Hodimo na misu zornicu!

Radosno vrijeme došašća znakovito, sadržajno liturgijski upućuje na mise zornice koje se u našoj župnoj crkvi održavaju u 6 i u 7 sati kada je euharistijsko zajedništvo na poseban način još radosnije zbog brojne djece. Za njih, ponajprije, sjedeća su mjesta u klupama i redovima najbližima oltaru. Prvo jutrenje (28. studenog) u zorničnomu ozračju proteklo je u župnikovu „razbuđivanju“ djece pozivom na zajedničko glasno pjevanje pod misom jer misa zornica jedna je od najljepših slika kršćanskoga iščekivanja i budnosti. Također, župnik Ivan je zorno približio djeci kako ustajanje sat ranije, nego uobičajeno zbog odlaska na zornicu kada se ide u jutarnju smjenu u školu, ima dobrobit koja se ogleda u buđenju pozitivne volje i jačanju karaktera! A to je jako važno u odrastanju i stjecanju zdravih životnih navika, to pobjeđuje, možda u nekima, lijenost, a ono najvažnije je – na zornici biti s Isusom! Pohvaljeni su i roditelji (tata ili mama i član obitelji) koji doprate dijete na zornicu. Na kraju misnoga slavlja ministranti su podijelili jednolisne kalendare svakomu djetetu/školarcu.

Drugoga jutra župnik je u propovijedi, opet na poseban način, upućenoj najmlađim članovima župne obitelji pročitao kratku motivacijsku priču o traženju puta (zalutale dvojice u šumi) te simboliku puta i izlaska iz zalutalosti primijenio na postupanje u vlastitomu životu, pitajući djecu: „Koji je tvoj i moj pravi put?“, „Koji je krivi put i po čemu ga prepoznajemo?“… Naravno, djeca su znala odgovoriti da je jedini ispravan i za nas prihvatljiv put Kristov; On je: Put, Istina i život. Svojim su odgovorima mudre glave pokazale razlikovanje dobroga od zloga. Naposljetku mise kapelan Florijan je donio podlogu (razdijeljenu zorničarima), osnovu na koju se stavljaju sličice dobivene poslije svake zornice. Uzimajući svakodnevno mozaik-sličicu i lijepeći ju na podlogu, zorničar će nakon četiri tjedna, uoči Božića imati vlastitu mozaičnu sliku betlehemsku štalicu koja prikazuje Isusovo rođenje. To umjetničko djelo trebat će obojiti i s potpisom predati u župu na kraju ciklusa zornica jer će najbolji rad biti nagrađen, ali i svi sudjelovatelji u nagradnoj igrici „Čekanje sreće uz četiri svijeće“.

Budno, pripravno iščekivanje s Majkom Marijom

Podsjetimo, prvu nedjelju došašća prožima budno iščekivanje Gospodinova drugoga dolaska. Druga nedjelja upozorava da je kraljevstvo nebesko blizu i da mu treba pripraviti put. Treća nedjelja predstavlja mesijansko vrijeme, a četvrta naviješta Mesijin dolazak. Liturgičari će poučiti kako je pokorničkomu značaju došašća – koji se posebno očituje kao budno iščekivanje – nužno pridružena radost. Također, i starijima se valja prisjetiti kako bdjenje nije samo uskraćivanje sna zbog posvećivanja aktivnostima duha, nego ono simbolizira trud i trpljenje u sadašnjosti, ali i čežnju za Božjom prisutnošću. Bdjeti, stoga za kršćane, znači iščekivati da se potpuno očituje ljubav kojom Gospodin ljubi svakoga čovjeka i zbog koje je za svakoga čovjeka trpio. Čežnja za tom ljubavlju ispunjava srce vjernika. Zato on ima potrebu biti budan, iščekivati Kristov dolazak s posebnom ozbiljnošću, ali i radošću.

U crkvi smo simbolično uz misno slavlje prve nedjelje došašća upalili prvu od četiriju svijeća, svijeću proroka i nade.

Kada promišljamo o kršćanskim vrelima nastanka zornica onda se vraćamo duboko u povijest (5. stoljeće kada su kršćani subotnjom misom u došašću častili Isusovu majku Mariju), no zornica je povezana simbolikom tame i dolaska svjetla svijetu – a to je Krist. Jedan od Marijinih naslova, koji joj je podarila pobožnost i tradicija Crkve, jest naslov „Zvijezda jutarnja“. Poznavatelji astronomije znaju da se planet Venera vidi prije svitanja kao najsjajnija zvijezda na nebu te da se taj planet naziva još i zvijezda Danica. Marija kao Bogorodica donosi svjetlo na svijet pa je simbolika zvijezde Danice bliska kršćanskoj duhovnosti te kršćani u tom planetu, ili laički najsjajnijoj zvijezdi na nebu, prepoznaju simbol Marije koja svojim životom nenametljivo naviješta rođenje svoga Sina, kao što planet Venera naviješta svitanje Sunca. Tu prirodnu ulogu Marije u došašću i službeno je potvrdio papa Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Marialis cultus, naglasivši da je došašće najizvrsnije marijansko vrijeme u liturgijskoj godini. Marija u došašću postaje kršćanima uzor iščekivanja.

U došašću se proslavlja i svetkovina Bezgrješnoga začeća koja se, zbog svoga sadržaja i poveznice s Kristovim utjelovljenjem, sama po sebi uklapa u tu adventsku perspektivu. Dani uoči samoga Božića (od 17. do 24. prosinca) imaju izraziti marijanski karakter, a 20., 21. i 22. prosinca na misi se naviješta evanđelje navještenja, pohoda Elizabeti i „Magnificat“ („Veliča“). Sva ta evanđelja usmjeravaju pozornost na Isusov dolazak na ovaj svijet među nas kao ispunjenje starozavjetne nade, ali su jednako tako usko vezani uz Marijin život. A i zborne molitve 17., 19., 20. i 23. prosinca imaju poseban marijanski sadržaj. Nedjelja uoči Božića (posljednja nedjelja došašća) sadrži drevna proroštva o Mariji i Mesiji te evanđeoske perikope o skorašnjem Kristovu rođenju.

Mons. Đuro Hranić: Blizina i budnost obilježavaju kršćanski advent

„Mi ga kao vjernici trebamo i zato u došašću pjevajući ispovijedamo njegovu već započetu prisutnost i blizinu te ponavljamo Maran-Atha – Marana-Tha: 'Gospodin je došao – Gospodin će doći.' On je s nama i među nama. Živimo i produbljujemo iskustvo njegove prisutnosti i njegova dolaska te svijest o potrebi naše trajne budnosti. Produbljivanje tog iskustva vjerničke blizine Isusa Krista i naše budnosti između povijesnog i ponovnog Kristova dolaska je i bit došašća kao razdoblja duhovne obnove i priprave na godišnju svetkovinu Kristova rođenja, na Božić.  Tako su dvije riječi koje na osobit način obilježavaju naš kršćanski advent: blizina i budnost; Božja blizina i naša budnost. Zato je prvi stav i prva poruka došašća prepoznati da nam je Bog blizu, štoviše da je on već došao i da je prisutan, te ga pozvati i reći mu: 'Još nam se više približi'. To želimo ponavljati često, svakog dana došašća: 'Još nam se više približi!' Zato svaki dan želimo započeti tom kršćanskom sviješću i molitvom. Dolazimo na mise zornice, proživljavamo započetu Kristovu prisutnost i blizinu te pjevajući ponavljamo i vapimo: Dođi, Gospodine Isuse! Živimo u nadi i u raspoloženju skorog susreta s njime“, kazao je đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, uoči prve nedjelje došašća u Osijeku na slavlju svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije.

Priredila i fotografirala: Nevenka Špoljarić