Veliki petak

Obred Velikog petka započeo je prostracijom (svećenik leži okrenut licem prema dolje u šutnji i u sebi moli). Taj je obred za mnoge vjernike najpotresniji i najznakovitiji jer pokazuje kolika snaga i rječitost može biti u tišini i u gestama. Nakon toga uslijedila su čitanja čiji je vrhunac čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu, a potom propovijed.

„Prošli tjedan nas je malo čudio snijeg. Nekako više snijeg vežemo uz Božić, a ne Uskrs. No što mislite možemo li na neki način povezati Božić i današnji dan, Veliki petak? Meni se čini da možemo.“ Rekao je na početku propovijedi župni vikar Domagoj Lacković, te dodao: „Sjećate se, na Božić je Marija u svojem naručju držala Isusa, a danas opet imamo Mariju koja u svome naručju drži Isusa, čini se da se Betlehem opet vratio, ali nije! Znate, kada se neko dijete rodi, obično roditelji jedva dočekaju da čuju koje će mu biti prve riječi. Ali isto tako kada neko umre znamo pitati koje su mu bile posljednje riječi s kojima se oprostio.

Nekako su nam bitne te prve i posljednje riječi. Tako je i naš Gospodin na početku svojeg javnog djelovanja, na brdu blaženstava rekao: „Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe!“ A sada na kraju svojega života, na brdu Kalvariji govori: „Danas ćeš biti sa mnom u raju.“

„U prirodi postoji zakon da sve što bacite u zrak mora pasti dolje. Tako i milosrđe ima u sebi svoj zakon, neopozivi, strog. Kako tko sije tako će i žeti. Ako bogato i velikodušno sijemo, narast će nam preobilna žetva. U duhovnom smislu znači to prema riječima našega Gospodina: „Kakvim sudom sudite, bit ćete suđeni; i kakvom mjerom mjerite, vama će se mjeriti.“

Drugim riječima: ako mislimo na svojega bližnjega, onda Bog misli na nas. Recimo, kad proljetni usjev ne bi mislio ni na zemlju, ni na kišu, ni na sunce, nego samo na sebe, ne bi se nikad probudio, ni procvjetao, ni plod donio. Ali čim zaboravi na sebe i prepusti se volji zemlje, sunca i kiše, umire svom životu u sjemenu i stostruko rađa novim životom. Upravo tako se zbiva i s nama, napominje vikar Lacković. „Čovjek je milosrdan kad žalost i brigu svoga bližnjega osjeća kao vlastitu. Ali ako u sebi ne osjećamo takve sućuti, ne možemo je ni od drugih očekivati. Ako ništa ne bacimo u vis, ne možemo ni očekivati da će nam išta iz visine pasti. Samo ako ljubimo, smijemo primati ljubav, ako zlo ne opraštamo, ni nama neće biti naše oprošteno. Bog nam ne može biti milosrdan ako mi nismo milosrdni.“ – rekao je naš župni vikar, među ostalim u svojoj propovijedi.

Obred Velikoga petka uz njega su služili naš župnik Ivica Martić i pastoralni suradnik Mato Martinković.

Vjernici, koji su se okupili u zaista velikom broju poklonili su se križu.

Nakon obeda uslijedio je osobni pohod i molitva kod Božjeg groba, sve do 23.00 sata. (stražu kod groba držali su članovi DVD-a Retfala).

Molitveno bdijenje kod groba išlo je slijedećim rasporedom: od 19.45 - 20.30 starije osobe - predvodio je pokret žive krunice; od 20.30 - 21.15 bračni parovi - predvodila je Obiteljska zajednica; od 21.15 - 22.00 molitvene zajednice – predvodila je zajednica Milosrdni otac; od 22.00 - 22.45 mladi - a predvodio je zbor mladih.

V. Ljubo

Više fotografija u Fotogaleriji.