Sri18Sij2023

Sudjelovali smo u hodu Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Uz geslo „Učite se dobrim djelima: pravdi težite“ prema temeljnom biblijskom retku prvoga poglavlja Knjige proroka Izaije (Iz 1, 17) u Osijeku je, u Retfali s predstavnicima crkava kršćanskih denominacija, počela Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja traje do 25. siječnja.

Ekumenski je hod otvoren 18. siječnja 2023. godine u crkvenoj općini Osijek-Retfala Reformirane kršćanske kalvinske Crkve (u Petefijevoj ulici) gdje je bogoslužje vodio i propovijedao Péter Szenn, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj, a pjevanje na mađarskom jeziku orguljski je pratila Zsuzsanna Kettes. U molitvi je sudjelovao te SMO podržao duhovnim nagovorom i naš župnik Ivan Jurić, predstavnik Katoličke Crkve.

Uz domaćina P. Szenna, u ekumenskomu susretu su uz vjernike sudjelovali župnice i župnici Reformirane Crkve: umirovljena retfalačka župnica Ilona-Hedvig Andel, župnica u Korođu Vanda Szenn, biskupov zamjenik János Hájek, pomoćni župnik u Hrastinu Ádám Tóth te Darko Turšić, župnik u Kotlini i tajnik Ekumenske koordinacije osječke regije, zatim Samir Vrabec, đakon u Evangeličkoj crkvenoj općini Osijek, Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskup Crkve Božje u RH, te predstavnici Katoličke Crkve, uz župnika Jurića i novogradski župnik te dekan Osječkog istočnog dekanata preč. Alojz Kovaček i novogradski župni vikar Bernard Prelčec. U dobrodošlici Szenn je predstavio crkvenu općinu Osijek-Retfala kazavši kako imaju stotinjak župljana te je na hrvatskom jeziku pročitao psalme koje je zajednica pjevala na mađarskom. Potaknut biblijskim tekstom predvoditelj je na hrvatskom jeziku propovijedao o kušanosti i vidljivosti vjere, Božjemu daru približavanja jednih drugima dobrim djelima, poniznošću i činjenjem solidarne žrtve sa Isusom prema ljudima.

Biskup Reformirane Crkve P. Szenn: „Nemojte postati siromasi ljubavlju!“

„Kada Božju riječ provedemo kroz vlastito srce i svoj identitet, onda vidimo i Bog zna da itekako ima razloga za naše kajanje. A napose i zbog toga kako se mi danas odnosimo prema našim bližnjima. Moram priznati da i ja svakodnevno imam kušnje vjere u izazovima naljutiti se ili ne. To je ljudska narav, ali bit je da u životnim situacijama u koje zapadnemo zbog svoje manjkavosti ili obraćenosti da uvijek damo Kristov odgovor i da ispovijedamo vjeru jer ovo zajedništvo koje je nama dano kao blagoslov i Božja milost, nije samo zato da bismo Boga slušali, kao članovi Reformirane Crkve i vjernici na propisani način, jer vjera nije u onome što se pokazuje. Ako smo dobro slušali što Bog kaže, možemo prepoznati da On ne želi licemjerno ponašanje, ogadilo mu se ... Glupo je pred Bogom išta skrivati; On je poznavatelj srca, misli, vidi u našu unutrašnjost. U našoj reformiranoj teologiji i drugdje stoji što ćemo i kako odgovoriti na njegov poziv. Previše je mudrovanja u ovomu svijetu. Najveće pitanje, možda postavljeno i svima nama: jesmo li spremni odreći se svoga govora? Čuo sam neki dan od žene da ona ne želi žrtvovati svoje tijelo radi rađanja djece. Ima puno mladih ljudi što ne žele žrtvovati svoju mladost da bi imali dijete!? I to također, rekli su što se patim vara li netko bračnoga druga pa to je danas sve javno!? Oprostite, nije mi svejedno. U redu je kada čovjek kaže: 'Volim svoju ženu, svoju obitelj i njih doživljavam i živim s njima kao s darom Božjim.' I tako Bog želi, a jesam li kriv zbog toga? Hoće li mene zbog toga netko osuditi što tako radim, želim i osjećam? Kušnja vjere je baš u tome kad od najljubljenijih i drugih ljudi čovjek uči biti ponizan. Biti ponizan u vjeri i to primiti kao dar Božji, onda je naša vjera vidljiva bez okova“, kazao je propovjednik i, promišljanjem o grješnosti na koju ukazuje Božja riječ, potaknuo na konkretno činjenje dobra (usamljenima, bolesnima, siromašnima) jer kazao je, „Božji je dar približiti se drugomu, a vjera nepotpuna kada smo bez ljubavi, sebično udaljeni od potreba svijeta u kojemu živimo, u svojemu susjedstvu i bližnjih pa ostajemo siromasi“. Szenn je zaključio: „Blago župe su siromasi. Nemojte postati siromasi ljubavlju! To je kršćanstvo. Bog od nas očekuje, zapovijeda, žrtvuje se, a mi tako trebamo živjeti. Čudo je što On svojom žrtvom, svojom krvlju pere sve naše grijehe, nama daruje da imamo život vječni već ovdje i sada. To je ono što trebamo slaviti i to ne možemo sami već zajedno.“ Potom je biskup Reormirane Crkve predmolio zahvalnu molitvu (za dar vječnoga života, zajedničko svjedočenje i predanost života u Božje ruke) i prosbenu molitvu za braću i sestre u Ukrajini, obraćenje srca i blagoslov te za pokojne. Molitvu ‘Oče naš’ vjernici su molili na materinskom jeziku.

Predstavnici kršćanskih Crkava razmatrali o Božjim porukama

Darko Turšić, u ime Ekumenske koordinacije osječke regije, pozdravio je okupljene najavljujući predstavnike kršćanskih Crkava koji su govorili duhovne nagovore u kontekstu SMO.

Samir Vrabec (Evangelička Crkva) razmatrao je o „tipičnoj slici pravde u našem svijetu (žena s povezom na očima drži vagu: sve je pravedno, jednako, uravnoteženo) i onoj židovskih proroka koja je drukčija, dinamičnija (Amos 5,24; Mihej 6,8; Izaija 5, 1-7)“, razloživši: „Izaija poziva svoje slušatelje da budu zagovornici nemoćnih: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite! Ponekad se odlomak čitao kao osuda židovskih vjerskih običaja. Ovo se pogoršava kada se novozavjetni tekstovi poput Galaćanima (Gal 3,11), također, čitaju kao osuda judaizma. Kritike hramske pobožnosti (ovdje i u Amosu 5, 21-23) u dijelovima protestantske tradicije su ponekad upućivane protiv katoličkih običaja. Oba ova čitanja propuštaju drevni kontekst Izaijina govora. Kada se ovaj odlomak čita u suvremenoj vjerskoj zajednici, treba ga čitati kao izazov našim vlastitim bogoslužnim praksama, a ne tuđima. Treće pogrešno tumačenje teksta je ono koje se prebrzo udaljava od bogoslužja i fokusira isključivo na definiciju moralnog života (stih 17). Ovo tumačenje često potiskuje bogoštovlje u drugi plan. Pravednost je određena djelima društvene pravde, dok bogoštovlje postaje ili razmetanje koje je svrha samo sebi ili trivijalna pasivnost. Dok ovaj tekst uspoređuje pravdu s postupanjem prema potlačenima i marginaliziranima, zaključak da socijalna pravda zamjenjuje liturgiju nije točan, posebno u svjetlu cijele knjige proroka Izaije. Umjesto toga, odlomak nas poziva da doživimo bogoštovlje kroz oči onih koje smo potlačili, ignorirali ili napustili! Kako naše pjesme zvuče nekome tko živi na rubu siromaštva? Izazivaju li naše molitve ljutnju kod žene koja jedva može prehraniti svoju djecu u tjednu između naših službi? Zvuči li šuplje nada koju propovijedamo djetetu koje se ne osjeća sigurno u svom susjedstvu ili vlastitom domu? Bog govori ono što odbijamo čuti. Božji gnjev je gnjev onih koje ne vidimo. Bog nas proziva zbog našeg nedostatka aktivizma za potlačene i našeg neuspjeha da pronađemo olakšanje za potlačene. Bog nam govori da ako dopustimo da nam se sudi, da priznamo da nismo branili ranjivu djecu niti smo govorili za nemoćne žene, tada se bogoštovlje može pretvoriti u ono što treba biti: mjesto gdje su naši grijesi oprani i mi postati bijel kao snijeg… Neka nam ovo biblijsko geslo, pripremljena građa i naši susreti pruže priliku razmotriti i uvidjeti što bi naše bogoštovlje, naše molitve i naše kršćansko življenje u odnosu sa zahtjevima pravednog i pravičnog trebali biti i što bi trebali postići u nama, našim obiteljima, našim crkvama i društvu koje činimo!“

Matej Lazar Kovačević (Crkva Božja) je promišljao o geslu SMO 2023. (Iz 1,12-18) „Učite se dobrim djelima: pravdi težite“ i o tekstu Lukina evanđelja (Lk 10, 25-36) predviđenomu za ekumenski susret, uvodno rekavši: „Vjerujem da smo ovdje zajedno s nakanom ne samo proklamirati/verbalizirati poziv po Riječi Gospodnjoj, nego preuzeti odgovornost - živjeti poziv u svojoj svakodnevici.“ Kovačević je naglasio: „Pravednost se nezaobilazno i egzistencijalno tiče svake osobe. Ona je temeljni uvjet i otvara mogućnost ostvarenja boljeg društva i naroda. Čujemo odasvud glasno zazivanje pravde, odzvanja želja za osiguranjem mira. Vezano uz tekst Lukina evanđelja, dobro nam je poznata prispodoba o milosrdnom Samarijancu... U njoj je sve rečeno: život vječni i spasenje postigne onaj koji vrši zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Povezuje se ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Problem je u tome što vršenje Božjih zapovijedi ne može biti djelomično, polovično i izbirljivo, nego bi trebalo biti cjelovito. Svaka zapovijed izvire iz Boga koji je ljubav i Božja ljubav postaje temelj ljudskog djelovanja i snaga koja omogućuje da se vrše zapovijedi.  Zakonoznanac je trebao pouku kako nije dovoljno samo verbalizirati/progovarati o pravdi, u interakciji/odnosima prema bližnjima, već je nužno je  činiti pravedno i milosrdno! Iz ove parabole proizlazi i jasna poruka nama danas; otkrivamo kako nas Gospodin Isus kao Učitelj uči premostiti jaz koji je, nažalost, evidentan u našoj svakodnevici, jaz između proklamiranog i angažiranog. Gospodin je, svojom riječju ljudima onog vremena i nama danas, pokazao pravi put kojim nam je prevladati jaz proklamiranoga i djela koja činimo… Hajdemo biti svjedocima u našem okruženju, da verbalizacija ispovijedanja vjere nije besplodna, kao nekakva filozofska rasprava, nego da je plod životnoga iskustva s Gospodinom! Preobrazbom u Njemu i snagom Duha Svetog, pokretani smo na cjelovitu predanost jednom vječnom Bogu i zato nam je živjeti sadržaje pravednog i milosrdnog prema braći ljudima. Blagoslov Gospodina našega bio s nama svima!“

Vlč. Ivan Jurić (Katolička Crkva) podsjetio je kako smo „stvoreni po Božjoj zamisli i zato  ne postoji mogućnost sretnog i zadovoljnog života bez prijateljevanja s Bogom i bez prihvaćanja njegove volje, kazavši: „Zapravo najsavršeniji vjernik i pravednik je čovjek koji živi po Božjoj volji. Molitva koja uvijek biva uslišana  jest vapaj za Božjom voljom… Isus je htio da  njegova Crkva bude jedno tijelo. Tijelo se ne može dijeliti. Kako bi mogli živjeti organi nekog čovjeka odijeljeni od cjeline? Tako i Crkva teško krvari zbog podijeljenosti na zajednice, na katolike, pravoslavce protestante, anglikance, baptiste, pentekostalce i tisuće drugih. Istina, Crkva nije totalno razdijeljena jer je povezana Božjom riječju, Duhom Svetim koji u svim kršćanima djeluje, povezana je molitvom i postom, vjerom u Isusa Krista, sakramentima, osobito sakramentom krštenja… Crkva nije potpuno razdijeljena, ali je ranjena nejedinstvom da nije onako jedna kako je to Isus htio kad je rekao 'da i oni budu jedno kao što smo ti, Oče, i ja'. I kad se ne razumijemo, i kad si međusobno predbacujemo hereze, kad se ne slažemo u sakramentima, tradiciji, u onome što nam je Isus naredio i dao, nismo time prestali biti braća, kaže sveti Augustin... Crkva čezne da te rane zacijele, da svi kršćani prepoznaju jedni u drugima istinsku braću, da se ne optužujemo, ne gledamo na ono što nas rastavlja, nego na ono što nas spaja. Sve naše rane može iscijeliti samo Božja riječ koja nas spaja i Duh Sveti koji nas ujedinjuje. Zato u molitveno osmini za jedinstvo kršćana Crkva i crkvene zajednice mole i traže od Boga da bismo se opet našli u jednoj kući, svi pod jednim Pastirom, svi u njegovu kraljevstvu ujedinjeni kao braća i Božji prijatelji… Ono što je duša u tijelu, kaže nam posljednji Koncil, to su kršćani u svijetu. Ako je bolesna duša svijeta, onda svijet mora trpjeti i biti teško bolestan. Zato, ljubimo li braću, ljude svijet i svoj vlastiti život, potrebno je da ovih dana prinesemo Bogu svoje živote, molitve, žrtve, dobru volju, kako bi Crkva i crkvene zajednice došle u istu kuću i kako bismo se razumjeli, ljubili i cijenili. Potrebno je svaki dan praviti odluke da nećemo gledati na ono što nas dijeli, nego se radovati onomu što nas spaja! Da nećemo optuživati druge, nego se udarati u prsa i  reći: 'Bože smiluj se meni grješniku'. Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana velika je nada za svijet.“

Prvi je susret SMO kod kalvina završen druženjem uz trpezu.

Raspored molitvenih susreta nastavlja se: 20. siječnja (petak) u 19 sati, a  domaćin je Katolička laička zajednica MiR (Vodenička 23, Donji grad); 22. siječnja (nedjelja) u 17 sati kod kapucina (Kapucinska 41) je središnje ekumensko molitveno slavlje; 23. siječnja (ponedjeljak) u 17 sati domaćin je Evangelička Crkva (Lorenza Jägera 7, Gornji grad); 24. siječnja (utorak) u 18 sati je služba večernje u Srpskoj Pravoslavna Crkvi (J. J. Zmaja 25, Donji grad); 25. siječnja (srijeda) u 19 sati završni molitveni bit će održan u Katoličkoj Crkvi u župi Sv. Ćirila i Metoda (Martina Divalta 71). Na sudjelovanje su pozvani, uz svećenstvo kršćanskih denominacija, vjernici i predstavnici laičkih udruga.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17

Za Fotografije u visokoj kvaliteti klikni ovdje

Loading...