Misno slavlje za Zajednicom Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi
Zajedništvo župljana na večernjem euharistijskom slavlju u nedjelju (25. rujna) obogaćeno je prisućem Zajednice Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi čije je članstvo skupa s volonterima i članovima obitelji osoba s intelektualnim teškoćama posvjedočilo iskrenu ljubav prema Trojedinomu Bogu, slaveći Isusa Krista, njihova vjerna prijatelja u svakodnevici. Naš župnik Ivan Jurić srdačnom je dobrodošlicom pozdravio mnoštvo „zajedničara“ pozvavši njih „koji su najbliže Isusovu srci u Kraljevstvu nebeskom“ neka pred svima, ispred crkvenoga oltara, daju hvalu Gospodinu te su oni, ozarenih lica radošću, prihvatili darovati uvodnu slavljeničku pjesmu.
Doista je i više od radosnoga doživljaja zajedništva u crkvenomu prostoru na misi, najuzvišenijoj molitvi i slavlju, ugostiti ViS „Plamen ljubavi“ i njihove prijatelje Zajednice koji žive u župama osječkih dekanata jer su pokazali što njima znači slaviti život i zahvalni biti za Isusovu ljubav, te kako kristolik može biti zagrljaj bližnjega i lijepa složnost u različitosti kroz pjesmu, slavljenje i dioništvo u milosnim trenutcima svete euharistije.
„Misliti na one pred našim vratima“
Svojom pastirskom rukom župnik Ivan zagrlio je članstvo ViS Plamen ljubavi, što su prisutni popratili spontanim pljeskom, te je riječima izrazio ne samo dobrodošlicu već je pozvao župljane na molitvu za sve njih, osobito za one čiji su roditelji preminuli te za obitelji koje skrbe za osobu s posebnim potrebama i invaliditetom. I u propovijedi je, nadahnut ulomkom Evanđelja po Luki (Lk 16, 19-31) o neimenovanu bogatašu i siromahu imenovanom Lazar, koji je „ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola“, kazavši: „Pitamo se jesmo li za siromaštvo ili za bogatstvo? Želimo standard ili ćemo ugasiti struju? Želimo li svi skupa živjeti čestito, živjeti dobro, imati dobre stanove i aute? A Isus „prigovara“ i u čemu je ovdje problem? Isus kaže pred njegovim vratima, pred mojim i tvojim vratima! Problem je što je ovaj svega imao, gledao (u)sebe i nije vidio da postoji netko u potrebi. A njegove su potrebe bivale sve veće i sve veće. Tako i danas ima silnih bogataša koji bi još tražili od nekoga siromaha. Nije problem u posjedovanju, što se ti trudiš, živiš i imaš određen životni standard nego je problem ovdje i nas u današnjici da nema(mo) osjećaja za one koji su u potrebi! Ne trebamo puno otkidati, ali da primijetimo, evo kao danas, kako su me ovi na početku mise dirnuli! Baš su me dirnuli u srce, kad sam ih vidio kako su vedri, kako su i radosni i zadovoljni. A ti i ja, kol'ko smo mi sretni? Koliko smo zadovoljni, zahvalni za ono što imamo i što nam je Bog dao“, kazao je propovjednik upućujući na promišljanje o nepotrebnim „životnim sitnicama i stvarima“ nakupljenima kroz vrijeme koje godinama stoje, a „nama malo treba i ima drugih koji možda nešto treba i treba im naš osjećaj koji imamo za njih, za drugoga“. A tu je riječ za vjernika i o socijalnoj pravdi, biti tu za drugoga. „Moramo, zaista, u naše današnje vrijeme, misliti na one koji su pred našim vratima! A ima ih i vjerujem da će ih biti“, zaključio je župnik Ivan propovijed pozvavši na molitvu. Na kraju misnoga slavlja župnik je još dodao: „Gledajući vas kako pjevate, možemo reći: 'Ovdje je stvarno Isus.' I sad ćemo jedan pljesak Isusu dati!“
Pjevanje na kraju misnoga slavlja, dar župnoj zajednici, ViS „Plamen ljubavi“ gitarski je pratio Filip Lažeta, a u liturgijskom pjevanju sudjelovao je župni Zbor mladih.
Priredila: N. Špoljarić
