjerila. Htio je susresti Uskrsloga i uvjeriti se da je zaista živ. On jednostavno ne vjeruje riječima drugih. Osobno želi iskusiti Krista uskrnuloga, susresti ga, staviti vlastitu ruku u njegov bok, dotaknuti ga, iskusiti živoga Boga. Nije li to i najveća čežnja i nas vjernika i našega vjerničkoga života? Doživjeti, doista, iskustvo živoga Boga! Kod Tome se ova želja ispunila. Ona je u njemu probudila divnu ispovijest vjere: 'Gospodin moj i Bog moj!' Neću pogriješiti, kažem li da nas ovo evanđelje o Tomi kao sumnjičavom čovjeku može ponekad i ohrabriti. Nema čovjeka koji ne sumnja. Naše sumnje tako često prisutne u našim srcima nisu problem tipičan samo za sadašnje vrijeme. Sumnje, nesigurnost, slaba vjera, praznovjerje, nevjera, sve je to već od prvoga dana postojalo u zajednici Isusovih učenika. Takvih kušnji nisu bili oslobođeni ni Isusovi najveći prijatelji. Stoga se nemojmo čuditi, ako i doživimo takva iskustva. Možda bismo se morali iznenaditi, ako toga ne bi bilo u našem životu!? Poznata izreka kaže: 'Tko nikada nije sumnjao, taj nikada nije ni iskreno vjerovao.' Međutim, Isus sve one koji sumnjaju oslobađa njihova nepovjerenja riječima: ' Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!' Zato je vjera u Boga nešto posebno; dar kojega treba u sebi njegovati. I nama Isus pristupa tako često na čudesne načine. Ne kao apostolima, ne možda kao svetome Tomi, ali - koliko nam je puta Gospodin bio blizu da smo skoro i mi mogli staviti svoje prste u njegove rane i svoju ruku u njegov bok? Iskustvo svetoga Tome dobar je primjer za mnoge današnje vjernike. Riječi drugih mogu nam samo pripremiti vjeru, no jedino naš/vlastiti pristanak može nas/ mene dovesti do toga da i mi/ja, poput Tome, ispovijedimo svoju vjeru u Uskrslog Krista riječima: 'Gospodin moj i Bog moj!' Zanimljivo je zapitati se zašto Toma nije bio s ostalim učenicima kafa im se Isus ukazao", promišljao je vlč. Florijan u propovijedi te nabrojao moguće razloge, primjerice osobna potresenost Isusovom mukom i smrću, razdiranje "slikom čavala koji probijaju ruke njegova Učitelja, koplja koje probada Isusov bok" i "kao da mu se srušio cijeli svijet" i možda je baš zato, pojasnio je, želio opipati te Isusove rane.

U propovijedi je razložio kako i mnoge naše obitelji imaju "svog Tomu apostola" i " možda je to tvoj sin ili kći, suprug ili supruga, brat ili sestra, snaha ili svekrva, punac ili punica..., dok će jedni ići redovito na svetu misu, moliti, postiti, nekim se članovima obitelji to može činiti smiješnim, bespotrebnim ili ludim". 'I to valja izdržati" naglasio je propovjednik, "možda ne osam dana, ali deset, dvadeset, trideset pa čak i četrdeset godina zajedničkog života, treba to izdržati, jer svatko ima svoje vrijeme kafa će susresti Uskrsloga. Valja biti strpljiv s onima oko nas, koji neću reći da ne vjeruju. Možda samo traže, poput Tome, da stave svoj prst na mjesto čavala, svoju ruku u Gospodinov bok. I da ozdrave od svoje slabe vjere i od svojih sumnja."

Naposljetku je promišljanje o evanđeoskom tekstu (Ivanovo evanđelje; Iv 20,19-31) zaključio: "Toma je bio sumnjičav, ali je na koncu shvatio koliko zapravo ljubi Gospodina. I onda je rekao one prekrasne riječi: 'Gospodin moj i Bog moj!' U tih pet riječi sažeta je sva Tomina, ali i naša vjera. Moj Bog koji me ljubi stoji preda mnom živ! Budimo i mi poput Tome, ne u sumnjičavosti, nego u ispovijedanju svoje vjere!"

Prije završnog svečanog blagoslova, župnik Ivan Jurić je izvijestio o događanjima u župi te pozvao talentirane župljane da osnaže zborno župno pjevanje u slavlju Boga! Župnik je posebno zahvalio gostujućemu vlč. Florijanu za zajedništvo prije njegova sutrašnjega povratka u Rim, napominjući dragocjeno zajedničko iskustvo u župnomu životu po dolasku u našu retfalačku župu 2022. godine, vlč. Florijanu kao mladomisniku u vikarsku službu, a njemu u župničku, ističući dobru suradnju s njim koja je neprekinuta kazavši: "Uvijek si dobro došao i dođi nam opet!" Vjernici su zapljeskali potvrđujući župnikove riječi i radost zbog dolaska vlč. Florijana.

Naime, od kada je 25. lipnja 2023. iz naše župe otišao kapelan Florijan (mladomisnik Župe sv. Martina biskupa u Privlaci), po odluci nadbiskupa mons. Đure Hranića, u Rim na Sveučilište Gregoriana gdje pohađa poslijediplomski studij na Fakultetu crkvene povijesti i kulturne baštine, svo vrijeme dio župljana ga molitveno prati, a on tijekom svojih praznika (božićnih i uskrsnih) dođe u ispomoć našoj župi ( blagoslov obitelji, ispovijed).

Misu je liturgijskim pjevanjem usvečanilo pjevanje Zbora mladih uz orguljsku pratnju Biljane Grašić.

Zabilježila: N. Špoljarić

  • 00
  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21