Ispraćaj kapelana Florijana Zagorščaka koji ide na studij Sveučilišta Gregoriana
U nedjelju, 25. lipnja, naša župna zajednica ispratila je župnog vikara vlč. Florijana Zagorščaka, koji po odluci nadbiskupa đakovačko-osječkog mons. Đure Hranića odlazi u Rim na Sveučilište Gregoriana gdje će pohađati poslijediplomski studij na Fakultetu crkvene povijesti i kulturne baštine.
Župnik Ivan: „ Sretan ti odlazak i uvijek nam dobro došao!“
Sa vlč. Florijanom smo se oprostili na kraju četiriju euharistijskih slavlja, a on je predvodio i propovijedao na misama župnoj u 9 i večernjoj u 18.30 sati (poticaji su na kraju ovoga izvješća). Naposljetku desetomjesečne suradnje (od kraja kolovoza 2022. do 25. lipnja 2023.) s mladomisnikom vlč. Florijanom župnik Ivan Jurić objavio je vijest o kapelanovu odlasku. Naime, njegov prvi suradnik putuje u Italiju gdje će ovoga ljeta učiti talijanski jezik, a potom na daljnje školovanje na rimsko Sveučilište, kazavši: „Zahvaljujemo vlč. Florijanu za njegov požrtvovni rad i otvorenost prema svakoj pastoralnoj aktivnosti. Dok žalimo što ga gubimo, u isto vrijeme radujemo se i Bogu zahvaljujemo što je izabran za doktorski studij. Osjećamo se ponosnim što je prve korake svećeništva učinio u našoj župi. Vrata župne kuće i crkve za tebe, dragi Florijane, uvijek će biti otvorena, pogotovo tijekom slobodnih dana koje ćeš provoditi u domovini. Sretan ti odlazak i uvijek nam dobro došao!“
Vikar Zagorščak je zauzeto pastoralno i suradnički raspoloženo bio predan radu u župnoj obitelji služeći u duhu svojeg mladomisničkoga gesla „S Bogom svojim preskačem zidine!” (Ps 18,30). To je geslo djelatno oživio u produbljivanju kršćanske duhovnosti i vjere među župljanima, posvjedočio u župnom angažmanu prateći brojne župne skupine, podupirući pastoralne suradnike i mlade ponajprije molitveno i uz poticajne propovijedi potaknute Božjom riječju. Stoga su župnikove ispraćajne riječi popraćene pljeskom župljana zahvalnih za milosno vrijeme s vlč. Florijanom i nadom u ponovni susret.
„Vi ste učinili moj boravak u Retfali lijepim“
Vlč. Florijan Zagorščak nam je zahvalno i radosno poručio: „Na kraju svojega boravka u Retfali, htio bih najprije zahvaliti Trojedinomu Bogu na daru života kojega je udijelio svakome od vas. Upravo ste vi učinili moj boravak lijepim. Stoga, hvala svima vama, pogotovo vama koji ste redoviti na nedjeljnim svetim misama ili aktivni u nekoj skupini pri župi, na ljudskom i vjerničkom svjedočanstvu. Vidjeti kako živite ili se trudite živjeti svoju vjeru i meni je bio poticaj da još čvršće prionem uz našu vjeru i svoju odluku o nasljedovanju Krista kroz svećeništvo. Posebno bih se zahvalio župniku, iz čijega sam svećeničkoga iskustva puno naučio, na suradnji kroz proteklih deset mjeseci. Ako sam nešto nekome nažao napravio, molim neka se javi pa da poravnamo tu stazu. Nadam se da ćemo se još koji put susresti. Ako ne ovdje, onda u raju sigurno. Živjeli!“
Uz župnika, kapelana Florijana pozdravili su pjevači župnih zborova, predstavnici Župnog pastoralnog vijeća i Župnog ekonomskog vijeća, s. Vianea Pezer u ime osječkih sestara Sestre naše Gospe i pojedinci s darovima zahvale uz dobre želje za njegov šestogodišnji put daljnjega školovanja koji će molitveno pratiti.
Ispraćaju župnoga vikara na večernjoj su misi nazočili članovi Zajednice Vjera i Svjetlo – Plamen ljubavi održavši mjesečni susret u pastoralnoj dvorani župe te su priredili bratsku gozbu kao znak završetka polugodišnjih aktivnosti koje će biti nastavljene u jesen.
Propovijed: „Nije lako ni naviještati Božju riječ niti ju živjeti“
Dvanaeste nedjelje kroz godinu (A), nakon poslušanog svetog Evanđelja po Mateju (Mt 10,26-33), vlč. Florijan propovijedao je na dvjema misama.
„U današnjem evanđeoskom tekstu Isus želi osnažiti svoje učenike i osposobiti ih da budu hrabri pred ljudima kojima se neće uvijek svidjeti sadržaj koji oni naviještaju. Prorok Jeremija, neshvaćen i odbacivan jadikuje: 'Svi koji mi bijahu prijatelji, čekahu moj pad.' Tim riječima ocrtava sudbinu svih proroka. Bili su i neshvaćeni i nepriznati i proganjani, tako da će Isus Židovima kasnije spočitnuti: 'Kojega od proroka ne progoniše oci vaši?' Tako je bilo i s Isusom, tako su prošli i apostoli kao i njihovi učenici, sve do današnjeg dana. Sudeći prema današnjim Isusovim riječima, Isus je uočio bojažljivost i ustručavanje svojih učenika da naviještaju ono čemu ih je on poučavao. Učenicima nije bila nepoznanica moguća reakcija javnosti na učenja njihova Učitelja. Oni su jako dobro znali da se njegov nauk nije sviđao onima koji su dominirali društvenom i vjerskom scenom njihova naroda, te su stoga bili na mukama kako se postaviti i što govoriti. Htjeli su biti vjerni Učitelju, ali bilo ih je strah reakcije moćnika, jer oni koji raspolažu moću, redovito ne prežu od drastičnih mjera i progona da zadrže moć i utjecaj na ljude“, kazao je propovjednik.
Aktualizirao je Isusovu riječ u kontekstu suvremenog vjerskog konformizma i sekularizacije Crkve u kojoj pod pritiskom svjetovnog duha slabi evanđeoska vjerodostojnost, a sve kako bismo bili prihvaćeni u ovomu svijetu odmičući se od Božjega kraljevstva koje, znamo, nije od ovoga svijeta. Podsjetio je kako u prvomu čitanju (Jr 20,10-13 imamo jednu od brojnih jadikovki proroka Jeremije „znaka osporavanog“ kojega je čak i vlastita obitelj htjela ubiti, a on povjerava Gospodinu nad vojskama parnicu svoju.
„Nije lako ni naviještati Božju riječ niti ju živjeti. Ona smeta drugima. Smetaju im i oni koji nastoje živjeti vodeći se Božjom riječi. Poput sunca koje ne možemo gledati, i koje nam smeta ako gledamo u njega, tako i grješnicima smetaju pravednici. Oni ih podsjećaju na njihove grijehe. Neizravno ih opominju da ne žive kako trebaju. Pravednik ih podsjeća na njihove zle putove i zato ga žele zatrt. Spram lažnih proroka koji su uvjeravali narod u ispravnost njihovih krivih putova i govorili ono što su drugi htjeli čuti, Jeremija je govorio Božju riječ. Govorio im je o kazni koja će ih snaći jer su napustili Gospodina. Neprestano ih je podsjećao na njihove grijehe i otpad od Gospodina. Bio im je trn u oku, budio je i dirao u njihovu grižnju savjesti… Usprkos svoj težini koju nosi u duši, Jeremija ostaje postojan u naviještanju Božje riječi: ne zna živjeti drukčije doli vršeći Božju volju, koliko god mu to izvanjskih nevolja izazivalo. On vjeruje da je s njim Gospodin i da će On pobijediti njegove protivnike. Boji se Boga, a ne ljudi“, razložio je propovjednik te promišljao kako nam Isus pokazuje spasonosnost istine, a za istinu treba hrabrosti.
Umjesto govoriti što ljudi vole čuti, otkrij i probudi u sebi strah Božji!
„Najlakše je govoriti ono što svi žele čuti. U nastojanju da se svidimo svima, izgubili smo svoju autentičnost. Malo smo ovo, malo smo ono, a na kraju smo ama baš ništa. Sve su češće knjige i članci s pitanjima: 'Što danas znači biti kršćanin? Što danas znači biti svećenik?' Danas se nikome ne želimo zamjeriti. Sve dopuštamo, samo da nikoga ne naljutimo i ne proizvedemo sukob. Nastojimo ispuniti očekivanja okoline, odustajemo od svoje prve ljubavi i s vremenom postajemo ono što drugi žele da budemo, a sve s ciljem da budemo voljeni i prihvaćeni od ovoga svijeta. Zaboravljamo da se više treba pokoravati Bogu i Božjemu vječnom zakonu negoli ljudima i ljudskim prolaznim uredbama. Uopće se ne bojimo gubitka vječnog života. Potrebno je otkriti i probuditi u sebi strah Božji! Unatoč mogućim pritiscima i progonima, Isus nije htio da se njegovi učenici pretvore u osobe koje govore ono što znaju da ljudi vole čuti. On ih je, naprotiv, osposobljavao za istinu koju ljudi često ne žele čuti. Ali bez obzira htjeli ljudi čuti ili ne Božju istinu, oni koji je naviještaju, jer ih je sam Bog o njoj poučio, nemaju pravo bježati od nje. I Isus je rekao: 'Ako su mene progonili, i vas će progoniti.'
Bez obzira što nije uvijek lako stajati iza svoje riječi, Isus očekuje od nas da uvijek govorimo jasno i glasno, javno i bez straha, ono u čemu smo poučeni. A to o čemu smo poučeni je Božja istina po kojoj dolazi oslobođenje i spasenje. A Isus ne laže! Isus nam je pokazao primjerom kako istina postaje spasonosna, te nas je potaknuo da za nju budemo spremni dati i život. Jer uvijek je za istinu trebalo imati hrabrosti, protiv tolikih uvriježenih neistina i laži koje dominiraju javnim prostorom. Neka nas Gospodin, kao i svoje apostole, osposobi za istinu i učvrsti u njoj dajući nam duha jakosti i straha Božjega. Poruka nama: neka nas motivira i aktivira nebeska nagrada i nebesko ‘priznanje’; Isusovo obećanje svima onima koji se pred ljudima priznaju njegovim učenicima i učenicima Istine.“
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
