Križni put uz meditaciju „Pođi za mnom“ Tomislava Ivančića
U petak, 22. ožujka pobožnost križnoga puta predmolio je župnik Ivan Jurić razmatrajući meditacije križnog puta „Pođi za mnom - Susret s Isusom Kristom u križnom putu“ prof. Tomislava Ivančića.
Ovaj križni put nastojao je „usmjeriti na evanđeoske vizije naših svagdanjih križeva“, zapisao je autor 1988. godine u predgovoru knjizi (Kršćanska sadašnjost, 14 izdanje 2023.). Svaka od postaja uvodi (te) u sve dublju prisutnost Isusa Krista. Svaka postaja vodi k Isusu Kristu.
Uvodno smo poslušali: „Postani svjestan da je Isus pred tobom. Moli ga da te uvede u tajnu odricanja. Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao ti Neka mi bude i činim sve što mi Isus kaže. Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća. Amen.“
Uz postaje križeva u duhovnim koracima promišljali smo: o zahtjevnosti prihvatiti osudu, prihvatiti svakidašnjicu, imati hrabrosti pasti; o križu, dok ražalošćuješ one koje ljubiš; imati hrabrosti i dopustiti da ti se pomogne; znati primati bez uzvrata; o ponovnom padu; tješiti one koji tebe tješe; potpuno izgubiti; dopustiti da te razgolite; biti pribijen na svoj križ; umrijeti na križu; ne uživati plodove svoga rada; ostati bez ljudske nade. Križni put je završen riječima: „Oče, hvala ti za ovaj križni put. Prepoznao sam svoje križeve, koje trebam svaki dan uzeti i poći za tvojim Sinom. Sad znam kako se prihvaća, odriče, prašta i voli unatoč svemu! Sad znam kako se umire prije smrti i koraca ususret Životu. Hvala ti što sad ulazim u tvoje kraljevstvo. Izlazim iz svoje buntovne volje i ulazim u tvoju. Postajem dionik tvoje naravi, tvoje dijete, tvoja radost. Oče, učini da se ostvari već danas i moj uskrs. Amen.“
Uz postaje, po jednu strofu pjesme „Stala plačuć tužna mati“ (lat. Stabat Mater), pjevao je narod Božji, križ je nosio Boris Stošić (član župne Molitvene zajednice sv. Josipa), a svijećnjake s upaljenim svijećama braća Damir i Slaven Marendić (skupljači milodara).
U kraćoj propovijedi župnik Ivan je naglasio bitno razumijevanje kako mi krštenici, vjernici nismo „Veliki petak“ nego smo Uskrs, a bez umiranja, smrti, nema uskrsnuća i o tome smo, kazao je, slušali u meditaciji uz 14. postaju (Isusa polažu u grob). Ponovno je pročitao meditaciju: „Moji su prijatelji mislili da su mi ukazali najveću počast stavivši moje tijelo u grob. Brinuli su se za tijelo. To je sve što su mogli učiniti. Zaboravili su da sam rekao: To je samo za tri dana. Smrt ne vlada nada mnom. Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad iza tebe ne ostane ni najmanji trag, što ćeš tada učiniti? Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti! To je križ – izgubiti i posljednju želju: ovdje nešto značiti, ostaviti nešto iza sebe. To je zapravo ono što ti smeta da budeš svjetlo. Tu ćeš me naći. Ali kako, dok se bojiš leći u grob sebičnosti, biti pokopan? Dok prelaziš k meni, a ne rušiš mostove iza sebe, kako ćemo se naći? A upravo je to trenutak kad ću moći preobraziti tvoj život. To je četrnaesti križ i nad njim lebdi uskrsnuće. Kako se radujem grobu tvoje oholosti! Ti se još ne daš u grob, još se opireš umiranju svoga života. Zato si mrtav. Kad bi htio leći u grob oholosti i umrijeti sebi, tad bi uskrsnuo mome životu. Samo mrtav čovjek može uskrsnuti. Jer smrt ti još nije oduzela i posljednji otpor! Ne boj se! Riječ je o mostu između mene i tebe. Smrt grijeha radost je i zagrljaj mene i tebe. Najveličanstvenija eksplozija ljubavi. Ja sam prošao taj put i čekam te. Zar ne shvaćaš da nisam otišao sa zemlje? Prije sam bio gost na zemlji. Tek sam sada gospodar zemlje. I ti ćeš biti takav. Predaj smrti ono što joj i tako pripada. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.“
Priredila: Nevenka Špoljarić
