Svečano pjevano slavlje svetkovine Uzvišenja sv. Križa:
„Budite blagoslov i radost jedni drugima, uvijek u znaku svetog Kristova križa!“
Duhovno pripravljeni sadržajnom trodnevnicom i čašćenjem svetoga Križa na uočnici, svečano smo dočekali župnu svetkovinu Uzvišenja sv. Križa slaveći ju trima euharistijskim slavljima.
Večernje pjevano misno slavlje, nakon župne molitve krunice, predvodio je naš župni sin vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić, rektor aljmaškog Svetišta Gospe od Utočišta i aljmaški župnik, a suslavili su župnik Ivan Jurić, bizovački župnik Mato Matasović i naš župni vikar Vladimir Sabo. U slavljenju su sudjelovali udruženi zborovi Mješoviti i Zbor mladih uz ravnanje Ivana Bošnjaka te orguljsku pratnju Vjere Kurtović. Zajedništvo je otvoreno svečanom procesijom i župnikovom dobrodošlicom ponajprije predslavitelju: „Kad sam (lani) došao ovdje u Retfalu, rekao sam vlč. Tomislavu: 'Predvodit ćeš ovdje misu na župni god – tu si odrastao, ti si naš, i mislim da si zaslužio da te Crkva od srca pozdravi kao domaćeg sina.“ Vjernici su srdačno zapljeskali te je župnik pozdravio sve sabrane i predstavnike GČ Retfala na čelu s Markom Eljugom, budući je na župnu svetkovinu Dan retfalačke GČ te je prije mise na Retfalačkom groblju uz počasnu stražu DVD Retfala održana molitva za pokojne.
Vlč. Tomislav Ćurić: „Slaviti i častiti Sveti Kristov Križ velika je milost!“
Uvodeći u misu predvoditelj Ćurić izrazio je zahvalnost i radost što može slaviti svetkovinu s nama te pozvao „da s radošću u srcu započnemo ovo sveto euharistijsko slavlje, otvorena srca za čašćenje Kristova Križa, slavljenje Gospodina Isusa Krista u kojemu je spas i uskrsnuće, sve sadržano u ispovijesti vjere, te s pogledom na Kristov križ“.
U propovijedi je naglasio kako „ovom svetom liturgijom na najuzvišeniji mogući način slavimo naš crkveni god“ te razložio što je to crkveni god, zašto ga je važno dostojanstveno proslaviti i što znači slaviti i častiti Sveti Kristov Križ, kazavši: „Što je to crkveni god i zašto ga je važno dostojanstveno proslaviti? Svaka župa ima svoga titulara - zaštitnika. Župa blaženoga Alojzija Stepinca, Župa sv. Ivana Krstitelja, Župa sv. Antuna… Znači, svaka je župna zajednica posvećena i stavljena pod zaštitu svoga nebeskog zaštitnika. Ova naša Župa posvećena je i blagoslovljena – a ja bih rekao i privilegirana – što se sabire i što slavi Boga u svetom znaku Uzvišenja sv. Križa. U središtu ove župe, u srcu ove crkve je Kristov križ! Slaviti i častiti Sveti Kristov Križ velika je milost za svakoga vjernika, posebno za vas koji u sjeni Kristova Križa, okupljajući se ovdje u crkvi, rastete u vjeri, nadi i ljubavi. Slaviti crkveni god u ovoj našoj Župi, konkretno znači slaviti Križ, slaviti Krista, proslaviti Boga… ima li za vjernike uzvišenijega poziva i dara? Križ je u središtu naše župne zajednice! A križ je ono što je svakom kršćaninu znak prepoznavanja, ono što sve nas ujedinjuje, što nas sve čini ispovjednicima istog Boga, Gospodina i Spasitelja… Kad god pogledamo na Križ nikada nemojmo zaboraviti: Krist je nepravedno osuđen da bismo mi bili oslobođeni; Krist je strašno mučen da bi svaka naša muka imala smisla; Krist je podnio neizdržive boli, da bi olakšao i otkupio svaku našu bol; Krist je razapet na križu da svojim raširenim probodenim rukama zagrli svakoga od nas; Krist je umro na križu da bismo mi ljudi, grješni i slabi, otkupljeni njegovom ljubavlju u nebu vječno živjeli. Pa kad samo ovo kažem, zar nismo povlašteni, počašćeni, zar nismo pozvani srcem punim duhovne radosti i pobožnosti slaviti Križ! Pred ovim Kristovim križem slavljene su tolike svete Mise, podijeljeni toliki sakramenti, upućivane tolike zahvale, molitve i vapaji. Upravo ovaj križ skriva u sebi mnoge naše životne situacije koje smo Kristu darivali i preporučivali i onda kada smo bili sretni i onda kada smo plakali.“
„Kristova naklonjena glava i njegov pogled s križa gleda upravo na vas“
Nadalje, kazao je: „Draga braćo i sestre, velika je istina naše vjere da je u Kristovu križu naše je spasenje. Zato kad kod ulazite u ovu crkvu, kad god padnete na koljena pred Kristovim uzvišenim i svetim Križem povjerujte i pohranite u svoje srce istinu: da vas Kristove raširene ruke žele zagrliti u svakoj vašoj potrebi i životnoj situaciji; da Kristova naklonjena glava i njegov pogled s križa gleda upravo na vas, na vaš život i na živote vaših najmilijih; da u Kristovim svetim ranama možete pronaći smisao svoje žrtve i svojega trpljenja; da u Kristovu probodenu srcu ima dovoljno mjesta za sve… i da u njega možete staviti sve lijepe i sve teške životne trenutke.“
Vlč. Tomislav potaknuo je i zamolio da živimo s Kristom, živimo jedni s drugima i jedni za druge u vjeri, nadi i ljubavi: „Zahvaljujte Bogu što ste njegovi, što mu pripadate i što on prati i blagoslivlja vaše korake“, kazao je poticajno zaključujući homiliju: „Darujte mu u potpunosti svoje živote, molite se pred njegovim svetim križem, molite za svoje potrebe, potrebe svojih obitelji, potrebe naše župne zajednice i čitave Crkve. Nema životne situacije kroz koju ne možemo blagoslovljeno proći ako ju Bogu predamo i ako kroz život s njim koračamo. Kad smo Božji onda smo najsigurniji jer on svojih nikada ne zaboravlja. Zato vam želim i za vas molim da budete i ostanete Božji, budete uvijek u Kristovoj ljubavi, budete blagoslov i radost jedni drugima, uvijek u znaku svetog Kristova križa!“
Naposljetku je župnik zahvalio za dioništvo u slavlju velikoga dana trima misama. Jutarnju misu predvodio je kapelan Vladimir, a misu u 11 sati župnik Ivan te su crkvu ispunili učenici, nastavnici i ravnatelji retfalačkih osnovnih škola „Ivana Filipovića“ i Retfala. Zahvala je upućena i suslavitelju vlč. Mati Matasoviću i vlč. Tomislavu što je Mješoviti župni zbor pjevao na središnjem slavlju Velike Gospe u Aljmašu te je pozvao zborove i ministrante da se poslije mise pridruže čašćenju uz trpezu, a posebno je zahvalio Bogu i zazvao blagoslov na sve nas i naše ukućane i bolesne koji nisu s nama u crkvi.
Predslavitelj je zahvalio župniku Ivanu za glavni poticaj dolaska osječkih dekanata u Aljmaš i zajedničku misu prvi put ove godine na kraju svbnja te zboru za dioništvo u velikogospojinskom slavlju, pozvao u goste zborove i časne sestre te udijelio svečani trostruki blagoslov.
Zajedništvo je zaključeno radosnim pjevanjem „Rajska Djevo“ te nastavljeno ugodnim susretima župnoga sina Tomislava i župljana.
Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić
