Svjetski misijski dan u radosti darivanja
U molitvenom zajedništvu s Katoličkom Crkvom za misionare i misionarke svečano smo na euharistijskim slavljima proslavili u našoj župi 23. listopada, u tridesetu nedjelju kroz godinu, Svjetski dan misija - Misijsku nedjelju.
Svjetski misijski dan u svijetu se obilježava u predzadnju nedjelju mjeseca listopada, a ustanovio ga je papa Pio XI. 1926. godine i tada se posebno moli za evangelizaciju naroda i prikupljaju materijalna sredstva za potrebe mladih Crkava u misijskim krajevima. „Bit ćete mi svjedoci“ (Dj 1, 8), poruka je pape Franje uz ovogodišnje slavlje Misijske nedjelje te je Papa tim povodom objavio: „Te je riječi Uskrsli Isus izrekao u posljednjem razgovoru sa svojim učenicima, prije njegova uzašašća na nebo, opisanom u Djelima apostolskim: primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje (1, 8). To je ujedno i tema Svjetskog dana misija 2022. koji nam, kao i uvijek, pomaže posvijestiti činjenicu da je Crkva po svojoj naravi misijska… Nadam se da će mjesne Crkve u tim djelima (četiri Papinska misijska djela) naći čvrsto oruđe za jačanje misijskog duha u Božjemu narodu.“
Misijska djela kroz filmski zapis pohoda Tanzaniji
Uz sva nedjeljna misna slavlja u župnoj crkvi prikazan je filmski zapis o pohodu vlč. Ivana Jurića Tanzaniji 2013. godine kako bi nam približio važnost zauzetosti za misijska djela svakoga vjernika. Naime, naš je župnik Ivan u siječnju 2013. odmarao u Tanzaniji te je već iste godine u kolovozu njegov afrički domaćin misionar u Tanzaniji vlč. Velimir Tomić boravio u donjogradskoj župi svjedočeći o životu i potrebama u misijskoj postaji Kisongo u nadbiskupiji Aruša. Tada je misionar Velimir Tomić ispričao: “U Tanzaniji mise traju tri sata. Crkva je napravljena u prostoriji pod limenim krovom i nikome ne smetaju vrućine i nikome se nigdje ne žuri. Svećenik sam u župi sa 35.000 vjernika, a u cijeloj Tanzaniji nas je 50 svećenika misonara. Ono što želim posvjedočiti i Osječanima je da je život u Kisongu težak, siromaštvo je veliko, ali su tamošnji stanovnici znatno sretniji od nas. Kod njih nema ovisnosti o drogama ili alkoholu, oni jedu samo jednom dnevno i to rižu ili palentu, ali su sretni i imaju puno djece, te se ne boje gladi. Ja im ne mogu reći da se kod nas hrana baca, jer oni to ne bi shvatili, ne mogu im reći ni da se kod nas presađuju organi i ljudi liječe najsuvremenijim operacijama, te za svaku bolest dobiju lijek, jer oni to ne bi mogli vjerovati, ne mogu im reći niti da se netko drogira i pije, iako ima sva materijalna dobra, jer oni to ne bi mogli vjerovati. No, ja to sve znam i želim svjedočiti o pravim vrijednostima u životu.“ Tanzanija je država na istočnoj obali Afrike. To je sasvim drugačiji svijet od našega; najveći dio zemlje je bez struje, a dijelovi koji struju imaju, više vremena su bez nje; nema asfalta, nestašica je hrane, lijekova, svega.
Pogledan zapis iz Tanzanije poticaj je svima nama da i u našoj župi iznova oživi župna misijska skupina, iako dio župljana hvalevrijedno već petnaestak godina podupire misionarke u Beninu.
Poticaji župnog vikara Florijana uz Misijsku nedjelju
Uvodeći u prvo euharistijsko slavlje Misijske nedjelje, župni vikar Florijan Zagorščak uvodno je razložio: „Danas u zajedništvu s cijelom Crkvom slavimo Misijsku nedjelju i osobito molimo za sve znane i neznane misionare i misionarke, za sve osobe koje su ostavile sigurnost svojega doma i svoje domovine te otišle naviještati Krista ljudima koji još nisu čuli za njega i koji trpe veliku materijalnu neimaštinu. S njima se solidariziramo, osim molitveno i novčanom pomoći jer današnja milostinja ide za potrebe misija. Jedan od najpoznatijih misionara Katoličke Crkve zasigurno je sv. Franjo Ksaverski. Živio je u 16. stoljeću i misionarski djelovao u Indiji i Japanu. Svojim predanim i nesebičnim djelovanjem obratio je mnoge ljude na kršćanstvo. Njegovo pismo sv. Ignaciju, otkad sam ga pročitao, uvijek me je oduševljavalo. Opisujući situaciju na Dalekom istoku, on tvrdi kako premnogi ondje samo zato ne postaju kršćani jer nema nikoga da ih privede kršćanstvu. Stoga ga je prečesto uhvatila želja da protrči europskim učilištima pa da luđački iza glasa viče kako su mnoge duše isključene iz neba te se strovaljuju u pakao jer je njegovim suvremenicima bila važnija učenot nego ljubav. Kad bi ljudi bili upoznati sa stanjem gdje je misionarski djelovao i posve se predali Božjoj volji, bili bi spremni poći gdje god ih Bog pošalje pa i u Indiju.“ Uoči završnoga blagoslova, također, je kazao: „Nadam se da je svima jasno kako Bog ne traži od svakoga od nas da ode u Indiju misijski djelovati. Ako je netko dobio poziv otići u misije, misije neka se ne da pokolebati! Susrevši Krista na ovomu misnom slavlju svatko je od nas dužan tu radost Uskrsloga podijeliti s ljudima koje susrećemo. Koliko li samo ljudi u našem gradu u našoj župi u našoj ulici kući još nije susrelo Krista? Nismo li mi, možda, jedini koji bi im mogli donijeti radosnu vijest da je Isus uskrsnuo i da će svatko, koji vjeruje u njega, uskrsnuti? Što navješćujemo evanđelje nije nam na hvalu, ta dužnost nam je. Doista, jao nama, ako evanđelja ne navješćujemo.“
Radosne poruke i poticajne pouke čule su se i na misama koje je predvodio župnik Ivan, a posebno veselo bilo je tijekom slavlja u 11 sati kada je crkva bila ispunjena dječicom i ministranti(ca)ma. I zbor je bio raspjevan u duhu darivanja. Dječica su svojim ručicama uručivala milodar za potrebe misija.
Podsjetimo, mjesec listopad započeo je spomendanom sv. Male Terezije, karmelićanke i crkvene naučiteljice, zaštitnice misija koja je posebno poznata po „malom putu svetosti“ - za svetost nisu nužna velika djela, već mala djela učinjena iz velike ljubavi. Uz sv. Franju Ksaverskoga sv. Mala Terezija postaje zaštitnicom misija, a papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve 1997. godine. „Upamti da u Božjim očima ništa nije maleno. Sve što činiš, čini s ljubavlju“, poučava sv. Mala Terezija. Misijsku nedjelju zaključujemo: „Marijo, Kraljice misija, moli za nas!“
Priredile: Suzana Galić i Nevenka Špoljarić
