Pon22Kol2022

Zahvalni oproštaj od župnika Ivice i župnoga vikara Krešimira

Niti našu retfalačku župu Uzvišenja sv. Križa nisu mimoišle promjene koje se, ovih kolovoških dana 2022. godine događaju provedbom Dekreta o razrješenjima i imenovanjima svećenika u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Već duže vrijeme smo molili nebeskoga Oca da se ispuni volja njegova i ujedno župnika Ivicu Martića, po majčinskomu Gospinu zagovoru, osnaži zdravljem i novom pastoralnom zauzetošću, no Božja nam Providnost daruje novoga župnika i župnoga vikara.  Ispunilo se vrijeme za zahvalni oproštaj te smo se, 21. kolovoza na nedjeljnjim pjevanim euharistijskim slavljima, oprostili od župnika Ivice Martića i župnoga vikara Krešimira Iljazovića.

Tužni su odlasci. U župnoj crkvi na misi u 9 sati, koju je predslavio i propovijedao župnik, uz govore za svećenike ponaosob praćene darivanjem župljana, skupa su plakali vjernici i svećenici. Molili smo na svim četirima misama, zahvalni Bogu jedni za druge, za milosne plodove darovane župnom životu. Na svečanoj misi u 9 sati zbor je uz ravnanje Ivana Bošnjaka i s. Vianee Pezer gromoglasnije pjevao, orgulje je svirao Antun Ivanković, a trubu ministrant i zborist Matej Dorić.

Župna oproštajna zahvalnica vlč. Ivici Martiću

Župljani i župne skupine, nakon svete pričesti su zahvalili vlč. Ivici Martiću, podsjetivši kako je pastirsko vodstvo retfalačke župe svečano preuzeo 28. kolovoza 2016. godine, kada ga je u službu uveo đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. „Tada, prije šest godina, sve nas ste pozvali u 'obnovu naše župe raskajana srca da bude po volji Oca koji je na nebesima' i skupa smo, osluškujući poziv izvezi na pučinu 'plovili' šest godina. No, došlo je vrijeme da 'lađar odmori u luci', a mi Vas čuvamo u molitvama. Bogu zahvalni za trenutke vašega služenja, radosni smo što svatko, u svojemu poslanju žive Crkve djelima ljubavi u župnoj obitelji, može opisati župnika Ivicu riječju: odgovoran, revnostan, brižan, poticajan, ozbiljan, kreativan, dosljedan, suosjećajan, nasmijan i tužan, emotivan, naš mudri učitelj običan, a ne običan… u Kristu i po Kristu naš brat Ivica, velik u evangeliziranju - malen u kućnim papučama kod obitelji u pastoralu braka i obitelji u župi i u Osijeku. Zauzeto ste gradili „vidljivu i nevidljivu Crkvu“. Vidljivu u uređenju crkve i pastoralnih prostora, oplemenjivanju interijera, sagrađenoj župnoj kući… no najvažnije podizali ste iz temelja, zidali i nadograđivali živu Crkvu, a to smo svi mi. Hvala na svemu! Često smo u propovijedima čuli poučljiva promišljanja o tome kako biti blizu Bogu „slobodan od sebe“. Učili smo, upoznavali i produbljivali katoličku vjeru na svježiji pastoralni način i s udivljenjem slušali Vaša razmatranja Božje riječi u gorljivim susretima sa živim Bogom, takvima da mijenjaju, bude srca i pozivaju na svetost. Vaše su propovijedi iz vrela osobne kontemplativnosti uronjene u provedbu socijalnoga nauka Crkve, svima lijek, dragocjena duhovna obnova! Doista, mladomisničko geslo 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!' oživotvoreno je u služenju, kroz djela ljubavi i milosrđa. Kao pastir dobri, niste prezali kada nas je trebalo upozoriti na nepravilnosti uvučene u naše živote. Brinuli ste o urednosti cijelog župnog prostora, čuvajući svetost i dostojanstvo kuće Božje. Trudili ste se ne zaboraviti niti jednoga člana zajednice i svakomu sebedarno posvetili vrijeme. Hvala! S nama ste slavili svoj svećenički jubilej, rođendane, blagdane, ispraćali ste i dočekali nove godine, udjeljivali svete sakramente, slavili s nama misu čak i u autoservisu, išli u kino, nosili Gospin kip ulicama i vozili ga rijekom Dravom… mnoštvo je u srcu sjajnih uspomena. No, stvarnost pokazuje kako ste: „provjetrili“ župu dobrim ostvarenim namislima, potaknuli zajedništvo kroz osnivanje novih župnih skupina, bili gostoljubiv domaćin župljanima i bogoslovima, učitelj i suradnik župnim vikarima i đakonima, poticatelj novih duhovnih zvanja, promicatelj kulture u župnomu životu, neumorni 'ribar ljudi' u uličnom procesijama i suradnik retfalačkih vatrogasaca, misionar siromašnima, pažljivi duhovnik našim redovnicama. Preživjeli smo i najteža vremena korone, kušnje i izazove, kada su crkvena vrata bila zatvorena, ali ne i vaše srce za Isusa i za nas župljane! Tada smo zajedno molili (elektroničkim on-line prijenosima) i bili duhovno povezani.

Poštovani, brate Ivice, Bogu hvala za zajedništvo jer smo osjetili kako unosite Kristovo svjetlo među ljude i Radosnu vijest i u trenutcima druženja ispred crkve, na hodočašćima i običnim, ljudskim susretima. S Vama smo doživjeli školu Ljubavi s trpećim Kristom i radost uskrsnoga jutra! Postupno ste unijeli 'revoluciju' u župu – radionicu ikonopisa pa čudesne ikone sjaje u našoj crkvi; ugostili smo brojne ansamble, vrsne propovjednike, ustrojili evangelizacijsku župnu školu Rastimo u vjeri, upoznavali se jedni s drugima, osjetili Vas kroz ogledni informativni i formativni župni listić koji je čitan diljem osječkih župa… sve novo! S vama smo postali prepoznatljivije župno lice Kristovo u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. S vama je, župniče Ivice, župa procvjetala, plakala i smijala se, župljani se vraćali na Kristov put… Baš će nedostajati, Vaš glas u prepunoj crkvi! Naš vlč. Ivice, neka Vam je sretno, ma gdje, jer s Gospodinom jeste. Uvjereni smo da ćete i nadalje osobnim životom pjevati, kao što glasi i današnja antifona psalma: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!

Pozdravna zahvalnica župnomu vikaru Krešimiru Iljazoviću

„U svojoj ljudskoj malenosti i krhkosti i u svećeničkoj poslušnosti, bili ste desna ruka, a često i obje našemu župnomu pastiru Ivici u životu naše retfalačke župe. Kada ste kao mladomisnik prije godinu dana došli u Retfalu i preuzeli službu župnoga vikara, srdačno smo Vas dočekali, ali odmah smo po ljudskim kriterijima uspoređivali stas s pređašnjim župnikom, propovijedi, suradljivost... Ubrzo ste sve nas razveselili: jednostavnoću, nasmiješenoću, vedrinom, sućutnošću, druželjubivošću, poniznošću i poticajnim poukama koje se dugo pamte, a kako je vrijeme teklo, rastao je i Vaš evangelizacijski poticaj u radu, posebice s ministrantima te u susretu sa svakom osobom, dok su u zajedništvu sa župnom obitelji i uz suradništvo sa župnikom, redovnicama i pastoralnim suradnicima izvirale plodonosne ideje za boljitak župnog pastoralnog i duhovnog života. U suradljivosti, često u zahtjevnim izazovima, ostvarivali se čovječnost oslikanu u misli sv. Majke Terezije Svatko tko ti se približi neka ode od tebe bolji i sretniji. Hvala za zajedničke korake s Kristom Gospodinom, pozorno slušane u vašim propovijedima „iz srca“, bez čitanja s papira i u mudrim promišljanjima Božje riječi. S Vašim rastom, rasli smo i mi maleni vjernici, ali s mise odlazili veći,  ispunjeni duhovnom radošću.

Bog nam svima daje darove, a Vi, vlč. Krešimire, svoje talente umnažate u duhovnom pozivu, slijedeći svoje mladomisničko geslo „Znam kome sam povjerovao“ (2 Tim 1, 12). Doista, na početcima svećeničkoga poslanja  želimo iskreno, praćeno zaufalnom molitvom našem nebeskom Ocu, da se u životu ostvarite i život proslavite nadahnućem baštinjenim u evanđeoskoj rečenici: Ono dobro što ti je povjereno sačuvaj po Duhu Svetome koji prebiva u nama! Neka Gospodin nagradi svako dobro djelo, svaki podijeljen sakrament, služenje u župnoj obitelji i u zgodno i u nezgodno vrijeme, svaki udisaj u vremenu, dok govorite: 'Gospodine, evo me!' Bogu zahvalni za sva dobra koja smo vašim prisućem primili od Boga, srdačno zahvaljujemo, radujući se novim susretima s Vama, vlč. Krešimire, i prateći molitvom Vaš svećenički put, kličemo: Hvala vama i Bogu hvala za zajedničko koračanje k istomu cilju!“

Zahvalni obojici su: Redovnička zajednica Sestre naše Gospe, župno Pastoralno i Ekonomsko vijeće, Župni zborovi (veliki, dječji i zbor mladih) i voditelji, župne katehete i vjeroučitelji, liturgijski čitači, ministranti, djelitelji svete pričesti, skupljači milostinje, Župni Caritas, Zajednica sv. Marte, Zajednica Milosrdni Otac, Zajednica Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi, bračni parovi Zajednice bračnih susreta, molitelji Pokreta žive krunice, župni štovatelji Marije Majke Triput Divne te župljani koji odlazeće pastire prate molitvom na daljnjem svećeničkom putu.

Najprije je zahvalu vikaru Krešimiru pročitao Fran Mijić (revnosni ministrant), a potom župniku Ivici Nevenka Špoljarić (članica ŽPV-a). Darove (spomeničnu fotoknjigu i cvijeće) su u ime župe vikaru uručili: Šimun Vujić i Valentina Lešina, a župniku Tomislav Trojan i Matea Kuleš, dok je sve budim okom pratila organizatorica s. Vianea Pezer.

Obojica svećenika su dirljivo zahvalila župljanima, posebice „trojcu“ s. Mariji Jerković (sakristanki), Ivanu Trojanu (administratoru župnoga ureda) i domaćici Gordani Čepo te uzajamnom zahvalom za suradnju, i naposljetku preporučili budućega župnika i vikara u molitve. Prije završnog predvoditeljeva, propovjednikova misnog blagoslova i klečeći župnikov poklon pred oltarom Gospina kipa, 45-godišnji vlč. Ivica je najprije zahvalio Bogu što je šestogodišnje milosno svećeničko djelovanje (19 godina svećeništva) živio s Retfalčanima gdje se, kazao je, osjećao kao kod kuće i tu se dogodilo nešto najljepše što je moglo, ostvarena želja šapnuta jednom u ranojutarnjoj molitvi Gospi Osječkoj u Tvrđi.

Vlč. Ivica Martić: Zajedno ćemo i dalje biti povezani u molitvi

„Sjećam se, osjećao sam se ovdje kao kod kuće, jednom kada sam ovdje bio pomislih kako bih tu volio biti župnik. I Bog me uslišao. Nisam ni znao koliko je tu obveza… Doista sam volio ovu župu svim srcem, župu doista na ponos našoj Nadbiskupiji. Doživjeli smo mnogo toga, kao što je rečeno u pozdravnom govoru župljana na župnoj misi prije podne, zajednička slavlja i hodočašća, nevolje zbog 'zatvorenih vrata crkava', i duhovne obnove. Doista, bilo je jako lijepo. Postoje stvari koje su puno veće i jače od nas. Jako je teško kada član obitelji treba otići iz svoje obitelji, i meni je osobno, dugo sam razmišljao o tome i molio. Budući mi je zdravlje narušeno, dugo sam promišljao što učiniti u bolesti. Onda u razgovoru s nadbiskupom stavio sam pred njega da bi bilo dobro, s obzirom na terapije i sve što se od mene očekuje, da se malo udaljim i stignem više posvetiti Bogu. Naučio sam propovijedati i tu za Boga živjeti. Nešto najljepše što mi se moglo dogoditi u svećeništvu zasigurno je u Retfali, no nije bilo ni lako, već zahtjevno. U velikoj zajednici, velike su potrebe stavljene pred mene i gurao sam sebe nekada i mimo svojih granica, duhovnih i tjelesnih snaga. Bilo je trenutaka kada sam sebi govorio još malo, još malo, a onda se tijelo, hram duše, umorilo, traži odmora i, također, traži da se u tom hramu dogodi promjena u svećeniku… Bit ću u vrijeme bolovanja u Vikarijatu u Osijeku i neko vrijeme provesti u samostanu u molitvi. Zajedno ćemo i dalje biti molitveno povezani“, kazao je vlč. Ivica Martić u oproštaju na kraju večernje mise, koju je predslavio 26-godišnji vikar Iljazović, također, se zahvalno oprostivši od svih te kazao:

Vlč. Krešimir Iljazović: Zahvaljujem za godinu dana služenja

„Svaki novi susret na neki način mijenja i avantura je novoga iskustva za svakoga od nas. Vjerujem da smo mijenjani u svakodnevnim susretima, dok smo izmjenjivali u formalnim i neformalnim druženjima misli i ideje, dok smo razgovarali u sakramentu ispovjedi, a i kada smo mi mlađi imali više vremena jedni za druge. Mijenjani smo, ali (p)ostajali svoji, jednostavni. Gledam po sebi i po vašim reakcijama ovih dana, jednostavnost treba ostati i dalje lajtmotiv, ne samo moga svećeničkoga života, nego svakoga od nas u zajednici Crkve. Nije uvijek bilo sve jednostavno niti sve kristalno jasno, ali vodila nas je čistoća Božje riječi u suživotu župne zajednice. Zahvaljujem vlč. Ivici za godinu dana služenja zajedno s njim i s vama, draga braćo i sestre. Mnoge lijepe uspomene nosim odavde i nadam se da će biti još puno susreta bilo formalnih, a još više neformalnih. Pratim sve vas u molitvama, kao i novog župnika i novog kapelana i župnika. Vjerujem da ćete i vi za nas moliti i dalje nas pratiti tamo gdje nas služba svećenička vodi. Zahvaljujem najužim župnim suradnicima, domaćici gospođi Gordani, časnim sestrama s. Mariji i s. Vianei, gospodinu Tomi koji daje lijep primjer vrijednoga rada u uredu i mojim pastoralno najbližim suradnicima ministrantima s kojima sam podijelio u ovih godinu dana one jako teške, malo teže, ali i lijepe trenutke. Molimo jedni za druge kako bismo mogli ići putem koji Gospodin za nas priprema!“

Oproštajno druženje: Bili ste dar našoj župi!

Na kraju večernje mise vlč. Martić je kleknuvši, pred kipom Gospe Fatimske uz oltar, poveo molitvu Zdravo Marija sa svima crkvi. Svi koji mogu su klečeći molili. Svečano je bilo na svim misama, a župni zborovi rado su se fotografirali poslije misa. Odlazećima su zahvalili Dječji zbor s Marijom Nađ Perić te Zbor mladih s klavijaturisticom Ivanom Ševerdija. Pojedini su ostali u tišini crkve u osobnoj molitvi za svećenike, napose župnika koji je često pozivao na aktivnije uključenje u život župe i bolju organiziranost u župnomu zajedništvu, govoreći: „Svećenici odlaze, ali vi ostajete.“

Zauzeti župljani, posebice bračni parovi su priredili završno druženje u uređenoj pastoralnoj dvorani uz domaćinsku trpezu vrijednih ruku naših župljanki uveličano darivanjem i pjesmom župnih pjevača. Župni zborovoditelj Ivan Bošnjak uručujući darove, kazao je: „Današnji je dan pun emocija i govora, ne treba ih nadmašiti, nego reći: Bili ste dar našoj župi! Hvala vam!“ Dirljivi su bili trenutci, no uz pjesmu rađa se i vedrina, dobro raspoloženje. I dok su stariji pjevali, u podrumskom hodniku su ministranti s kapelanom Krešimirom zaigrali stolni nogomet. Župni obiteljski ugođaj, zadnji u ovomu sastavu. Do novoga susreta nekad i negdje, pružali smo ruke pozdrava i blagoslova.

Vlč. Ivici Martiću je dekretom dodijeljeno jednogodišnje bolovanje, a vlč. Iljazović imenovan je župnim vikarom Župe Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu. Dolazi nam vlč. Ivan Jurić, dosadašnji donjogradski župnik, a u službu župnoga vikara mladomisnik Florijan Zagorščak. Uvođenje u župničku službu bit će nedjelju 28. kolovoza. Novi članovi župne obitelji s nama su od 23. kolovoza. Dobro nam došli i još bolje se osjećali u svojoj novoj kući gdje ih s poštovanjem i srdačno s ljubavlju dočekujemo!

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 38
  • 39
  • 40
  • 41
  • 42
  • 43
  • 44
  • 45
  • 46
  • 47
  • 48
  • 49
  • 50
  • 51
  • 52
  • 53
  • 54
  • 55
  • 56
  • 57
  • 58
  • 59
  • 60
  • 61
  • 62
  • 63
  • 64
  • 65