Pobožnost križnoga puta prvog korizmenog petka
U pripravu za slavlje Uskrsa ušli smo koracima četrdesetdnevnog hoda u korizmi i, nakon Čiste srijede, održana je pobožnost križnoga puta prvog korizmenog petka (24. veljače). Pobožnost je vodio župni vikar Florijan Zagorščak, a čitanje razmatranja i molitvu uz postaje korizmenim su napjevima pratile župljanke i s. Vianea Pezer. Misno slavlje predvodio je i propovijedao župnik Ivan Jurić.
Predvoditelj je uvodno rekao: „U pobožnosti križnoga puta ne samo da pratimo Isusa i samo razmišljamo o njemu i Gospi, nego stavljamo i sebe i svoj život i svoje životne križeve naslanjamo na njega. Želimo da on zajedno s nama ponese i križ našega života. Svi, baš svi, imamo u sebi nemoć, imamo u sebi križeve koje ne možemo sami nositi i često nam je potrebna, ne ljudska, nego Božja pomoć. Drago mi je da vidim, večeras vas, punu crkvu. Pitam se, što će tek onda biti na Veliki petak? Neka nam svima Gospodin bude blizu!“
Kraću propovijed vlč. Ivan je počeo s naglaskom na smislenost posta citirajući retke odlomka poslušanog u današnjem prvom liturgijskom čitanju Knjige proroka Izaije (Iz 58, 1-9a): … Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi ..., te je nastavio promišljanjem kako post u korizmi podrazumijeva rast u duhovnosti kroz svakodnevnu nutarnju promjenu, promjenu srca te je od iznimne važnosti sakramentalni život i čišćenje od grijeha u sakramentu svete ispovijedi jer ispovijed „pere dušu“, kao što čovjek pere tijelo od blata i nečistoća, valja u čestitoj ispovijedi oprati svoju nutrinu, odreći se tereta grijeha i biti novi čovjek. Podsjetio je na ljekovitost i ozdravljujuću snagu ispita savjesti pred svećenikom – Kristovim namjesnikom, posebice bolesnih osoba. Sveta ispovijed moćna je u „higijeni duha i duše“ s učincima dobrobiti na cjelokupno ljudsko zdravlje.
U molitvi vjernika molili smo Gospodina za: Crkvu - da uvijek bude radosna jer je Isus zaručnik s njome; za kršćane – da se kroz svoj post odriču nepravde koju nanose jedni drugima i ostalim ljudima; za siromahe – da osjete plod kršćanskog posta; za sve ljude – da nadahnuti Božjom dobrotom odbace tlačenje i zloću; za nas okupljene na euharistiju – da pravednim životom zaslužimo Gospodinovu pomoć u nevoljama; da Gospodinova riječ uvijek upravlja našim srcima.
Naposljetku misnoga slavlja župnik je svima zaželio plodonosnu korizmu.
Priredila: N. Špoljarić
