S osječkim dekanatima na Prvom hodočašću obitelji Gospi od Utočišta
Naša župa sudjelovala je, posljednjeg dana "Marijina mjeseca" (31. svibnja) kada aljmaška župa slavi svoju naslovnu svetkovinu, u Prvom hodočašću obitelji osječkih dekanata Gospi od Utočišta u nadbiskupijsko Svetište u Aljmašu.
Sedamdesetak župljana autobusima je prispjelo na večernje slavlje u Gospinu čast, a dio je sa župnikom Ivanom Jurićem najprije obišao imanje Zajednice Cenacolo smješteno na "vratima" u Aljmaš gdje jedanaestorica mladića žive od molitve, rada i Božje Providnosti. Imanje s povrtnjacima, gredice bez travke, farme s domaćim životinjama i uredno posložena drva za ogrjev u zelenom urednom okolišu pokazao nam je Cenacolov duhovnik, a naš župnik i svi smo udivljeno ostali zatečeni besprijekornom uređenošću i redom.
S takvim radosnim pogledom uputili smo se na misno koje je otvorio dobrodošlicom aljmaški župnik vlč. prof. dr. Tomislav Ćurić, naš župni sin, dok je koncelebriranu misu predvodio i propovijedao preč. prof. dr. Davor Vuković, predstojnik Instituta za novu evangelizaciju "Sveti Ivan Pavao II." u Osijeku. U liturgijskom pjevanju na koru, uz orguljsku pratnju višnjevačkog župnika vlč. Dejana Bubala, sudjelovali su i naši župni pjevači.
Budimo ljudi blagoslova - blagoslov jedni drugima i sve predajmo Bogu!
Propovjednik preč. Vuković, potaknut evanđeoskim tekstom Lukina evanđelja (Lk 1, 39-56) o susretu dviju velikih žena i majki, Marije – koja je ujedno i Bogomajka i bit će Bogorodica, te Elizabete koja nosi Ivana; te susretu dvoje djece u utrobama žena, od kojih je jedan sam Bog – Bogočovjek Isus, Sin Božji, i drugi Ivan koji će biti Isusov preteča i glasnik – Ivan Krstitelj, naglasio je tri poticaja za sve nas prisutne vjernike te za obitelji, pripominjući „sve što Bog objavljuje u Svetom pismu i u događajima povijesti spasenja ima važnost i snagu i za nas, sada i ovdje“! Prvi poticaj važnosti je susret i zajedništvo te je propovjednik, ukazujući na suvremeni duh individualizma, poručio: „Nitko nije i ne smije biti otok, i nitko nije predodređen i osuđen da bude sam i da sam ide kroz život: potrebni smo jedni drugih: topline, povjerenja, dobrote, utjehe jedni drugima, dijeljenja radosti i tuga, žalosti i nadanja. (…) Zajedništvo Marije i Elizabete uzor nam je obiteljskog zajedništva koje smo pozvani njegovati, ali i međuobiteljskog zajedništva, vjernička zajedništva, prijateljska zajedništva, župna zajedništva, gdje smo povezani s Bogom, a onda i jedni s drugima.“ Nadalje, propovjednik je, uz bitnu vrijednost susreta i zajedništva (pohod blažene Djevice Marije Elizabeti), promišljao o vrijednosti gostoljubivosti i gostoprimstva te ukazao na drugi poticaj sa sadržajem blagoslova i blagoslivljanja, poručujući nam da budemo ljudi blagoslova, blagoslov jedni drugima! „Pozvani smo blagoslivljati čak i one koje ne volimo, koji nam se ne sviđaju ili nam smetaju, koji nam možda na ljudskoj razini nisu dragi ili nam čak čine zlo… Na prvu se ovo čini nemoguće, apsurdno i ludo, ali to je Božja logika, na to nas Bog poziva, to je Isus i sam činio – mučen na križu nije prijetio, osvećivao se nije prepuštajući to Sudcu Pravednom. Pokušajmo, dajmo sve od sebe, probajmo biti ljudi blagoslova. Blagoslivljajmo jedni druge – muževi blagoslivljajte svoje žene, žene blagoslivljate svoje muževe, blagoslivljajte župnici svoje vjernike, blagoslivljajte roditelji svoju djecu, prijatelje blagoslivljajte, pa i neprijatelje! Tada ćeš biti sličan Isusu i sam ćeš biti blagoslovljen jer Bog obećava blagoslov onima koji ga nasljeduju“, razložio je Vuković. Naposljetku iz Evanđelja je izdvojio prevažnost vjere, povjerenja, predanja i zahvaljivanja Gospodinu, kazavši: „I ovdje nam je Marija uzor, nama kao vjernicima i obiteljima. Važnost vjere kao povjerenja Bogu da On vodi moj, naš život; vjere kao predanja Bogu, svoje svakodnevice, svoje obitelji, svojih radosti i nada, ali i briga, žalosti i problema; povjerenja i predanja Bogu, da Bog sve vodi i da nas neće ostaviti; povjerenja i predanja Bogu svojih briga, strahova – brige za obitelji, za muža, za ženu, za djecu, za njihovu budućnost, brige kako ćemo preživjeti, kako ćemo izdržati nevolje i probleme, predavanje svojih strahova i brige Gospodinu – predati sve Bogu i vjerovati da će On sve providnosno voditi.“
Nakon mise u crkvi Pohođenja BDM, unatoč kiši, blatu i rojevima komaraca, vjernici su sa svećenicima i redovnicama Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice pošli u procesiji sa slikom Gospe od Utočišta do Gospine kapelice "Pod lipom" gdje je održana završna marijanska pobožnost.
Priredila: N. Špoljarić
