Budno u četvrtoj nedjelji došašća zornicama dočekujemo Badnjak

U crkvi je uz simbolično paljenje četvrte svijeće označena četvrta nedjelja došašća (nedjelja Rorate, hrv. Rosite, imenovana po prvoj riječi ulazne pjesme Rosite, nebesa, odozgor, i oblaci, daždite Pravednika! Neka se rastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem). Svjetlo svijeća je simbol Svjetla Kristova, Božji dar svim ljudima. Četvrta svijeća, nazvana „anđeoska“, označuje ljubav skladno pozivajući na čitanje biblijskih tekstova kojima razmatramo prve objave rođenja Mesije cijelomu svijetu, ali i nama poručuju kako je istinska poniznost uzeti k sebi drugoga u predanoj ljubavi.

Dok upaljene svijeće podsjećaju znakovito na: nadu (postilica ili prorokova svijeća), mir (pomirilica ili betlehemska), radost (pastirska) i ljubav (svijeća anđela), čuli smo duhovni poticaj uz paljenje četvrte svijeće prije početka mise koji pozornost usmjerava na Mariju. Na večernjoj misi u nedjelju, 18. prosinca ministrant je upalio četvrtu svijeću, dok je liturgijska čitačica Anica Serdarušić pročitala: „Paleći ovu četvrtu svijeću, Svijeću Anđela i Svijeću pouzdanja, na zadnju nedelju došašća pred nama su nositelji Radosne vijesti. Anđeo Gabrijel navijestio je Blaženoj Djevici Mariji da je odabrana za majku Spasiteljevu. To je neočekivan put kojim Bog dolazi k nama. Tako je, osim anđela, pred očima i Marija, Isusova i naša majka. Nitko nije Gospodina iščekivao s većom čežnjom i nestrpljenjem, s više nježnosti i ljubavi. On je poput klice niknuo u njezinu srcu i u njezinu krilu. U njezinu je naručju našao najljepšu kolijevku. I mi se želimo tako pripremiti: u vjeri, ljubavi i u svakidašnjemu radu. Dođi brzo, Gospodine!“

Što mi govori Sveto pismo? Josip je upravo po tome velik jer je povjerovao!

„Unatoč našim nestalnostima, slabostima i grijesima, Gospodin je pred vratima našega srca, proviruje kroz prozore naše duše i želi biti naš najdraži gosti! Upravo je zbog toga i došao – da nas oslobodi od svih naših strahova, grijeha i tjeskoba. Došao je ispuniti nas svojim mirom i milošću, pomoći nam započeti živjeti kao novi ljudi, Božji ljudi“, kazao je župni vikar Florijan Zagorščak, uvodeći u večernje euharistijsko slavlje. U propovijedi je vlč. Florijan s vjernicima aktualizirao „prepoznavanje“ nevjere i vjere usporedivši postupanje judejskoga kralja Ahaza (u opravdavanju svoje nevjere tobožnjim poštovanjem, neiskušavanjem Boga) i postupanje svetoga Josipa kada je doživio ispunjenje prorokovih riječi („djevica će začeti i roditi sina“) na temelju poslušanih liturgijskih čitanja (1. iz Knjige proroka Izaije, Iz 7, 10-14) i sv. Evanđelja po Mateju, Mt 1, 18-24). „Prorok poziva kralja da zaište znak od Boga, iz dubine podzemlja ili iz visine. Iako se Ahazovo odbijanje znaka čini pobožno, ono nije izraz vjere nego nezainteresiranosti za vjeru jer ipak je on 'veliki vjernik' i nisu mu potrebna čudesa da bi vjerovao… On ne želi povjerovati da ga Bog može izvući iz teške situacije, već misli kako će svojim političkim igricama uspjeti osigurati mir i sigurnost za svoju zemlju. I danas znamo opravdavati svoju nevjeru tobožnjim poštovanjem prema Bogu, njegovoj veličini, uzvišenosti i tajni, a zapravo time pokazujemo da ne želimo da nas Bog ugrožava u našoj vlastitoj samodostatnosti. S druge strane, sv. Josip nije tražio znak, ali ga je dobio i to upravo onaj najavljeni znak kralju Ahazu. Nije bilo lako povjerovati u to. Zaručen je s Marijom koja je trudna. Povrijeđen je, osjeća se izdanim. No, i u toj teškoj situaciji, povrijeđenosti, on svejedno ne želi Mariju izvrgnuti sramoti. I u povrijeđenosti želi ostati pravedan. Bog mu u snu objavljuje svoju riječ, te on usprkos svojim sumnjama, izriče Bogu: 'Evo, me!'. Bog je spram Josipa daleko zahtjevniji nego prema Ahazu – ne traži ga da moli za znak, nego da prihvati znak neshvatljiv i neobičan. Josip je upravo po tome velik jer je povjerovao! Ostavlja po strani sve svoje planove i uzima Mariju za svoju ženu. Počinje živjeti na nov' način, mimo svojih planova, ali ispunjen radošću. U vjeri Josip prihvaća veliku životnu obvezu i tako daje primjer, ponajprije svim muškarcima, onda svima ostalima. Josipa se predstavlja kao osobu uzimanja, uzimanja Božjega znaka, osobu koja istodobno uzima i Isusa i Mariju“, razložio je propovjednik vlč. Florijan te, zagledan u vjernike, upitao: „Jesmo li mi spremni uzeti kakvu obvezu i izvršiti ju? Naši će ovogodišnji krizmanici izreći svoj 'Evo, me!' Hoće li to biti iskreno uzimanje Boga u svoj život ili jedino zadovoljavanje forme koju smo dužni ispuniti? I mi ćemo vjerojatno ovih dana, ako već nismo, Nastojati izići iz teških situacija u koje smo ušli zbog svojih grijeha. Jesmo li spremni prihvatiti vjeru pod vidom uzimanja? Uzimanje je čin koji ne proizlazi iz naše snage, nego je odgovor na dar samoga Boga, njegova 'znaka', a to je Isus Emanuel, 'Bog s nama'. Bog nam se daruje u Djetešcu; u ljubavi. Uzmimo Dar s ljubavlju prihvaćanja!“

Vjerovati u Božju providnost; Bog vodi sve u našemu životu

Zorničari, naši najmlađi župljani, često pospani žure na jutrenje u crkvi, a razbuđuje ih pjevanje pjesama u došašću te žamor nastaje na kraju mise pri podjeli naljepnica za zorničko natjecanje. U slavljenju zornica u 6 i 7 sati izmjenjuju se župnik i kapelan, a liturgijska čitanja aktualiziraju kateheze. Prvu zornicu, u 7 sati namijenjenu ponajprije djeci u zadnjemu tjednu došašća, 19. prosinca je slavio župnik Ivan Jurić, dok je Ljerka Žulj klavijaturno pratila župne pjevače.

„Nama je nikada ne sumnjati, nego vjerovati u Božju providnost, da Bog vodi, zaista, sve u našem životu! Slušat ćemo danas i Božju riječ, kako je Zaharija teško povjerovao i onda mu je Bog dao šutnju, zanijemio je. Bolje je šutjeti nego govoriti ono što nije istina i ono što nije Božje. Dječice, pozdravljam vas! Krenulo vas je na zornicu stotinu i pedeset, međutim sada vas u redovitim dolascima ima stotinu i trideset pa brojka pada na stotinu onih koji su ustajali. Neki su lijepo započeli, ali nisu ustrajali. Za sve koji su ustajali, već su priređeni darovi jer su se odazvali dobri ljudi. Svatko će od vas dobiti dar. Bit će izvlačenje, tombola. Imamo gitaru, kad bismo imali i sintisajzer bilo bi dobro, a tih playStationa nema nigdje u Osijeku“, kazao je župnik Ivan te poveo molitvu na početku zornice.

Uz poticajni nagovor župnik je sa župljanima promišljao o važnosti slušanja Božje riječi i postupanja po njoj. Nakon čitanja (Knjige Sudaca, Suci 13, 2-7.24-25a (anđeo naviješta Samsonovo rođenje); i sv. Evanđelja po Luki, Lk 1, 5-25 (anđeo Gabriel navješćuje rođenje Ivana Krstitelja) propovjednik je interaktivno u razgovoru s djecom s pitanjima-odgovorima promišljao o temi vjere/nevere, pronicanju u ulogu dara Božje providnosti čovjeku, o značenju (po)vjerovati i ne(po)vjerovati u Božju riječ na evanđeoskom primjeru Zaharijinu kojemu se ukazao anđeo Gospodnji navješćujući da će mu žena Elizabeta roditi sina Ivana; Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.

Približivši najmlađima sadržaj pojam vjera-nevjera, čuli smo od njih kako točno raspoznaju vjerujućega od nevjerujućega čovjeka sa zaključkom da je svijet nevjerujući, nepovjerljiv i stoga manjkav, a Bog ispunja svoja obećanja. Župnik je uputio na slušanje i dublje razmatranje Božje riječi, posebice u danima kada nam se bliži Isusovo rođenje.

U utorak na zornici kapelan Florijan je poučio o tome zašto je Isusov rođendan 25. prosinca te naposljetku mise podsjetio kako će zorničarima koji skupljaju sličice za vlastiti uradak biti moguće u srijedu dobiti nedostajuće sličice te će, uoči Badnjaka, biti nagradno izvlačenje kako je obećano.

Priredila i fotografirala: N. Špoljarić