Blagdansko slavlje Gospe Lurdske uz svečane procesije s Gospinim kipom
Duhovnom obnovom, uz poticajne riječi proroka Izaije „Ako se na me' ne oslonite, održat' se nećete! (Izaija 7,10) i odazivom pozivu „Pouzdajmo se u Boga i u Gospu!“, pripravili smo se devetnicom Gospi Lurdskoj za svečano blagdansko slavlje Blažene Marije Djevice Lurdske (11. veljače).
Na blagdan su slavljene uobičajeno četiri nedjeljne mise, no svečanije je bilo na trima euharistijskim slavljima (u 9, 11 i 18.30 sati) kada je procesija s kipom Gospe Lurdske (nosili su je pobožni muževi naše župe) u ophodu prošla crkvom među narodom Božjim i pozdravljena znakovitim mahanjem bijelim rupčićima, dok se pjevao usklik „Zdravo, zdravo!“. Naposljetku su posvetnu molitvu hrvatskoga naroda Gospi, predmolili svećenici.
Na neki način smo vrsta 'gubavca' – ravnodušni, otuđeni, grješni
Večernje misno slavlje predvodio je i propovijedao župnik Ivan Jurić, uvodno kazavši da u današnjemu evanđeoskom odlomku (sveto Evanđelje po Marku; Mk 1,40-45) slušamo kako k Isusu dolazi gubavac da ga očisti i Isus ga hoće očistiti od gube (U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se.) „Svi smo na neki način u životu vrsta 'gubavca', nosimo što nije dobro i od Isusa tražimo da to očisti, pročisti. Završava naša devetnica Gospi Lurdskoj. Povjerimo zagovoru Gospe Lurdske, koja je sišla na zemlju i povjerila čovječanstvu da je živa i govori nama“, rekao je župnik uvodeći u misno slavlje. U propovijedi je ispričao znakovitu priču o bivšemu zatvoreniku koji je, vraćajući se kući nakon višegodišnjeg odsluženja kazne u zatočeništvu zbog počinjenoga zla, pokajnički žudio za nezasluženim oprostom njegove obitelji (koja ga nije posjećivala i pisala je tek pokoje pismo) i mještana. Oprost je naposljetku doživio, iako je strepio zbog neprihvaćanja, i vidjevši iz vlaka bjelinu bijelih platana na stablima - znak ljudskoga milosrđa, pokajnik je sišao s vlaka vrativši se u svoje mjesto. „Vjera je istina života. Možda je u životu bilo situacija kada smo doživjeli i Božje i ljudsko milosrđe. Svi smo svojevrsni 'gubavci' oboljeli do 'gube' današnjice, možda smo bili neželjeni. Najveće zlo, rekla je i sv. Majka Terezija, je manjak ljubavi prema sebi i bližnjemu“, promišljao je propovjednik ukazujući na veliku bolest današnjice – ravnodušnost! Ravnodušnost spram patnji drugih. Govorio je o otuđenosti vidljivoj i u primjeru kada preminulog susjeda nitko ne pronalazi više dana, susjedi jednostavno ne poznaju svoje susjede, ne druže se i to je otuđenost. „Otuđenost proizlazi iz grješnosti ljudskoga srca!“, naglasio je te razložio kako je jedan svećenik o tome pisao zaključivši da čovjeka treba promijeniti, napraviti ga čovjekoljubivim, bez težnje za zlom i „onesposobiti ga da ikad poželi ubijati“, a tko to može, jedino Bog! „Sada na svetoj misi pokušajmo liječiti sebe, molimo Majku da nas očisti, da očisti srce kako bismo imali čisti pogled; da iziđemo iz strahova, iz prošlosti i strepnji što će biti sutra. Što će biti sutra? Dobro će biti jer Bog hoće dobro! Roditelji praštaju, kako Bog neće voljeti svoje stvorenje i oprostiti. Zašto biti tjeskobni, strepjeti hoćemo li ozdraviti? Bog će dati, kao što je gubavac kleknuo i zamolio, Bog je dao očišćenje. Svi hoćemo biti čisti, biti Božji, molimo, Bog će dati“, pojasnio je župnik.
Večernju misu liturgijskim pjevanjem animirao je Zbor mladih.
Tekst: Nevenka Špoljarić
Fotografije: N. Špoljarić, Krešimir Barišić i Marijana Matić Hajdinjak
