Zadušnica i klanjanje za papu emeritusa Benedikta XVI.

Nakon obreda svečanoga blagoslova bogojavljenske svete vode, u župnoj je crkvi slavljena uočnica svetkovine Bogojavljenja na kojoj su svećenici prikazali zadušnicu za preminulog papu emeritusa Benedikta XVI., sahranjenoga u četvrtak, 5. siječnja 2023. godine u Vatikanu. Uz svečani oproštaj označen znakovito postavljenom na oltar fotografijom pok. Pape (iz vremena pontifikata), molili smo s Crkvom za pokojnikovu dušu i Bogu zahvalili za milosno obilje darova koje po njemu baštinimo mi njegovi suvremenici i generacije koje će živjeti poslije nas. Misu je predvodio župnik Ivan Jurić, a suslavili su župni vikar Florijan Zagorščak i bibličar Ivan Benaković, pastoralni suradnik josipovačke župe Sv. Luke, ev., koji je propovijedao.

Župno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, održano je poslije zadušnice uz župnikovo vodstvo te u zajedništvu sa spomenutim svećenicima, pridruženima župniku Ivanu s molitvenim nakanama i duhovnim poticajima. Liturgijsko pjevanje župnoga zbora na koru je vodio Ivan Bošnjak uz orguljsku pratnju Marije Nađ Perić.

„Ulazimo u sveto misno slavlje, uoči Bogojavljenja. Prigoda je danas posebna, danas dok molimo za blagoslov obitelji, dok molimo uz blagdan u koji ulazimo, veže nas i Bog nam se svima objavljuje, u isto vrijeme cijela Crkva danas se spominje pape Benedikta XVI., kojega smo predali zemlji kojoj svatko od nas pripada. Danas kao Crkva molimo za njega i mi, svećenici ovdje za oltarom, prikazujemo svetu misu“, uvodno je rekao župnik.

Nama dragi župni prijatelj prof. dr. Ivan Benaković je propovijedao nadahnut teološkom mišlju pokojnoga Benedikta XVI., Jozepha Ratzingera, nastojeći sažeto prikazati njegov duhovni profil kroz opsežnu ostavštinu, važna teološka djela, enciklike, knjige, objavljene razgovore, zapravo knjižnicu aktualnog duhovnog štiva iznjedrenog u hodu i predanosti služenju Bogu i Katoličkoj Crkvi. Bibličar Benaković razložio je kako Benedikt XVI. progovara o temeljnim principima vjere, naučavanju kršćanskih istina i rušenju vrijednosti kršćanskoga društva pa i hrvatskoga, a tu je istina i o hrvatskomu društvu koje demografski stari, kao i europska populacija, pa imamo katastrofalnu demografsku sliku.

O duhovnom profilu Jozefa Ratzingera, pape Benedikta XVI.

„Ratzinger je branitelj temeljnih kršćanskih vrijednosti, pravih vrijednosti, a jedna od prvih i najvažnijih je upravo život jer, ako nema života, možemo teoretizirati koliko god hoćemo, mi nemamo ljude. Ako nemamo ljude, tko će činiti Crkvu? To je pravo pitanje. Zato je župnik rekao dobro na početku ove svete mise – tko čini Crkvu. Crkvu čini narod Božji. I upravo je Katekizam Katoličke Crkve, u broju 752, označio da je temeljna definicija Katoličke Crkve – 'narod koji Bog okuplja po cijelomu svijetu', a da se ona na najpotpuniji način ostvaruje upravo u misnome euharistijskome slavlju. Vidite, ako nemamo naroda koji će se okupljati, dolaziti oko oltara, tu je kriza i to je nešto što nas duboko pogađa u svemu ovomu što mi živimo“, ukazao je propovjednik te ispričao iskustvo iz blagoslova obitelji u našoj župi (u dvodnevnoj ispomoći). „Dolazim u obitelj nesvjestan da djeca žive u tom stanu i započinjem molitvu Oče naš i, nakon nekoliko trenutaka, spoznajem iznenađen da su u sobi pored dvoje djece koja me gledaju. Pitam se kako je to moguće? No, to je bila prvotna reakcija i kasnije se uopće više nisam pitao jer to je realnost našega kršćanstva u 21. stoljeća. Mi često pristupamo kršćanstvu kao nečemu 'što se podrazumijeva', nečemu što je tek tako kao 'zdravo za gotovo' dano kao činjenica 'to je to', a da nismo duboko ušli u stvarnost. Kako može otac stojati na blagoslovu obitelji, a da njegova djeca leže u krevetu sa strane? Duboko pitanje, nije tako jednstavno, ali to pitanje pokazuje istinu današnjeg prvog misnoga čitanja: Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom već djelom i istinom. (Čitanje Prve poslanice svetoga Ivana apostola, 1Iv 3, 11-2) Vidite, kako se naše kršćanstvo mrvi upravo u tim temeljnim, malim činjenicama našega života – djelo i istina. Mnogi su pa i ja, kada je papa Benedikt XVI. 11. veljače 2013. godine, a tada sam bio bogoslov 5. godine i došao kuće te na TV gledao u nevjerici i šoku da je Papa rekao da će odstupiti od svoje službe. (rekao je da bi se "vodila Petrova barka i propovijedalo Evanđelje... nužna je snaga tijela kao i snaga duha", a ta je snaga u njemu 85-godišnjaku oslabjela od kada je 2005. izabran za Papu, op. a.) Nevjerica u cijelomu svijetu i pitanje zašto je to učinio. A on se više nije mogao u starijoj dobi nositi sa životnim problemima koje Crkvi ima i maknuo se. Zašto? O tome se toliko ne govori toliko. Kažu štitio je zlostavljače u Crkvi, a to uopće nije istina. Upravo je J. Ratzinger, Benedikt XVI. bio onaj koji je pokrenuo razlučivanje u Katoličkoj Crkvi da se vidi tko je onaj koji zlostavlja Crkvu, koga treba doista procesuirati, koji su to lobiji koje treba razriješiti… Kada je vidio da se u toj starijoj životnoj dobi ne može nositi sa tako velikim stvarima, a zlo je  veliko, odlučio je boriti se u intimnosti svoga doma molitvom i kontemplacijom. To je temeljna istina njegova postupanja i tu, doista, izlazi na vidjelo veličina njegove osobnosti. Upravo je on pokazao i ono što i samo Sveto pismo pokazuje i opisuje:  jaganjac koji nije bio revolucionar, buntovnik, borac za ljudska prava (kako se često kršćanstvo želi prikazati), nego čovjek molitve, kontemplacije, Pisma, pera i koji je propitivao svoju vjeru i neprestano razmatrao svoj život. Nisam ga osobno posjetio u njegovu domu, no oni koji jesu rekli su da je bio čovjek jednostavnosti i poniznosti. Često se iza veličine krije jednostavnost. To je potrebno i nedostaje često u kršćanstvu – jednostavnost. Često mi od kršćanstva želimo učiniti nešto komplicirano, a upravo nas Benedikt XVI. uči da kršćanstvo nije komplicirati, nego je kršćanstvo jednostavnost života, jednostavnost u svakodnevici! To su i njegovi spisi podrcrtavali – jednostavnost, jednostavnost njegovoga življenja i svega onoga što je živio u skrovitosti svoga doma. A jednostavnost nije relativizam. I on je napisao puno knjiga o diktaturi relativizma“, kazao je propovjednik te podsjetio kako je J. Ratzinger bio prefekt Kongregacije za nauk vjere (zamijenivši našega hrvatskoga kardinala Šepera) čuvajući polog (nauk) vjere!

Vlč. Benaković je razložio što je bitno u autorovim brojnim djelima kazavši: „Puno je pisao i o drugim religijama, ali i o tome da je Isus Krist jedini temelj spasenja.“ Papa Benedikt XVI. autor je triju enciklika: „Deus caritas est“ (hrv. Bog je ljubav), „Spe Salvi“ (hrv. U nadi spašeni“) i „Caritas in veritate“ (Ljubav u istini) o čijim smo duhovnim poukama čuli te slušajući propovijed mogli smo se sjetiti i Papina pohoda Hrvatskoj, 4. i 5. lipnja 2011., kada smo bili Kristovi hodočasnici s Papom uz geslo „Zajedno u Kristu“.

„Posjedujemo različite darove, talente i sve ih želimo iskoristiti za dobro Crkve i našega društva. Neka nam Benedikt XVI. u svemu tome bude veliki uzor. Ne možemo ga moliti kao zagovornika jer ne možemo govoriti o njegovoj svetosti, nije proglašen svetim, ali i danas za vrijeme sprovoda mnogi su vikali: 'Santo subito' (hrv. Odmah svet). Možemo moliti za njegovu dušu i za nju prikazujemo ovu svetu misu. Neka nam njegov život i primjer budu putokaz i da posegnemo za njegovim djelima, teološkim opusom i tako oživimo svoju vjeru, svoje kršćanstvo i da to kršćanstvo dobije smisao… To čitajući velike teološke umove koji su bili jednostavni ljudi, ali ljudi molitve, kontemplacije i došli do onoga što Bog jest i što je Božji život“, zaključio je propovjednik.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić