Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju,
tvoj sveti Hram oskvrnuše,

pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim,
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.

Krv im ko vodu prolijevahu oko Jeruzalema,
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim,
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? Zar ćeš se svagda srditi?
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.

Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!