Nedjelja Božje riječi u našoj župi: Božja objava tebi i meni!
U nedjelju, 22. siječnja proslavili smo na euharistijskim slavljima Nedjelju Božje riječi, a propovijedi su duhovno poticale na čitanje i razmatranje Božje Riječi posvješćujući važnost Božje Riječi u životu Crkve, u osobnom životu i rastu u katoličkoj vjeri. Sveto pismo je iznimno bitno za izgrađivanje duhovnosti. Ulaskom u crkvu i pogledom na oltarni prostor urešen cvijećem, župljani su uočili otvorenu Bibliju koja je prisućem znakovito ukazala na slavljeničku posebnu prigodu, ne samo na dan Gospodnji, već u proteku tjedna, i upravo na važnost njezina sadržaja za nas.
Podsjetimo, Apostolskim pismom Aperuit illis (Otvori im oči), od 30. rujna 2019. godine, papa Franjo je treću nedjelju kroz crkvenu godinu proglasio Nedjeljom Božje Riječi. I u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji Nedjelja Božje riječi proslavljena je na svečan, poseban način, a tome je pridonijela i obavijest vlč. Ivana Benakovića, nadbiskupijskog povjerenika za biblijski pastoral, koji je uputio poziv svim župama u Nadbiskupiji podsjetivši na Apostolsko pismo „Otvori im oči“ (30. rujna 2019. godine) pape Franje. U dopisu koji se tiče itekako i nas župljana stoji i ovo: „Tek će po čitanju i meditiranju Božje riječi u vjernicima rasti zrelo i odgovorno kršćanstvo koje će biti oslobođeno sebe i svojih interesa, a biti usmjereno na nasljedovanje Krista koji je prvi bio poslušan Očevoj Riječi. Iz tog razloga nam je i darovana Nedjelja Božje riječi kako bi u krilu naše mjesne Crkve narodu Božjem još jednom naglasili važnost čitanja i meditiranja Riječi Božje po kojoj nam Bog i danas progovara… Vjernik hranjen Božjom Riječju moći će lakše odolijevati napastima suvremenog svijeta koji ga uvelike želi materijalizirati te svesti na biće koje tek zadovoljava svoje potrebe. Hranjen Riječju Božjom, vjernik u sebi izgrađuje novo srce, a samim time i novoga čovjeka koji će sve više biti na sliku Krista.“
Poticajno homilitetsko promišljanje bibličara Ivana Benakovića
„Evanđeoski odlomak (Mt 4,12-23) koji smo čuli progovara nam na poseban način o važnosti Svetog pisma, odnosno Božje riječi u životu nas vjernika. Evanđelist Matej više puta naglašava kako se na Isusovu liku ispunjavaju Pisma, odnosno da je na neki način Krist ostvarenje Pisama. Samim time nam se Isus prikazuje kao čovjek koji je vjeran Pismima koja su ni više ni manje nego govor Boga Oca nama ljudima. Iz istog razloga možemo slobodno zajedno sa sv. Jeronimom, velikim ljubiteljem i tumačem Svetog pisma, reći da je nepoznavanje Pisama nepoznavanje Krista. Jer kako ćemo reći da Krista poznajemo ako ne drugujemo s Božjom riječju u kojoj nam se na jasan način očituje tko je Isus i koji je smisao njegova dolaska među nas ljude. Upravo iz tog razloga papa Franjo je svojim apostolskim pismom Aperuit illis - Otvori im oči ustanovio ovu Treću nedjelju kroz crkvenu godinu Nedjeljom Božje riječi. Dan je to koji danas slavimo te se istinski radujemo jer na osobiti način otkrivamo važnost i smisao Svetog pisma u životu nas vjernika. Vjernik hranjen Svetim pismom moći će uvijek iznova pronalaziti snagu za život svoje svakodnevnice koja je često surova i teška te nas bezbroj puta dovodi u pitanje. Međutim vjernik hranjen Pismom moći će se odupirati zamkama zloga te u svojoj vjeri hrabro hoditi u danima svoga ovozemaljskog života.
Upravo je Krist onaj koji je, kako nam evanđelist Matej u tekstu koji prethodi današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 4, 1-11), prikazan kao onaj koji nadvladava đavlove kušnje vođen Božjom riječju. Na taj način se Krist prikazuje onim koji potvrđuje istinitost i time vrijednost Božje riječi kao temeljnog oruđa za odupiranje zlomu u našemu životu. U današnjem pak evanđeoskom odlomku Isus je prikazan kao onaj na kojemu se ispunjaju drevna Izaijina proroštva da će Bog pohoditi svoj narod koji sjedi u tmini (usp. Iz 8, 23b-9, 3). Kristovim dolaskom na zemlju to se uistinu i ostvarilo jer je on svjetlo koje raspršuje tamu naših ljudskih srdaca, nama koji često sjedimo u tami i obitavamo kraj smrti (usp. Iz 8-9). Stoga nas današnje evanđelje poziva da otvaranjem Božjoj riječi, odnosno Isusu koji nam po njoj progovara, otvorimo svoju osobu za svjetlo koje može obasjati i tamu naše svakodnevnice. One koja je često opterećena brigama oko materijalnosti te brige oko vremenitog. Iz istog razloga je u današnjem evanđelju Isus prikazan kao onaj koji u brizi za vremenito upućuje svoju riječ nama ljudima i kaže nam da ostavimo svoje mreže i uputimo se k njemu koji će nas učiniti ribarima ljudi. Na ovaj način se Isus u današnjem evanđeoskom odlomku prikazuje kao osoba koja sluša Očev glas u Pismima, ali poziva i nas same da se otvorimo njegovu glasu te mu povjerujemo.
Krist je Očev glas, Očeva riječ, koja više nije ideja o Bogu, nego Riječ koja je uzela meso u osobi Isusa Krista. U tu istinu su prvi učenici povjerovali te ih današnje evanđelje prikazuje kao ljude koji osluškuju Kristovu riječ i jer joj istinski srcem vjeruju, usmjeravaju svoj život prema njoj kako bi ih Krist vodio prema nečemu o čemu su do tada samo mogli sanjati. Upućuju se u avanturu zajedno s Kristom koji propovijeda po sinagogama te u snazi svoje terapeutske riječi koja čovjeka oslobađa donosi iscjeljenje ljudske ranjenosti. Snazi Isusove riječi počinju se tako otvarati svi te se glas o njemu širio do nesmiljenih razmjera.
Prilika je to da se još jednom naglasi ne nešto što već ne znamo, nego da se iznova posvijesti važnost značaja Božje Riječi u životu Crkve. Sveto pismo trebalo bi biti temelj života i djelovanja Crkve jer u njemu nam na najjasniji način blista slika Boga koju nam je kao Crkvi naviještati suvremenom svijetu. Tek će po čitanju i meditiranju Božje riječi u vjernicima rasti zrelo i odgovorno kršćanstvo koje će biti oslobođeno sebe i svojih interesa, a biti usmjereno na nasljedovanje Krista koji je prvi bio poslušan Očevoj Riječi. Iz tog razloga nam je i darovana Nedjelja Božje riječi kako bi u krilu naše mjesne Crkve narodu Božjem još jednom naglasili važnost čitanja i meditiranja Riječi Božje po kojoj nam Bog i danas progovara. Stoga se župnicima toga dana na poseban način stavlja na srce da vjernicima progovore o važnosti Pisma za izgrađivanje njihove duhovnosti“, stoji među ostalim u pozivu.
Stoga dragi vjernici, i nama je danas pitati se: Vjerujemo li mi Isusu koji progovara u snazi Božje riječi te koliko smo spremni izložiti svoje živote dinamici tih istih riječi? Jesmo li samo oni koji Sveto pismo slušaju svojim ušima te Boga samo usnama časte, a srce nam je daleko od Božjega života? (usp. Mt 15, 8) Naime, ništa nam ne vrijedi ako Sveto pismo slušamo na tek informativnoj razini, a ne dopuštamo da ono bude tekst koji će formirati našu osobnost. Pismo je dakle prije svega tekst koji formira, odnosno stvara - kako će Pavao reći - novoga čovjeka koji se rađa po Bogu (usp. Ef 4, 17.20-24) Propitkujmo stoga, draga braćo i sestre, danas dok slavimo Nedjelju Božje riječi, sebe i svoj odnos s Bogom koji gradimo ili ne gradimo na temelju Svetog pisma. Jer na karti je ono temeljno, a to je naš osobni odnos s Bogom koji se na najbolji način ostvaruje kroz poslušnost Bogu koji nam i danas govori u svojoj svetoj biblijskoj riječi.“
Iz župnikova nagovora: Bog je čovječanstvu napisao Pismo!
Misu u 11 sati, na kojoj su pretežito obitelji s djecom, predvodio je župnik Ivan Jurić te uvodno u duhovnom nagovoru kazao kako danas u Nedjelju Božje riječi, po odluci pape Franje, želimo nešto poručiti na svetoj misi.
„Netko će reći: 'Pa svaka je nedjelja, nedjelja Božje riječi.' Istina je. A danas posebno želimo naglasiti da Crkva crpi svu inspiraciju, svu snagu, zagovor i sve iz Svetog pisma jer je Bog čovječanstvu napisao Pismo! Objavio se. Pišemo pismo onomu koga volimo, koga želimo obavijestiti, obradovati i važno izvijestiti. Bog se objavio u Bibliji, upravo u Svetom pismu, čovjeku i čovječanstvu i rekao sve o sebi, i otkrio cijeloga sebe, rekli bismo, nema nikakve tajne. Jedino na nama jest prihvatiti tu Božju riječ i to ne samo da ju stavimo pred oltar, nego u svoje srce! Da ju pohranimo i da se hranimo tom Božjom riječju i da isklije iz nas i da ju živimo, a takav čovjek zove se Božji čovjek, sretan čovjek, čovjek koji ima komunikaciju s Bogom. Danas, braćo i sestre, pozorno slušajmo i pratimo Božju riječ! Kažu da kada je u Nürnbergu bilo suđenje ratnim zločincima, pitali su ih u tamnici (u kojoj su se nalazili, a sutradan su odlazili sa lica zemlje pred lice Božje) što žele prije smrti, svi su tražili Sveto pismo, možda, da im da snagu, utjehu pred odlazak s ove zemlje. Braćo i sestre, kad bismo prihvatili Sveto pismo, usadili ga u svoje srce, kad bismo ga živjeli u stvarnosti svakodnevno, ne bi nikada bilo rata ni onog Drugog svjetskog ni ovog danas koji traje između Ukrajine i Rusije. Živjeti Božju riječ, biti u skladu s njom, to je svima nama cilj! Zato se uvijek kajemo prije mise jer ju ne živimo; uvijek vidimo neizmjerne nedostatke i tražimo da nas Bog učvrsti u zaboravljivosti, krhkosti, slabosti i popravi u grješnosti.“
Čitanja koja smo slušali (Iz 8,23b – 9,3; Ps 27,1.4.13-14; 1Kor 1,10-13.17; Mt 4,12-23) u Službi riječi potaknula su u nedjeljnim propovijedima župnika Ivana na razmatranja o prijateljevanju s Božjom riječju u svakodnevici, a „ne da Biblija, ukoliko ju posjedujemo, skuplja prašinu na kakvoj polici“. Rečeno je sa „svojim djelima dajemo primjer djeci, svima oko sebe“, naglašeno primjerima iz života kako „u suglasju treba biti Božja riječ i moje/naša djela“: „U današnjem Evanđelju slušamo kako se Isus nastanio u poganskoj Galileji da bi bio blizak ljudima, poganima. Gospodin silazi u prilike našega života, često poganskoga i stanuje u našoj nutrini. I nama Isus dolazi, u ovomu vremenu, sada je Božja objava napisana, poslana tebi i meni! Učenici se odazivaju njegovu pozivu... Božja riječ je životvorna, živimo ju! Bog stanuje u našemu životu kada se odazivamo njegovu pozivu sijući dobro pa i zlo.“
Propovijed je zaključena molitvom Zvjezdana Linića, nastaloj poticajem današnjeg evanđeoskog ulomka (dostupna u foto-prilogu galerije).
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
