Proslava svetkovine sv. Josipa
U našoj smo župnoj crkvi svečanije, dvama euharistijskim slavljima, 19. ožujka proslavili svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM. Misu u 11 sati s vjernicima je slavio župnik Ivica Martić, a liturgijskim pjevanjem pratio župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Antuna Ivankovića.
Uvodeći u misno slavlje, župnik Ivica je kazao kako je život sv. Josipa čudesan; on je prihvatio put koji mu je Bog namijenio, iako to (isprva) nije bio njegov plan, no vjerojatno se tako događa(lo) i u našemu životu s prihvaćanjem Božjega plana za nas. Središnje razmatranje u propovijedi posvećeno je promišljanju o pravednosti: pravednosti koju je Marija upoznala na Josipovu licu, a zrcali se na Isusovu licu; pravednosti Josipovoj (u Isusovu rodoslovlju Josip Egipatski nazvan Pravednim) slična onoj Isusova poočima, koja je opisana u 45. poglavlju Knjige Postanka (Post 45, 4-8) – Josip ne traži pravdu za sebe, važniji mu je drugi; pravednosti pravednijoj od Zakona – Pismo sv. Josipa naziva pravednim zato jer je htio pobjeći, ne htijući Mariju izvrći sramoti i tako ju zaštititi. Rečeno je kako mi na primjeru sv. Josipa vidimo sličnosti sa situacijama koje su nama dane u našemu životu. Konkretno se na njemu zrcali (kada Josipu postane jasno što je Božja volja) što je muškarcu činiti i što se od njega očekuje i kako se na njega može osloniti obitelj. U propovijedi je bilo riječi o govoru šutnje neobičnog biblijskog lika. Naime, Novi zavjet sv. Josipa spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Zovemo ga „čovjek bez riječi“, no on je govorio, nije bio nijem. To znači „da ima puno važnijih stvari koje nisu vezane uz to što je govorio, nego uz to što je radio i kako se ponašao“. Ulomak evanđelja (Mt 1,16.18-21.24a) govori i o strahu, velikoj napasti. Anđeo Josipu pomaže pobijediti strah, a nas poučava kako muškarac otvoren Božjoj blizini uspješno pobjeđuje strah - za sebe i za svoju obitelj. Također, na Josipovu primjeru bitna je otvorenost Bogu i slušanje Božje volje jer „čovjek koji sluša što se događa u svijetu, slijedi volju Božju, on štiti svoju obitelj“.
Naposljetku mise, župnik je predmolio zavjetnu molitvu sv. Josipu za obitelj, ispred oltara, onkraj ikone sv. Josipa s Djetetom Isusom (rad akademske slikarice Silvije Metzger).
Vrijedno je podsjetiti kako je papa Pio IX. 8. prosinca 1870. godine sv. Josipa proglasio zaštitnikom Crkve. Sv. Josip djeluje u skrovitosti i šutnji, sudjeluje u Božjoj zamisli u obnovi čovječanstva i uzor je vjernicima u poslušnosti Bogu i smjerokaz kako se 'nadati protiv svake nade'. Prije 335 godina Hrvatski je sabor na zasjedanju (uz poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića) proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. U protokolu Hrvatskoga sabora iz tog vremena na latinskom jeziku je zapisano: Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran. Na spomendan sv. Josipa u Hrvatskoj se slavi Dan očeva.
Priredila: N. Špoljarić
