Proslavili smo Nedjelju uskrsnuća Gospodinova: Krist je pobijedio smrt!

Korizmena duhovna priprava uz karitativna djela ljubavi, razmatranje Božje riječi, pobožnosti križnog puta i klanjanja pred Presvetim, post i nemrs, svetu ispovijed i sudjelovanje u svetomu trodnevlju uveli su župljane u budno iščekivanje radosne proslave Nedjelje uskrsnuća Gospodinova.

Kako je najavljeno u župnim obavijestima, na Uskrs je na trima jutarnjim euharistijskim slavljima (u 6.30 sati, 7.30 i u 9)  blagoslovljena hrana koju su pripravile i na misu donijele „jako, jako vrijedne domaćice, jako vrijedne i vrijedne domaćice“. Hrana koju smo donijeli već je sveta, već je blagoslovljena, jer je od Boga, a blagoslivljali smo jela na uskrsno jutro zato što „po tome blagoslovu jelo dobiva novu kvalitetu svetoga, da bi nam ono bilo zalog Božje zaštite tijekom cijele godine“. Snaga i blagoslov Krista uskrsloga očituje se i u hrani koju blagujemo upravo kada na poseban način slavimo Kristovu pobjedu nad smrću. Na jutarnju misu, koju je u 7.30 predvodio i propovijedao župni vikar vlč. Florijan Zagorščak, mnoštvo župljana donijelo je svoje košarice s jelom koje su na završetku mise uskrsnim blagoslovom blagoslovili uz škropljenje svetom vodom vikar Florijan (kazao je blagoslovnu molitvu) i župnik vlč. Ivan Jurić.

Pod misom su pjevali župljani, a u liturgiji sudjelovale čitačice: Suzana Galić (Dj 10, 34a.37-43; Ps 118,1-2. 16-17. 22-23), Ruža Capić (Kol 3, 1-4) i Nevenka Špoljarić (Molitva vjernika). Uvodeći u misno slavlje Uskrsa vikar Florijan naglasio je kako „danas slavimo najveću istinu naše vjere – Uskrsnuće Kristovo; Kristovu pobjedu nad smrću“ te se upitajmo: “Kakva je naša vjera u uskrsnuće?“

„Vjerujem li da ću uskrsnuti?“

Nakon navještaja svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 20, 1-9), vlč. Zagorščak je uvodno u propovijedi rekao kako o temelju kršćanske vjere - spasenjskom događaju Uskrsu (Vazmu) bitnomu za krštenika, ali i za čovječanstvo nećemo naći mnogo na internetu, međutim „mi svake nedjelje slavimo Kristovo uskrsnuće, ne jednom godišnje, nego svake nedjelje! Uskrsli Krist daruje svoje Tijelo i Krv pod prilikama kruha i vina, kako bi bio sve vrijeme u svojim vjernicima“. Razložio je kako vjera u uskrsnuće čini bit kršćanske vjere i jedino polazeći od uskrsnuća, koje se uprisutnjuje i slavi u liturgiji Crkve, možemo u punini razumjeti Sveto pismo. Prisjetimo li se retka iz Poslanice Rimljanima: Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (Rim 10,9), kojim sv. Pavao donosi temeljnu istinu kršćanske vjere da je Bog uskrisio Isusa od mrtvih te nastoji ukazati na Kristovo božanstvo Uskrsnućem,  posvijestimo si novu dimenziju – supostojanje s Bogom. Naime, Kristovo uskrsnuće jako je važna istina u kršćanstvu, no upitao je propovjednik: „Znači li nam što Kristovo uskrsnuće? Vjerujem li da ću uskrsnuti jednoga dana?“ Važnost uskrsnuća ogleda se u novomu poimanju života i smrti u kojemu smrt više nema zadnju riječ jer je Gospodin jači od smrti, pobjeđuje ju.

Propovijed je potaknula na promišljanje o vjernikovu treningu u vlastitoj svakodnevici čija životna „trka“ ima uporište u vrelu i usmjerenosti prema Uskrslom Gospodinu. Također, dragocjeno je znati: „S Kristovim uskrsnućem tijelo više nije granica, već postaje otvoreno za odnos s drugima. Blagovanjem Uskrsloga vjernik zadobiva zajedništvo s Njim, koji je premostio tu granicu te postaje sposoban za uskrsnuće. (Joseph Ratzinger: Bog je s nama. Euharistija: središte života). Vjernik je pozvan biti usmjeren prema uskrsnuću i pripremiti se, uvježbavati za uskrsnuće i prispijeće u Božje kraljevstvo. Propovjednik je približio zahtjevnost vjere - svojim životom ići k Isusu u susret kako bismo dospjeli u zajedništvo s Bogom, omogućeno nam Kristovim uskrsnućem.

Razmatranje: Trčim li u pravom ili obrnutom smjeru?

„Na uskrsno jutro bilo je puno trke. Trčali su, primjerice, Marija Magdalena (Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga ), Petar i Ivan (Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.) Siguran sam da svatko od evanđelista trči… Danas nastojimo trčati u obrnutom smjeru i u ubrzanomu načinu života pitanje je za čim trčimo? Bitno je zdravo se hraniti, biti u formi i, umjesto odlaska na misu, odlazi se na fitness vježbati tijelo, razmišlja samo o tjelesnom. Važno je treniranje duha! Stavimo pred sebe 'sliku trkača' i promislimo koliko se traži dubina. Snaga našega duha jača sudjelovanjem na nedjeljnoj misi, a Božja milost pomaže ovozemaljsku trku. Idem li jednom godišnje na misu, ako svojim životom ne pokazujem, ne živim vjeru, kako se mogu nadati uskrsnuću? (...) Smrt nije cilj. Vrata koja vode u vječni život su prisutna stvarnost i u Euharistiji. Zapitajmo se, k čemu trčimo? Kako se pripravljamo za nebeska dobra? Čuli smo prvo čitanje Djela apostolskih (Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti : Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha …) Želim da na kraju naše 'trke' možemo reći, poput sv. Pavla (2 Tim 4,1-8): 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.'“

Na kraju misnoga slavlja prije završnog svečanog blagoslova vikar Florijan je u ime župnika Ivana i osobno svima čestitao Uskrs.

Priredila: Nevenka Špoljarić