Završetak devetnice na Stepinčevo sa Josipom Vrančićem
Na spomendan bl. Alojzija Stepinca (10. veljače) završena je devetnica u čast BDM Lurdskoj.
Razmatrajući radosna otajstva krunice Josip Vrančić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije u Cenacolu u Saluzzu, potaknuo je na promišljanje i o krštenju i obvezama koje iz krsnoga poziva proistječu – da budemo misionari Kristova svjetla; te pozvao na molitvu za sve sinove i kćeri Zajednice Cenacolo, za prihvaćanje svakoga čovjeka jer „svi smo u Božjim očima vrijedni“. Molitvu je pratila skupina molitelja Župnog pokreta šenštadskog Saveza čašćenja „Majke Triput Divne, Kraljice i Pobjednice Šenštatske“.
Prije mise Zbor mladih otpjevao je „Lijepa naša zemljo Hrvatska“ i župnik Ivan Jurić, kazao je kako danas cijeli hrvatski narod slavi spomendan bl. Alojzija Stepinca, molitvom se njemu utječe te je s ambona predmolio „Molitvu na čast blaženomu Alojziju Stepincu“.
Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitoga života za nju. Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja. Po njegovu zagovoru udijeli milost svoga blagoslova našim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, svećeničkim i redovničkim pripravnicima, našim obiteljima, da budu čvrste u vjeri i blagoslovljene novim i brojnijim životima. Budi utjeha svim starijim osobama te pomoć bolesnicima i patnicima. Očeve i majke, djecu i mlade očuvaj od unutarnjih i vanjskih pogibelji duše i tijela. Udijeli milost svećeničkih i redovničkih zvanja našoj župi, našoj biskupiji i Crkvi u Hrvata. Po njegovu zagovoru udijeli mi milost (…). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu… Blaženi Alojzije Stepinče, moli za nas.
Večernje euharistijsko slavlje otvoreno je pjesmom „Zdravo Kraljice mira, zdravo Majko ljubavi“ Zbora mladih uz klavijaturnu pratnju Biljane Grašić.
„Slavit ćemo svetu misu s nakanom za bolesnike, za ozdravljenje. Na spomendan bl. Alojzija Stepinca sjećamo se baštine kardinala koji je 'izdržao pod teretom' i nećemo prestati moliti za proglašenje svetim našega blaženika. Svjedočanstva o njemu govore kako nikada nije posumnjao u Božje djelo spasenja, strpljivo ga je čekao. I mi imamo terete koje nosimo pa i naše bolesti; sve prikažimo Gospodinu“, uvodeći u misu kazao je predvoditelj i propovjednik vlč. Josip Vrančić. Misu je suslavio župnik Ivan.
„Zagrli sebi i reci: Isuse, hvala ti što postojim!“
U propovijedi je vlč. Josip predočio vjerničke prizore iz Lurda, procesije bolesnika sa svijećama, podsjetio kako bolesnici tijekom bolesti doživljavaju veliku krizu i to može biti vrijeme odluke o približavanju/udaljavanju Kristu patniku. Govorio je o iskustvu boravka u Cenacolu razloživši kako često govorenje o lošemu, prikazivanje stvarnosti na negativan način je zapravo govor zla i, ako se povjeruje da je Bog otišao od nas, napustio nas jer je uokolo samo loše, onda se postaje siroče i sebi samome čini zlo. Važno je, naglasio je, već od jutra sebi govoriti „Gospodin me voli“; „Svi su me napustili, Gospodin je tu“ i važno je „ljubiti sebe da bi se živio život u punini“. Posvjedočio je na primjeru mladog prijatelja preminulog od iznenadne neizlječive bolesti, koji je iza sebe ostavio obitelj, kako kao sućutni neutješni ljudi ne znamo zašto Gospodin to dopušta, ali bitno je, naglasio je, u patnji i boli suočiti se sa stvarnošću, kakva god da je, hodati s Gospodinom naprijed, biti njegov svjedok, ostaviti dobro svjedočanstvo svetoga života jer jedino tako možemo živjeti. I na kraju, patnja je sastavni dio života, a bolest ima smisao. U propovijedi je govorio o primjerima čudesnih ozdravljenja i posljednjem ozdravljenju redovnice u Lurdu koja nije molila za ozdravljenje, već da ne smalakše i izdrži na hodočašću, no dobila je neočekivani dar. Na kraju propovijedi kazao je kako oni koji su došli u Zajednicu Cenacolo nisu voljeli sebe na ispravan način, nisu poput mnogih ljudi danas živjeli život u punini ljubeći sebe i druge, nisu ljubili Život u sebi. Pozvao je vjernike neka zatvore oči, zagrle sebe rukama i dvadesetak puta u svojoj nutrini izgovore „Isuse, hvala ti što postojim“. „Neka nam Marija bude zagovornica ozdravljenja od bolesti“, zaključio je vlč. Josip.
Na kraju je župnik Ivan zahvalio vlč. Josipu što je dvije večeri devetnice bio s nama obogaćujući nas svojim svjedočenjem i promišljanjem.
„Dio sam tvoga životnog puta od kada nas je Cenacolo združio u veljači prije sedam godina. Izgubio si svoj svećenički život, profesionalnu karijeru pred doktoratom i zakucao na Božje srce, na vrata Zajednice. Svi možemo pasti, svi smo grješni. Sada, dok te slušam, tu je Božja istina da je veliko naše dostojanstvo; ostaviti sve, zaboraviti 'sebe', tražiti se u malenosti i naći sebe. Tvoje obraćenje je i naše obraćenje“, kazao je župnik Ivan praćen pljeskom podrške i zahvalnosti propovjedniku Josipu.
Župnik je predmolio litanije. Nakon završnog predslaviteljeva blagoslova svećenici Vrančić, Jurić i vlč. Vladimir Sabo su održali obred bolesničkog pomazanja (za teško bolesne, osobe koje očekuju težu operaciju). Obred je pjevanjem na koru pratio Zbor mladih.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
