Zadnja zornica uz obilje nagrada zorničarima
„Braćo i sestre, evo nas na zadnjoj zornici. Ulazili smo u crkvu, dok je još bio mrak, a izlazili s mise u dan. U biti to je osnovna poruka: iz mraka se ide u svjetlo i za kršćane nema mraka, nego da je u Isusu Kristu stiglo vječno svjetlo! A on dolazi u liku malenoga djeteta. Kako je lijepo slaviti Božić s djecom, kako je prekrasno u kućama koje će na Badnjak, na Božić imati puno djece! Tu će biti i velika radost. Kako je lijepo kad smo ovdje ispred oltara mogli slagati poklone. Hvala vama koji ste ih darovali! Rekli ste da nećete da govorimo o imenima. A za sve ove darove odvojili smo iz župne blagajne 700 kuna, ostalo sve ste vi mnogi darovali.
Ali, braćo i sestre, ima jedna žalosna vijest. U Svetom pismu piše 'a za njih nije bilo mjesta u svratištu', nitko ih nije primio. A današnja situacija nije bolja, još je gora u našoj Slavoniji i Hrvatskoj. Nema mjesta za djecu! Nema mjesta za dijete, nema, ne raduje se nitko! Razredi žive 'na umjetnom disanju' u našim školama i kakve su bilance? Više je umrlih nego rođenih. Tko se raduje životu“, upitao je prisutne župnik Ivan Jurić uvodeći u zornicu te ukazao na primjer poslodavaca za koje su trudnice nepoželjna radna snaga i dobivaju otkaz, a „svi pričaju o tome i nitko ništa poduzeti neće“. Kritički se osvrnuo na demografsku (ne)politiku ukazavši na gorući problem depopulacije te zavapio za povratkom života na naša ognjišta: „Što će nam povlačenje sredstava iz Europske unije, ako nemamo budućnost, i ako su nam sela 75 posto prazna? Čemu se trebamo radovati, nadati? Što poduzima naše društvo, ništa. Kad se rodi dijete daju novac za prvo, drugo dijete…, a kod nas je više sprovoda, nego krštenja. I to je žalosno! I tu nema prosperiteta i nema napretka. Ne treba nam veće bogatstvo od djece. Bogatstvo je u djeci! A koliko je kuća praznih, ne samo da nema djece, nego nema nikog'. Vratimo se životu, Božić je slavlje života!“
U kraćoj katehezi župnik Ivan je ispričao poučnu priču o „punoj žitnici“ zbog osjećaja za bratsku ljubav čija skrovitost pomaganja završava obiljem i bratskim zagrljajem. Ministranti su čitali molitvu vjernika, a Ljerka Žulj klavijaturno je pratila misno slavlje.
Nagrade zorničarima i župnikova vožnja biciklom
Nestrpljenje najmlađih župljana sve je bilo veće kako se bližio kraj mise. Zašto? Zato što je ispred oltarnog prostora sve bilo „zagrljeno“ brižno složenim darovima, a ispred župnog betlehema stajao je bicikl.
Naime, naposljetku mise održano je nagradno izvlačenje za petnaest glavnih nagrada uručenih zorničarima jer su djeca vrtićarci i školarci, tijekom došašća (na kraju zornica) skupljala sličice za mozaik. Na početku došašća bilo je 155 djece, ustrajnih je ostalo 104! Uz paketić, kojeg su sva djeca dobila, pojedini su kući otišli s još dodatnim nagradama koje su izvlačili dobitnici, primjerice PS4, gitaru i društvene igre, a naš župni vikar Florijan Zagorščak nadzirao je regularnost izvlačenja. Glavnu nagradu - bicikl osvojio je ministrant Ante Pavić kojemu i njime se odvezao kući! Ipak on nije prvi sjeo na bicikl jer se njime simbolično povezao župnik, dok je kapelan najavljivao izvlačenje glavnoga dobitnika! O, kako su se mali i veliki razveselili toj vožnji iznenađenja! I spontano zapljeskali i župniku biciklistu i dobitniku Anti! Živjeli zorničari! Veselje i osmijesi ispratili su završetak izvlačenja, a župnik je zahvalio svima, pjevačima i glazbenici koji su svojim talentima raspjevali zornice i ugođaj došašća približili srcima župljana.
Upamtit ćemo ovo došašće po nadahnutim katehezama, možda po borbi s odricanjem od dužega spavanja i župnikovu razbuđivanju ''ajmo još jednom zapjevajte, možete još glasnije', većina nas po osobnoj pripravi za Isusovo rođenje, ali nedvojbeno svi po radosti u iščekivanju rođendana nad rođendanima. Vidimo se na polnoćki!
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
