Pet16Lip2023

Presveto Srce Isusovo proslavili smo misom uz kapelicu i dječjim recitalom

Svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 16. lipnja, naša je župa Uzvišenja sv. Križa svečano proslavila večernjom misom i tradicionalnim dječjim recitalom uz zavjetnu kapelicu, posvećenu Srcu Isusovu (1. lipnja 1936. godine). Dok se procesija s najmlađim župljanima uz pjevanje crkvenih pjesama kretala Čvrsničkom ulicom do raskrižja sa Psunjskom ulicom gdje je kapelica, župne molitvene skupine održale su pobožnost Srcu Isusovom. Na kraju procesije djeca su rascvjetalim gladiolama okitila slavljenički prostor, svečanost je liturgijskim pjevanjem otvorio župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka, a misu predvodio naš župnik Ivan Jurić, dok je suslavio i propovijedao naš župni vikar Florijan Zagorščak.

Kapelica Srca Isusova okuplja generacije Retfalčana

U euharistijsko slavlje psalmom 33. uveo je predslavitelj Jurić kazavši kako se riječi psalmista Davida uklapaju u sveto misno slavlje i cjelokupnu povijest ovoga mjesta: „Davne 1936. godine stanovnici okolnih ulica bili su pobožni, a ovdje je bilo pet-šest kuća. Jedna stanovnica izgubila je brata u Prvom svjetskom ratu, tražili su ga i nisu našli. Zavjetovala se ovdje postaviti kapelicu, odnosno kip Srca Isusovog, dok je tražila pomoć u nevolji i u međuvremenu je umrla. Stanovnici Nove Retfale su i dalje dolazili moliti, počeli su uređenjem brinuti o ovom prostoru. Kažu da se ovdje do 1952. godine slavio „mali kirvaj“ gdje su ljudi dolazili moliti i slaviti svetu misu. Komunističke vlasti su zabranile okupljanje. Onda je 1995. godine, ovdje uz kapelicu, zanovljena pobožnost i slavljena sveta misa, a slavlje Srca Isusova traje do danas. Ljudi u nevolji traže pomoć, daju Bogu zavjete. Svi smo često u nevolji. Iskustvo govori da je dobro, nekada, zavjetovati se, dobro je moliti i od Boga tražiti snagu. Božje Srce i danas se svakome od nas daje. Bog želi doprijeti do naše tuge i nevolje i zato danas raskajana srca slavimo ovu svetu misu, molimo za oproštenje grijeha, molimo za žive i za mrtve.“

Prije liturgijskih čitanja, predvoditelj je dobrodošlicom pozdravio malene koji su recitirali pjesmu Presvetom Srcu Isusovu čiji je tekst i ove godine napisala i s djecom uvježbala recitiranje župljanka Blanka Bagarić Kundakčić. Ona je recitirati uz kapelicu počela od malih nogu i do danas svake godine brižno njeguje tradiciju prenoseći ju na djecu i kći. U procesiji i recitalu su sudjelovali: Anamarija Reba, Sara Migić, Martina Pašalic, Maura Kračun, Toma Stipešević, Jakov Španović, Marija Kocijan, Iva Kundakčić, Anja Nenadović, Jakov Borbaš, Anja Pašalić, Elen i Elis Dasić, Ana Zubak, Ana i Petra Cembauer Ante i Jakov Kocijan.

Vlč. Florijan Zagorščak: „Svoje srce suobličiti Kristovom srcu“

Propovjednik Zagorščak potaknut sadržajem svetkovine promišljao je Božjoj ljubavi koja ima srce za čovjeka takvo da „nije samo došao među nas, nego je i čovjek postao“, naglasivši kako nam valja vlastito srce suobličiti Isusovom i propitati se imamo li srce, kao što bi trebalo, puno ljubavi za sve, dok molimo: "Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome."

„Srce nam se tako daje da sve u nama živi, no život nije samo biološko-kemijski proces, niti smo stvoreni da tijelu živimo i samo pratimo njegove promjene, nego nas je Bog stvorio na svoju sliku, ulivši nam u srca darove svoje ljubavi. Kada spomenemo ovaj blagdan, vjerujem da si svi možemo predočiti neku sliku ili kip gdje imamo prikaz Isusova srca iz kojeg plamti vatra i na kojem su vidljivi biljezi muke. I jedno i drugo simbolizira njegovu ljubav za nas. Upravo je Božja ljubav prema nama jedan od glavnih naglasaka današnje svetkovine. U biblijskom govoru srce predstavlja središte osobe, stoga kada govorimo o Isusovu srcu, govorimo o samom središtu Boga, a to je ljubav“, razložio je vlč. Zagorščak te ponirući s vjernicima u poslušanu Božju riječ naglasio kako nas je Bog stvorio iz čiste i nesebične ljubavi: „Htio je s nama, jer smo stvorenja njegove ljubavi, podijeliti svoju beskonačnu ljubav. To znači da nismo zaslužili niti možemo išta učiniti da zaslužimo njegovu ljubav: ona je bezuvjetan dar koji nam je Bog dao prije no što smo išta dobroga učinili. Jedino što mogu jest otvoriti se toj Božjoj ljubavi. Ili pak od nje pobjeći. Ako i pobjegnemo, Bog nas traži. Budući da Bog traga za čovjekom, možemo govoriti o Bogu koji ima srce. Razmatramo li malo pozornije nad čitavim Svetim pismom ostat ćemo zapanjeni pred zanimljivom činjenicom: sveti spisi ne govore nam toliko o čovjekovu traganju za Bogom, koliko o Božjemu traganju za čovjekom! Dok se u drugim religijama govori o čovjekovu napetom traganju za Bogom, u Svetome pismu Bog je taj koji napeto traga za čovjekom. Bog nije samo došao među ljude, nego je postao čovjekom. Štoviše, dragovoljno je pošao u smrt kako bi nas otkupio i sakrio u svoje srce. I mi trebamo svoje srce suobličiti Kristovom srcu, srcu koje ljubi drugoga i koje traga za drugim. A to je tako teško: tragati kao svećenik za onim izgubljenima u župi, tragati u društvu za onima na rubu i otpisanima, u obitelji tragati za izgubljenim djetetom… Jako je to teško, jer mi radije ostajemo kod onih koji nam pružaju radost i užitak. Ali, nema nam druge! Želimo li biti Kristovi moramo i mi sami tragati za izgubljenima. Ako sam istinski Kristov učenik, nikada ne smijem pribjegavati srdžbi i nasilju, pa ni unutar svoga srca. Jer kada taj izgubljeni čovjek napokon dođe do dna, njegovo će srce krenuti tražiti Boga. A tada sam dužan njegovo srce dovesti Isusovom srcu, izvoru pravoga života“, poručio je propovjednik Zagorščak.

Župnik Ivan je prije svete pričesti pripomenuo kako je Bog ljubav koja se neprestano dariva i danas, „ovdje na ulici prisutan je simbol Božje ljubavi - Srce Isusovo, vidljiv u postojanju kapelice koja nas podsjeća da je Bog ljubav“.

Naposljetku slavlja, kojemu su s vjernicima pribivale redovnice Družbe sestara Naše Gospe i Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice sa provincijalnom poglavaricom s. Samuelom Markanović (pjevala je u zboru), djeca su zahvalila svećenicima stihovima i cvijećem. Župnik je zahvalio svima i prometnoj policiji za regulaciju prometa, posebice štovateljima Srca Isusova među kojima su retfalački starosjedioci iz Psunjske ulice. Naime, tri generacije obitelji Đukić uoči svetkovine pa tako i ove godine majka i sin su postavili uz kapelicu urešenu "sjenicu" za slavlje mise, ozvučje, vaze i cvijeće te svečano uredili slavljenički prostor. Nakon mise, vjernici su ostali u tihoj molitvi uz kapelicu s kipom Isusa.

Recital uz slavlje Srca Isusova

Kao djevojčica mala s pet godina
prvi put sam s mamom pred kapelicu moliti stala,

Nisam tada znala,
da ću svake godine Isusu recitacijom reći hvala.

Ljubav Srca Isusovog kao magnet me privlači,
sve negativne misli iz mene izvlači.

Želim biti njegova učenica srca ponizna i čista
da njegova dobrota i iz mene blista.

 

Ulice su naše sve ljepše,
mlade obitelji u njima se smjestiše.

Ne krase ih samo kuće i zgrade nove,
Psunjska ima kapelicu i mirisne lipe ove.

 

Ponosni smo što je kip Presvetog Srca Isusova ovdje našao dom,
što su nam prabake i pradjedovi sačuvali tradiciju u kraju svom. 

Svećenicima našim dobrodošlicu želimo;
što su danas s nama, svi se veselimo.

Radost je ovdje velika u srcima svih nas,
nek' se pročuje do neba zahvalnosti naše glas!

 

Dječji smijeh
svima je lijek.

Kad se dijete smije
nitko sreću ne krije.

Majčica draga dječicu sebi prima
i uvijek bdije nad njima.

 

Recitirati ovdje nije mi tlaka
jer me sluša i moja dobra baka.

Čekat će me igrice i nogometna lopta,
dok pozdravim Isusa, prijatelja svoga.

 

Marija Majka sveta
ljubavi ima za ljude cijelog planeta.

Sluša uvijek molitve i želje,
briše suze i vraća u život veselje.

 

Moja je mama pokretač svega,
brine se za sve što nama treba.

Tata će joj uvijek podršku dati
i ovdje na svetoj misi pogledom nas prati.

Hvala Ti, Isuse što mi je obitelj puna sloge,
neka budu takve obitelji mnoge.

Najveće srce Majčica draga ima
što daje ljubav nama svima!

 

Ako pogledaš u oči moje,
vidjet ćeš sjaj ljubavi Božje.

Vjeru svoju ponosno živim
i uvijek se Kristovoj žrtvi divim.

Ona mi inspiraciju daje
da moje pouzdanje u Boga i dalje traje; 

da kroz svaki križ jačam,
da sve dobro i zlo prihvaćam.

 

Dok si Kriste naša hrana 
od svakog zla ti si brana.

Dobrog će uvijek biti više,
dok svaki čovjek tvojom vjerom diše.

 

Školskoj godini kraj stiže,
ljetni praznici sve su bliže.

To ne znači da odmor od svega trebaš ti,
na misu uvijek treba otići.

Možeš i do kapelice svratit',
Božji blagoslov uvijek će te pratit'.

 

Seku svoju jako volim
i za nju se Bogu dragom molim.

Zajedno smo seka i ja pred kapelicu došle
da bismo na kraju kući s blagoslovom pošle.

To će nam svećenici dragi dati
da našu obitelj uvijek dobro prati.

 

Prijatelje prve iz vrtića imam,
na jesen u školi još nove dobivam.

Isuse, ti ćeš moj prijatelj uvijek biti
koji će me uvijek od zla štititi.

 

Kada ne znaš što bi ti,
ruke možeš sklopiti.

Zazovi Isusa, on u pomoć stiže,
sve je lakše kad ti je on bliže.

 

Na televizoru više ništa pametno nema,
jedino se za vijesti nešto novo sprema.

Možda nam svima tišine treba više,
u njoj se stvara prilika za molitvu i sva se buka i nemir briše.

Razgovor s Bogom otvara putove nove,
budeš snažniji i odmorniji na putu svome.

 

Kroz godinu dana svašta novog bude,
a Presveto Srce Isusovo i danas okuplja ovdje ljude 

vjernike koji u ovom kvartu žive,
i one koji Srce Isusovo časte i njemu se dive.

Sretni smo što i vas svećenike Isus posla k nama,
da još snažnija i bogatija bude župa s vama.

 

Tradiciju njegovati treba,
nije sve moderno i novo na što se s odobrenjem gleda.

Ostali su svjedoci tome i poneki još živi štovatelji stari
koji su se kod kapelice okupljali, dok su bili mladi.

Neka Božja providnost vodi vas
i neka se izlije iz vaših ruku Božji blagoslov na sve nas!

 

Živjeli i hvala!

 

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27