Prva nedjelja došašća proslavljena sa župljanima iz Drinovaca

U našoj je župi prve nedjelje došašća, 27. studenog, na euharistijskom slavlju u 9 sati gostovao župni Zbor sv. Mihovila, ark., iz istoimene župe u Drinovcima (općina Grude u Bosni i Hercegovini) i župnik fra Josip Mioč. Gostujući je zbor predvodio liturgijsko pjevanje uz ravnanje i orguljsku pratnju Brigite Barić, dok je Mješoviti zbor naše župe s dirigentom Ivanom Bošnjakom bio pratnja te je crkva orila raspjevanošću i svečanošću.

Misno je slavlje predvođeno fra Josipom Miočem i uz suslavljenje našega župnika Ivana i župnoga vikara Florijana otvoreno procesijom, paljenjem prve adventske svijeće uz čitanje duhovnog poticaja te župnikovom dobrodošlicom. „Zahvaljujem na dobrodošlici vašoj župi, župniku vlč. Ivanu, kapelanu i sestrama, svima vama koji ste nas pozvali i iskazali gostoprimstvo. Danas imamo priliku, kao zajednica vjernika - dvije župe zajedno, ući u došašće. Upalili smo ovu prvu svijeću, započeli ovo vrijeme kojega nazivamo vrijeme molitve, promišljanja, bratske ljubavi i dobrih djela. Neka nam Gospodin pomogne da uistinu ove četiri nedjelje, ovo vrijeme došašća takvo i bude. Molimo Gospodina za milost da možemo tmurne utješiti, malodušne ohrabriti, one kojima nedostaje radosti - usrećiti, onima kojima nedostaje osnovno za život – pružiti, i tako iskazati svoju kršćansku ljubav, ne samo u molitvi i okupljanju, nego i u konkretnim dobrotvornim djelima“, kazao je, uvodeći u euharistijsko slavlje, predslavitelj fra Josip koji je propovijedao na misi razmatrajući važnost imati zdravu nutrinu i cijeniti čovjekove vrline, talente i srce, a ne „brendiranu“ vanjštinu bez Krista.

Odijelo ne čini čovjeka!

„Na početku bilo kojega rada, puta ili projekta čovjek se svjesno ili nesvjesno zagleda i zamišlja na cilju. Nije važno pitanje kako nešto započeti, nego kako to dovršiti. Pitanja o početku, ciljevima, završetku i plodovima moramo sebi postaviti i na početku ovoga došašća, vremena kojega nam Crkva daruje kao najbolji način pripreme za rođendan našeg Spasitelja. Došašće nas ozbiljno upozorava i na Isusov drugi dolazak kada će Sin čovječji doći iznova u slavi. Današnji odlomak evanđelja (Mt 24, 37-44) upozorava nas baš na taj dolazak koji se događa iznenada bez najave i priprave, bez velikih znakova. Zato valja biti spreman za taj dolazak i živjeti tako da ga se spremno dočeka… Budnost i pripravnost se očituje i kroz poniranje u vlastitu nutrinu. Samo čovjek koji je zaronio u nutrinu života zna njegov istinski smisao i vrijednost“, kazao je propovjednik Mioč te zornim primjerima približio važnost unutarnjih ljudskih, kršćanskih kvaliteta, ispričavši: „Psihologinja je napravila istraživanje o tome koliko udubljenost u određenu zbilju daje  i vrijednost sagledavanju te iste zbilje. Zadužila je pomorca, turista, ribara i ronioca da joj kažu nešto najvrjednije o moru. Pomorac je govorio o valovima i veličini, turist o zalazima sunca i obzorju, ribar o vrstama riba, ronilac o ljepoti mora ispod površine. Poruka ovoga istraživanja može danas biti i pouka: došašće je vrijeme dubina i vrijeme ljudskosti i blizine! Posebne je poruka današnjemu čovjeku koji će reći da odijelo ne čini čovjeka, a toliko puta postupi(mo) suprotno i ponašamo se tako da odijelo ipak čini čovjeka. Postoji zgoda vezana uz odijelo. Jedne večeri došao je Tin Ujević u prestižnu i lijepo uređenu zagrebačku gostionicu, sjeo za stol i naručio kavu. Međutim, konobar je odbio njegovu narudžbu jer Tin nije bio prikladno odjeven za takvo mjesto. Napustio je to mjesto bez ljutnje. Zgoda kaže da je otišao kući i obukao najljepše odijelo i ponovno naručio kavu. Nakon što mu je konobar donio kavu, on je otvorio mali džep svoga odijela i ulio kavu u njega govoreći da je ta kava koju je donio za njegovo odijelo, ali ne i za njega. Konobar je ostao postiđen. I mi se danas moramo osjetiti postiđeni sjećajući se svih trenutaka kada smo procenjivali ljude po onome što na sebi nose. I nama je često važno u kakvom smo odijelu, ali i u kakvom su odijelu oni s kojima se družimo. Možda se danas kao nikada prije naglasak stavlja samo na odijelo i ono što se nalazi na tijelu, a ne na čovjekovoj duši. Konobar je na Ujeviću vidio loše odjevenog čovjeka i beskućnika, ne i velikog pjesnika. I danas je roba postala statusni simbol. Važno je što nosimo i kojoj vrsti brenda to pripada. Poznati mislilac Rene Descartes rekao je: 'Mislim, dakle jesam.' Tu je naglasak bio na mišljenju, a geslo modernog čovjeka glasi: 'Nosim, dakle jesam.' Nije naglasak na tome što sam rekao, mislio ili zastupao, nego jedino što sam nosio! Odijelo određuje našu egzistenciju. Brend nam je egzistencijalno važan. Riječ brand i znači označiti nešto vrućim  željezom ili žigosati! Brend je ime nekog proizvoda koje podrazumijeva i kvalitet, ali prema kvalitetu brenda procjenjuje se i kvaliteta ljudi! Ljudi se danas kategoriziraju, ne po tome što su djeca Božja, nego po tome kakva im je odjeća. Jedno istraživanje govori o tome da su neki ljudi vjerniji brendu kojega nose, nego li bračnomu drugu ili prijateljima. Zato danas, u ovomu vremenu došašća, moramo primijeniti izreku filozofa Baruha Spinoze kojem su prigovarali da nosi neprikladnu odjeću pa je on kazao kako 'ne priliči da vrećica bude skuplja od mesa'.“

Naposljetku mise župnik je zahvalio za dolazak drinovačkim župljanima i župniku Mioču kazavši kako ga s hercegovačkim mjestom povezuju njegovi bivši donjogradski župljani potekli iz drinovačkoga zavičaja, ali i Gospa Međugorska te je višegodišnje prijateljstvo urodilo pohodom Osijeku. Naime, gosti su prethodnoga dana (26. studenog) posjetili Vukovar i u Osijeku su u župi Preslavna Imena Marijina sudjelovali u večernjoj misi te predstavili monografiju „Drinovci - na dlanu ruke Njegove“ tiskanu uz 151. godišnjicu postojanja župe u Drinovcima (utemeljenu 1871.) u Hercegovini odakle je potekao i hrvatski pjesnik Antun Branko Šimić. Susret Retfalčana s Drinovčanima zavičajnicima i iseljenima u Osijek protekao je u radosnom raspoloženju, a na kraju mise, poslije darivanja i otpusnog blagoslova, zborovi su skupa poveli pjevanje skladbe "Ponosna moja je zemlja, Hercegovina". Gosti su pozvali domaćine u uzvratan posjet i zajedništvo je nastavljeno gostoprimstvom uz trpezu i pjesmom.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Zbor sv. Mihovila, ark., iz župe u Drinovcima, "Ponosna moja je zemlja, Hercegovina".

Izvor: Župa uzvišenja Svetog Križa