Proslava 15 godina svećeništva u župi Uzvišenja sv. Križa - Osijek

Večernjom svetom misom, u srijedu, 26.9.2018. g.  naš župnik Ivica Martić, uz još trojicu svojih subraće iz generacije proslavio je 15-tu godinu svećeništva. Naime,  s našim župnikom 2003. g. zaređeni su i  vlč. Davor Vuković, vlč. Josip Bošnjaković, i vlč. Filip Perković.

Slavlje je započelo molitvom krunice. Svaku je desetinu predmolila po jedna  predstavnica iz molitvenih zajednica Žive krunice, Milosrdni otac i bračnih parova, te pjevači i čitači. Na kraju krunice svi smo zajedno molili molitvu župljana za vlastitog župnika. Djeca su nakon recitacije, koju je organizirala naša s. Vianea Ana Pezer, predala cvijeće svoj četvorici svećenika. Misno su slavlje pjesmom animirali dječji zbor, zbor mladih, mješoviti zbor i članovi zajednice Svete obitelji.

Misno je slavlje predvodio vlč. Josip Bošnjaković u zajedništvu sa svojom subraćom-slavljenicima, te našim kapelanom Robertom Djossu i bogoslovom Darkom Endrichom.

„Sazva Isus dvanaestoricu i posla ih propovijedati kraljevstvo Božje“ - Evo, ovo Evanđelje, koje smo čuli, kao da je naručeno za ovaj današnji dan, kada zajedno s vama, braćo i sestre, nas četvorica slavimo jubilej i zahvaljujemo Bogu za 15 godina poslanja“ – rekao je na početku propovijedi vlč. Davor Vuković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. „Isus šalje dvanaestoricu – početak je to Božje avanture s ljudima, koja traje do danas, preko 2 tisuće godina, Božje avanture koja izabire ljude, zove ih i šalje. Već po krštenju svi smo pozvani biti Kristovi učenici. Na poseban način, redovnice i redovnici i svećenici, ali i svi mi - za sve nas vrijedi : Biti uz Isusa, živjeti uz Isusa, a onda ići svjedočiti Evanđelje, živjeti ga, boriti se protiv zla iz dana u dan. To je cjeloživotni poziv, nema rok trajanja, za sve, posebno nas, svećenike. Mi danas želimo zahvaliti Bogu za ovih 15 godina -  poslanja, koje smo vršili kao ljudi: padajući i dižući se. Ali opstali smo i to je već puno, 15 godina ostali smo sva četvorica. Zahvalni smo što smo ostali uz Isusa i molimo ga, zahvaljujući, da nam da snagu da nastavimo u sljedećih 15, 30.. i dok nam Bog dragi da života – svoje poslanje. Ali to vrijedi i za sve nas okupljene, da ustajemo u svom kršćanskom poslanju tamo gdje jesmo.

Želim da otkrivamo i mi, kao svećenici, ali i svi mi ponovno tu vrijednost, milost u providnosti koja je temeljna sigurnost, koju nitko ne može oduzeti. Srebro može biti ukradeno, zahrđati, materijalno nestane, zdravlje se izgubi, zapravo sve zemaljsko, što ostane – Bog  i pouzdanje u Boga, njegova milost. „Božja riječ koja je  utvrda, štit „– kaže danas knjiga mudrih  izreka, onima koji se u nj uzdaju. Draga braćo i sestre  neka nas Božja providnost i milost vode, neka nam se srce otvori da se u njega uzdamo i mi svećenici i vi vjernici. Zahvaljujemo Bogu i za ovaj susret, zahvaljujemo župniku i svima vama, suradnicima i župljanima što ste nam omogućili da ovdje slavimo, proslavimo i zahvalimo Bogu za 15 godina vodstva, a i da ga molimo da nas i dalje svojom milošću, providnošću i riječju vodi.“ naglasio je u svojoj propovijedi vlč. Vuković.

„Evo i ja zahvaljujem svima, rekao je pred kraj misnoga slavlja naš župnik Ivica Martić, te dodao:  Doista je spontano došlo do ove ideje da nas četvorica se ponajprije susretnemo, a i da ga nekako označimo, da ne bude samo običan susret svećenika. Božja providnost je htjela da nas četvorica budemo prije 15 godina zaređeni i da postanemo braća u svećeništvu. Ne sjećam se kako je bilo prije 15 godina, ali znam kako je bilo danas. Od jutros kad sam ustao, cijelo mi je vrijeme bio na pameti pojam „kuća“. I onda me oko 9 sati nazovu iz gradske uprave i kažu da dođem po građevinsku dozvolu za novu župnu kuću, kako bi i dalje mogli širiti zajedničku viziju koju imamo ovdje, da se svećenici presele u novu župnu kuću, a da se ove prostorije pretvore u ono što vi trebate, a to je da svaka zajednica ima odgovarajući prostor i sva pomagala koja u potrebna u današnje vrijeme. No, još je nešto važnije kad sam se sjetio pojma kuće, da se doista kao svećenik osjećam kao kod kuće. I to je nešto najljepše Crkva kao kuća. I to ne bilo kakva kuća - već Božja kuća. Nikada svećenik nije kod kuće kao kad je u Crkvi i zato nije slučajno da mi je cijeli dan u mislima kuća. U toj kući vrijedi samo jedno pravilo - a to je pravilo ljubavi, i to ne one ljudske već Božje. Krist je vrata te kuće. Svećenici vode brigu na vratima kuće, no svi moramo voditi brigu o kući.

Svi mi znamo što bi htjeli, ali najbolje je kad radimo ono što treba, a ne ono što želimo. Onda Gospodin sigurno ne krati svoga blagoslova. Onda naša djela postaju Božja. Želio sam da ova 15-ta obljetnica bude obična, običan dan, obična misa...

Ali kad malo razmislimo sv. misa nikad nije običan trenutak. To je najveće slavlje koje može na zemlji postojati i to slavlje ne pripada samo zemlji, već i nebu, rekao je zahvalivši se svim okupljenima naš župnik Ivica Martić.

Misno je slavlje završeno prigodnom recitacijom djece za župnika koju je sastavila gđa Blanka Kundakčić,  te pjesmom s pokretima koju su izveli članovi zajednice „Vjera i svjetlo“ Plamen ljubavi, koja djeluje u našoj župi.

Nakon misnoga slavlja bila je zakuska za sve župljane u našim župnim prostorijama. 

Tekst i foto: ZUSK

Više fotografija u Fotogaleriji.

ŽUPNIČE DRAGI

I DOK SE GODINE SVEĆENIČKOG STAŽA JEDNA ZA DRUGOM NIŽU,
NOVI IZAZOVI U VAŠEM POSVEĆENOM ŽIVOTU SIGURNO VEĆ SUTRA STIŽU.
U RIZNICU USPOMENA SE SIGURNO ZAVIRILO OVIH DANA,
A KOLIKO ĆE IH JOŠ U NJOJ SVOJE MJESTO NAĆI, TO JE SVE DIO BOŽJEG PLANA. 

SVAKU OBLJETNICU SLAVITI TREBA,
I ZAHVALJIVATI GOSPODINU NA NJOJ DO NEBA,
JER ŽIVOT JE NAJLJEPŠI OD BOGA DOBIVENI DAR,
A SVAKA PODIJELJENA RADOST I UTJEHA, RIJEČ NADE I DOBRO DJELO OSTAVLJA NA OVOJ ZEMLJI NAŠ TRAG. 

OSJEĆAMO TU VELIKU RADOST I SNAGU BOŽJE RIJEČI KOJA ŽIVI U VAMA,
I SVI OVDJE OKUPLJENI ZAHVALNI SMO ZA SVAKI DAN KOJI PROVEDETE S NAMA.
MI NE ZNAMO ŠTO BOŽJA PROVIDNOST DALJE SMJERA,
ALI IDEMO KORAČATI ZAJEDNO NA OVOM PUTU PUNI LJUBAVI I OSMIJEHA! 

OSTANITE NAM VEDROG DUHA I UVIJEK PUNI IDEJA,
NAMA, RETFALAČKOJ ŽUPI – BAŠ TAKAV ŽUPNIK TREBA!
A GOSPODIN NEKA VAS NAGRADI ZDRAVLJEM I SNAGOM,
DA I DALJE OSTANETE VJERNI BOGU NAŠEM DRAGOM!

Tekst: Blanka Kundakčić