Proslava crkvenog goda - blagdana Uzvišenja sv. Križa

SREDIŠNJE SVEČANO EUHARISTIJSKO SLAVLJE

„Od rane jutarnje, potom mise u 11 sati, kad je crkva bila prepuna djece, doista je bilo lijepo gledati da je naša crkva bila dom molitve u svečarskom ozračju, rekao je na početku središnjeg svečanog euharistijskog slavlja u sklopu proslave crkvenoga goda, blagdana Uzvišenja svetog Križa, naš župnik Ivica Martić. Svetoj su misi nazočili i predstavnici gradske četvrti Retfala, predstavnici Grada i Županije, te vatrogasci DVD-a Retfala.

„od 2002. g. sam u Osijeku. Prošao sam Tvrđu, Donji grad, Industrijsku četvrt i obilazio sam mnoge župne zajednice u gradu. U Osijeku žive jako dobri ljudi, a u Retfali najbolji,“  nastavio je u uvodnom govoru župnik Martić. „Drago mi je da imam milost boraviti ovdje treću godinu i moliti zajedno s vama u zajedništvu sa subraćom svećenicima koji su se mijenjali i časnim sestrama i svim župnim suradnicima.“

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Krešimir Jukić, župnik iz Cerne, zajedno s našim župnikom Ivicom Martićem, župnim vikarima Božidarom Nađem i  Robertom Djossu, studentskim kapelanom Mariom Žigmanom, našim mladomisnikom Ninom Pericom, te bivšim župnim vikarima Robertom Almašijem i Domagojem Lackovićem.

„Ne zovu me često propovijedati u osječke župe, ali poziv vašega župnika Ivice Martića sam rado prihvatio, jer se, među ostalim, danas  posebno govori o križu“, rekao je na početku propovjedi vlč. Krešimir Jukić. „Svatko od nas ima neki svoj „križ“, i vjerujem da kad ga već imate i osjetite na svojim ramenima, biti lakše ući i u tajnu ove današnje svetkovine. Stariji se sigurno sjećaju da se ovaj današnji blagdan nekad zvao „Našašće svetog križa“. 1960. g. ukinut je taj naziv i otada crkva slavi „Uzvišenje svetog križa“. Nije čudo da je i u vašoj crkvi križ visoko uzdignut da ga dobro vidimo. Križ je centar kršćanstva, centar čovjeka. Čovjek je stvoren na sliku Božju, čovjek jest upravo jedan veliki križ. Svatko od nas je križ, križ koji je bio za Rimljane znak prokletstva. Da taj križ polako postaje znak blagoslova i mi danas moramo shvatiti važnost križa. Kada se križamo i kažemo „U ime oca i sina ..“, ova svetkovima nam to treba pomoći da shvatimo koja je nama vrijednost i važnost križa u našem životu. Koliko ćemo se puta mi, a prilika je na blagdan Uzvišenja svetog Križa, da se podsjetimo koliko puta smo mi „neuzvisivali“ taj križ nego ga snižavali, ponekad čak da se i ne vidi. Mi ćemo se svi pomoliti u restoranu, ali jesi li spreman napraviti znak križa na tom mjestu? Mnogi se ustručavaju jer ih neki ismijavaju.....Ova svetkovina Uzvišenja svetog Križa nam treba objasniti da mi trebamo uzvisivati taj križ, a ne taj križ skrivati...Ova svetkovina nam pomaže da uđemo u tu tajnu križa.“

„Bog nam se u križu pokazuje koliko nas ljubi, kao majka koja je požrtvovna za svoju obitelj, to je jedan primjer ljubavi. Iz ljubavi se do kraja predati, to je križ.  Bog je tako ljubio svijet da je sina svoga predao za nas da ima život vječni. Onda je tragično da danas čovjek uza sve to može lako propasti. Ne mora tako biti. Danas imamo sve preduvjete da budemo jaki kršćani. Kršćanstvo nikad ne poznaje suzdržavanje, a mi se danas suzdržavamo, od dobrih djela, od djece, u svjedočanstvu svoje vjere, stalno se nešto suzdržavamo. Ova nam svetkovina sestre i braćo, dodao je vlč. Jukić, treba pokazati  gdje je mjesto moga križa. Gdje se u mojoj kući nalazi križ? Negdje iza vrata ili stoji vidljivo da se ne može proći, a da ga se ne vidi i kad ga vidimo da se sjetimo da je Krist na tom križu umro za nas. „

„Križeve ne trebate tražiti, nastavio je, nego naprotiv izbjegavati ih maksimalno. Ali onaj križ koji imaš, e taj križ trebaš nositi“, naglasio je vlč. Krešimir Jukić. „Naš je svijet obilježen križevima. Ljudi pokraj nas stenju pod njima, padaju, skroz nečujno, jer naša galama i naša zaposlenost previše pokrivaju. Mnogi križevi stoje iza zatvorenih vrata, ali i zatvorenih srdaca. „Križu sveti, stablo svako, zavidi ti čarni sjaj. S takvim lišćem, cvijetom, plodom nema ga nijedan gaj;  Slatko drvo, slatki čavli nose teret slatki taj„  - antifona je s kojom je vlč. Jukić završio svoju  propovjed.

Svečano su misno slavlje glazbom i pjesmom animirali članovi zbora mladih i mješovitog zbora naše župe.

MISA ZA POČETAK KATEHETSKE I ŠKOLSKE GODINE

Misno su slavlje pjesmom i molitvom animirali učenici osnovnih škola: Ivan Filipović i Retfala. Bili su i njihovi nastavnici, profesori, ravnatelji i roditelji.  Blagoslovljene su i torbe prvašića, te je svaki od njih dobio i medaljicu s likom Majke Božje. Njih im njihove majke mogu ušiti u torbe da ih Nebeska Majka čuva na putu do škole, u školi i da je uvijek uz njih.

Tekst i foto: ZUSK

Više fotografija u Fotogaleriji.