Održana prva kateheza o sedam Isusovih znamenja

Katehetski susreti rasta u vjeri „Katolici, dobro došli kući!“, uz vodstvo našeg župljanina izv. prof. dr. sc. Krešimira Šimića, kroatista, teologa i filozofa, nastavljaju se ponedjeljkom u proljetnom ciklusu „Sedam Isusovih znamenja prema Ivanovom Evanđelju“.

Susreti su namijenjeni zainteresiranima, posebice su pozvani mladi, koji žele produbiti svoju vjeru i osnažiti kršćansku duhovnost te svima koji se žele osluškivati Božju riječ i sudjelovati u razmatranju odabranih biblijskih odlomaka. U nastupnoj katehezi voditelj je govorio o ishodišnjem znamenu kroz događaj svadbe u Kani Galilejskoj (Iv 2, 1-12) proničući u njen dublji smisao.

Uvodeći u temu, Šimić je pojasnio kako je riječ o Isusovim djelima nazvanim znamenje (grč. semeion), a to nisu obična čudesa ili iscjeljenja (Iv 2, 11: 'Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje'), te je napomenuo: „Isus nije čudotvorac ili iscjelitelj. On jest Riječ i ono što čini je zapravo riječ-čin (sakrament).“ Nakon čitanja odlomka Ivanova evanđelja, katehist je istaknuo 11. redak ('Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.') razloživši kako je na početku Isusova javnog djelovanja ovo znamenje ishodišno (grč. arhe - počelo izvora iz kojeg sve proizlazi) jer će u njemu sve ostalo imati svoj smisao. Detaljnije su razrađeni elementi znamenja sa smislenom uporabom izravnog govora kojim se Isus obraćao učenicima – oni gledaju, slušaju, vide i čuju, nasuprot korištenju prispodoba u komunikaciji s farizejima „slijepima i gluhima“.

„Isusovo znamenje u Kani Galilejskoj odudara od ostalih njegovih znamenja. Kakav smisao treba biti u tome da Isus na privatnoj svečanosti stvara izobilnu količinu vina – oko 520 litara? Da Isusovo znamenje nadilazi puku činjenicu pretvaranja vode u vino, može se naslutiti već početnim datiranjem ovog znamenja: grčki tekst započinje izrazom treći dan (emera te trite), a ne u ono vrijeme. Nije riječ samo o tri dana, nakon susreta Isusa sa Filipom i Natanaelom, već o starozavjetnoj tradiciji u kojoj je treći dan datum teofanije (npr. u susretu Jahve i Izraela na Sinaju; ili Kristovo uskrsnuće trećeg dana). S datiranjem je povezan drugi temeljni element ovog znamenja: Isus govori Mariji o svome času (grč. ora). Isus nikada ne djeluje po svome, nego u suglasju s Ocem, polazeći od Očeve volje, Očeva plana. Stoga je Isus odlučan prema Mariji: 'Ženo, što ja imam s tobom?' Doslovno: 'Što meni i tebi?' To je semitizam dosta čest u Starom i  Novom zavjetu. Koristi se kada se nekome želi dati do znanja da se s njim ne želi ikakva veza. Taj izraz Isus ponavlja s križa: 'Ženo! Evo ti sina! Zatim reče učeniku: Evo ti majke! I od toga časa uze je učenik k sebi' (19, 26). Marija prepoznaje da Isus djeluje po Očevoj volji, pa stoga kaže: 'Što god vam rekne, učinite.' Gotovo isto čujemo i u glasu pri Isusovu preobraženju: 'Ovo je sin moj… njega slušajte!' Te su riječi nama upućene u značenju hodnje s Isusom, traženja njegova lica… Na još jednom mjestu u Ivanovu evanđelju Isus pokazuje odlučnost da djeluje prema Očevoj volji i planu, iz dubokog zajedništva s Ocem, a ne prema ljudskim poticajima. Kada Isusu njegova braća kažu da ode iz Galileje u Judeju da i tamo ljudi vide njegova djela, Isus odgovara: 'Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno.'  Kao i u Kani Galilejskoj, i ovdje Isus ipak čini ono što mu se sugerira. Konačno, Isusov čas je Njegova proslava: to je muka, smrt i uskrsnuće. Isusov čas dolazi od njegova Oca, ali on je i posve točno određen povijesnim kontekstom – vezan je uz liturgijski datum (trenutak kada je klana janjad za Pashu). Stoga je Isusov čas početak nove liturgije: klanjanja u 'Duhu i istini'. O takvom klanjanju govori Isus Samarijanki na zdencu Jakovljevu: 'Dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanatelje traži Otac.' Još je nešto važno istaknuti - znak prisutnosti Božjega kraljevstva je preobilje. Preobilje vina u Kani Galilejskoj znak je da je Božja svečanost s čovječanstvom započela, da je započelo njegovo preobilno darivanje. Zbog toga se znamenje iz Kane Galilejske podudara s tekstom iz Markova evanđelja kada Ivanovi učenici i farizeji pitaju Isusa: 'Zašto tvoji učenici ne poste?' Isus odgovara: 'Mogu li svatovi postiti, dok je zaručnik s njima?' Voda, koja služi za ritualno čišćenje, postaje vino. Ritualno čišćenje, očito, ne može očistiti čovjeka, potreban je Božji zahvat, novo stvaranje. Vino je znak radosti i vedrine. U Isusu, dakle, Bog i čovjek na neočekivan način postaju jedno, nastaje 'svadba', započinje gozba Jaganjčeva“, zaključio je Šimić.

U diskusiji je promišljano o tome da se na svadbi u Kani, Isus očituje kao zaručnik Božjega naroda te je znakovito zaručništvo uspoređeno sa „zbirkom pjesama svadbe“ u „Pjesmi nad pjesmama“ koja kroz alegorijsko iščitavanje slike Boga i čovjeka, odnosno zaručnika i zaručnice otkriva veliko otajstvo (misterij) Isusa -zaručnika i Crkve - zaručnice. Kateheza je potaknula promišljanje o Isusu u Kani - iščekivanom zaručniku koji započinje svadbu, a ona će biti izvršena u pashalnom otajstvu, vrhuncu Isusovog spasenjskog djelovanja. Susret je molitvom zaključio bogoslov Antun Nikolić.

Priredila: Nevenka Špoljarić