Slavlje sakramenta Svete Potvrde 2018.

U našoj župi Uzvišenja svetog Križa u subotu 14. travnja, sakrament Svete Potvrde ili krizme primilo je 102 krizmanika. Njima je sakrament Svete Potvrde podijelio mons. dr. Pero Aračić, izaslanik nadbiskupa đakovačko-osječke nadbiskupije, Đure Hranića, tijekom euharistijskog slavlja na kojem su koncelebrirali naš župnik vlč. Ivica Martić te župni vikari vlč. Domagoj Lacković i vlč. Robert Djossou.

„Vi dragi roditelji, primivši nas od Boga kao dar, mnogo ste uložili u naš rast. Posijali ste u naše duše vjeru, gajili nadu i ljubav prema Bogu i bližnjemu i na tome Vam hvala. Vama dragi kumovi hvala što ste primili tu dužnost i obvezu da nas pratite“ rekli su mladi krizmanici na samom početku misnoga slavlja, potvrdivši da su spremni primiti Duha Svetoga i njegove darove. U znak dobrodošlice i zahvalnosti, u ime svih krizmanika i naše župne zajednice predali su mons. Aračiću buket cvijeća i prilog za nadbiskupijsku zakladu „Dr. Nikola Dogan“ koja pomaže učenicima i studentima u potrebi.

„Današnji je dan i radostan i frustrirajući istodobno. Radostan jer će 102. mladih krizmanika primiti sakrament Svete Potvrde, a frustrirajući jer će od njih 102-oje sutra, na nedjeljnu Svetu misu doći možda samo 50 %. „ rekao je na početku misnoga slavlja mons. dr. Pero Aračić.

„Svatko od nas, od ove male djece, kad krenu, onda pitaju: Mama, a gdje sam prije bio? Tata, a tko je mene rodio? Malo se crvenimo, a onda opet nastavljamo s pitanjima. Pa onda pitamo, ako sam bio pod tvojim srcem, koliko sam dugo bio, pa zašto ovo, a zašto ono, zašto ne smijem ovo ili ono itd. Kasnije dođu i neugodnija pitanja, zašto moram u školu, pa prve ljubavi. Otkrijemo da netko drugi postoji, a ne samo ja i ne samo za sebe. I onda opet pitanja što ću učiti, što ću biti, koga izabrati za život u braku, hoću li to uspjeti. Danas svaki 3 brak u RH propada, u Osijeku, našem katoličkom Osijeku, svaki 2. Onda pitanje hoćemo li imati djece, hoće li biti zdrava? Zapravo, naš je život ispunjen brojnim pitanjima. Na njih su i naši krizmanici tražili odgovore. I oni su došli do zaključka, čuli su jednu riječ, a to je riječ da se netko usudio u povijesti reći - Ja imam istinu o čovjeku, ja mogu pokazati put kojim treba ići da se ostvari čovjek i ja mogu ispuniti život da čovjek bude u sebi smiren i zadovoljan! – Mislim da naši krizmanici znaju da se radi o Isusu Kristu, o Spasitelju, koji je rekao doista „Ja sam put, istina i život“- rekao je u svojoj propovijedi mons. Pero Aračić, te dodao: „Što je Isus rekao, tko je čovjek? To je jednostavno, Isus je rekao da je svaki od nas stvor Božji, da je svatko od nas ideja Božja, da je svatko od nas ovdje na svijetu po želji Božjoj i da je svatko od nas upisan, kako reče prorok Izaija – u dlan Božji. Ti, ja, svatko je od nas od Boga željen. Braćo i sestre – jesmo li mi toga svjesni? Bojim se da nismo. Bojim se da bježimo od tog pitanja. Ako to nismo, onda još nismo našli put i odgovor, nismo ga dovoljno tražili, ne možete biti agnostici koji ne tražite. Vic je u tome da čovjek mora tražiti odgovore na sva postavljena pitanja. I čovjek koji se odrekne traženja odgovora na pitanja, doista je malo čudan čovjek. Nama je zadano da tražimo. Naši krizmanici su našli odgovor o Isusu Kristu, da je svatko od nas zamisao i ideja Božja. Znate li što su još otkrili? Da je Bog svakome od nas dao darove. Nekome 5, nekome 3, nekome 100, nekome 1, ali svatko od nas ima neke darove. I oni su otkrili da je Isus o tome govorio. Doduše nisu se sjetili, pa sam ih ja podsjetio da je Isus govorio o talentima koje treba razvijati i oni su, barem smo se tako dogovarali i razgovarali da će svoje darove razvijati maksimalno. To znači da se neće zadovoljiti s osrednjošću, samo da se prođe ili nešto postigne itd. Nego će biti vrhunski, svatko u svome dijelu za koji je sposoban i osposobljen. Isto tako vjerujem da su naši krizmanici shvatili da je život moguć u Isusu Kristu. To su i njihovi roditelji shvatili kad su ih vodili na krštenje kao male. Htjeli su ih ucijepiti u Isusa Krista i u zajednicu koja se zove Crkva. Htjeli su da njihova djeca rastu u tom i na tom stablu koje se Crkva zove i čiji je korijen Isus Krist. I zato, lijepo ste rekli danas, da ste svojim roditeljima zahvalni. Hvala Vam što ste ih odgojili dovde. Ali, znate da priča nije gotova, nema kraja. I vi se svoje djece nikad ne odričete, želite da oni poštuju ono što je vama sveto, da i oni to prihvate kao svoje. I u tom kontekstu ako promatramo ovo slavlje krizme, onda je ono potvrda da ovi naši mladi ljudi, a onda i njihove obitelji, pa kumovi – obitelj se pomalo širi, pa onda cijela zajednica – žele ići putem Isusa Krista, žele produbljivati ono što je Isus Krist učio u čovjeku. I zato, mladi prijatelji, i to smo razgovarali - naše znanje vjersko nije niti dovršeno niti savršeno. Rekao sam i sam – i ja učim i napredujem u svojim spoznajama, a vi također trebate nastaviti upoznavati svoju vjeru. Na koje načine, to je vaš odabir ali nemojte misliti da ovim završava. Drugo, vi hoćete da vam Isus bude smjerokaz. Ako imate u životu ciljeve Isus vam mora biti taj koji će vam pokazivati kako živjeti.“ - rekao je, među ostalim, u nadahnutoj propovijedi mons. Aračić.

„Danas primamo Duha Svetoga i ove darove, koje treba još produbljivati, živjeti, učiti živjeti – hoćemo li to? Ne bih htio da ovo bude slavlje razočaranja, kao što sam rekao na početku ove mise, nego da to bude slavlje radosti, sigurnosti, lijepe budućnosti  za ovih mladih 102-oje. Dovršavam s jednom malom pričom, koju kažu da je sv. Ivan XXIII, ispričao kad je bio na samrti, da je pozvao svog nećaka i rekao mu ovu sliku: Sinko, uči se od sunca - ujutro izađe, navečer zađe, a iza njega ostane – dan! Dan znači nešto lijepo, toplo, puno radosti, nešto što obasja i potiče prirodu da rađa. To je slika našeg života. I mi dolazimo u svijet i zalazimo. Što će ostati iza nas? Sebi i Vama želim da to bude – DAN!“ rekao je na kraju proprovijedi mons. Pero Aračić.

„Zahvaljujem nadasve, ponajprije Vama, mons. Aračiću što ste bili raspoloživi da zamijenite našeg nadbiskupa i da nam prenese pozdrave i darove i službu koju on ima i da te darove podijelite ovim krizmanicima. Hvala Vam na spremnosti da dođete i sjećanju (mons. dr. Petar Aračić je 1970. g. bio župni vikar u našoj župi). Razmatrajući kroz ovo vrijeme pripreme za krizmu, znamo da ljudi dobiju mnoge darove. Neke od prijatelja, kumova, najbližih, a neke darove dobijemo od Boga. O nama ovisi kad ćemo te darove koje smo dobili od Boga odmotati i da oni budu na službu. Tu i tamo se obradujem, kao župnik, kad mi dođete mlada osoba ili mladi bračni par i kaže da bi pomagali nekoj siromašnoj obitelji. Tada osjetim živo da je počeo odmatati darove od Boga. Vjerujem da će doći trenutak i radujem se Bogu za taj čas, kad ćete ne samo one darove ne samo od kumova i najbližih već i darove Božje odmotavati i da će to biti na korist drugima, Crkvi i cijelom svijetu. Župna zajednica, koja je vaša, ovdje u Retfali itekako čeka taj trenutak kada ćete vi mijenjati Crkvu, ne da se ona mijenja iznutra, već da vi koji ste njen dio uđete u nju da je činite mladom i novom„ rekao je na kraju mise naš župnik, vlč. Ivica Martić, te zahvalio i župnom vikaru Domagoju Lackoviću koji je vodio pripravu za krizmanike posljednjih godinu dana „Nije danas lako ni jednostavno raditi s mladim ljudima pogotovo ako je velika skupina, onda je ta zahtjevnost još veća. Kao uspomenu na to vrijeme župnik mu je darovao knjigu „365 malih priča za dušu“.

„Vi ste mladi, pametni ljudi. Imam za vas tri riječi, koje želim da usvojite: Riječ Božja – Biblija, Molitva i nedjeljna Sveta Misa. To trebate!“ poručio je na kraju svečanoga misnog slavlja mons. dr. Pero Aračić krizmanicima.

V. Ljubo

Više fotografija u Fotogaleriji.