Slavlje polnoćki i svečani koncerti župnih zborova

Na Badnju večer dječju polnoćku u 18.30 sati predvodio je župni vikar Krešimir Iljazović, a 'veliku' misu polnoćku u 22 sata župnik Ivica Martić. U svečano duhovno i slavljeničko radosno raspoloženje župljani su uvedeni dvama koncertima, uoči euharistijskih slavlja kojima je započelo slavlje Božića.

Desetak pjesama otpjevao je Dječji župni zbor uz ravnanje Marijane Matijević, klavijaturnu pratnju Marije Nađ Perić, a jednu je pjesmu sviranjem na violini uveličala Lana Dizdar, članica zbora. Euharistijska svečana slavlja pratili su zborovi liturgijskim pjevanjem, a božićne pjesme zapjevali su i vjernici sa zborovima časteći Boga i slaveći rođenje Isusovo svetim pjesmama. Naposljetku prvoga koncerta uz dječju polnoćku Marijana Matijević je, u ime vrijednih malenih zborista (20 izvoditelja božićnog repertoara), čestitala župljanima Božić i Novu 2022. godinu, a vjernici su odgovorili zahvalnim pljeskom. Božić su na kraju slavlja vjernicima čestitali župni vikar i župnik, a poticajne riječi napisane su u pastoralnoj božićnoj poruci - čestitci u župnomu listiću.

Božić nas poziva biti s drugima, na davanje sebe

Dok je Dječji župni zbor pjevao ulaznu pjesmu Tiha noć, sveta noć, vikar Krešimir simbolično je stavio Djetešce na slamicu u jaslice ispred oltara te učinio poklon Djetešcu Isusu. Uvodeći u slavlje mise polnoćke, rekao je kako „večeras započinjemo slavlje otajstva Utjelovljenja i početka bivanja, hoda Boga i čovjeka“, razloživši: „To otajstvo koje slavimo zapravo je slika novoga stvaranja. Bog se utjelovljuje, postaje čovjekom. Iz ljubavi prema čovjeku, on to čini. Božje postajanje čovjekom nikada nije samo neki kratkotrajni izlet u čovječje, nego spasenjski pothvat. Bog želi intervenirati, biti s čovjekom, i čovjeka sebi suobličiti. Uzevši ljudsko tijelo, on želi postati poput čovjeka, da bi čovjeku dao ono božansko.“

U homiliji je propovjednik Krešimir razmatrao o tome zašto Bog izlazi iz svoje tajanstvenosti i što svakome od nas poručuje otajstvo utjelovljenja.

„Upravo dolazak Isusa Krista među nas ispunjava nas radošću. Taj silazak sjaji kao svjetlo u mraku koji se već pomalo spušta na zemlju. Upravo ovakav mrak, tmina koju vidimo pred našom crkvom, nadvio se nad izraelski narod o kojem smo danas slušali u prvomu čitanju (čitanje Knjige proroka Izaije, Iz 9, 1-3, 5-6). Narod izraelski u tmini je progonstva, mraku udaljenosti od Boga i svoje domovine. Narodu, koji je u tmini i udaljenosti od Boga, On sam šalje Izaiju koji im naviješta spasenje. Naviješta im tu jarku svjetlost koja će raspršiti tamu.

I upravo ta svjetlost opisana je u današnjem evanđelju (Lk 2, 1-14). Pastiri koji čuvaju svoja stada, svoje jedino blago, svjedočilli su svjetlosti koja im pokazuje nešto posebno, neviđeno. Pojava koja zasljepljuje uvijek je bila prikaz nečega nadnaravnog, posebnog. Boga koji se obraća svome narodu. Upravo Bog putem anđela pastirima naviješta ispunjenje svoga obećanja danoga narodu. I daje im znak, način prepoznavanja, kako vidjeti tko je taj Mesija. Onaj koji je rođen u štalici, jaslama. Jasle su u potpunoj suprotnosti sa poimanjem Mesije. Mesije koji bi trebao biti rođen kao kralj, veliki monarh koji će jednoga dana povesti svoj narod u oslobođenje. A on je u štalici sa životinjama oko sebe. Među svim onim životinjama koje je židovski narod smatrao prljavima. To je logika čovjeka i naša logika je takva, ali vidimo da Bog nije logičan na naš način. Božja je logika drukčija… Na početku evanđelja Luka stavlja cara Augusta. Pod njegovom vladavinom u carstvu je uspostavljen mir, nije bilo ratova. I onda su ga prozvali Spasiteljem, vladarom mira. Čašćen je kao onaj koji je poput bogova, koji je živio onako kako bi svaki vlastodržac trebao živjeti i najmoćniji čovjek bio je taj car. A nasuprot njemu, dolazi dijete iz siromašne obitelji, rođeno u štalici među životinjama jer nije nigdje bilo mjesta za njega, svako svratište je bilo puno. Kada bi nam netko 'naslijepo' ponudio birati, između ove dvije osobe, onoga koji bi bio vladar, sigurno bismo svi izabrali onoga koji je cijeli život u tome pa ima predispozicije za vladara jer je tako odrastao… Bog se ne objavljuje u moći, snazi, nego naprotiv -  u nemoći, čak do te mjere da je podložan najnemoćnijima – pastirima, ljudima bez doma. Bog je apsolutna i potpuna ljubav čija se vlast očituje u odricanju od onoga što mu pripada! I upravo to je tajna naše vjere, otajstvo! Bog izlazi iz svoje tajanstvenosti i nudi se ljudima u čovjeku. Što Bog meni, svakome od nas ovim poručuje? Slijediti Krista, znači slijediti Božju logiku. Božićna poruka glasi da je Bog onaj koji raspršuje tamu, daje nadu i svjetlo. Sam Bog postaje malo, bespomoćno dijete. Radi nas i radi našega spasenja. Usporedimo li dvije osobe (cara i dijete), naći ćemo odgovor na pitanje što Bog nama poručuje po Božiću? Biti kršćanin znači slijediti Božju logiku, logiku koja nam najčešće nije najjasnija i najčišća. Pozvani smo biti svjetlo u ovome svijetu punom mraka i tmine! A to nije uvijek najjednostavnije i najlakše. Bog se spušta k čovjeku u jaslice i time nam hoće poručiti da se i mi spustimo iz svojih zatvorenosti i udaljenosti od drugih. Biti s drugima, hodati uz druge je ono na što nas poziva Božić! Dati se čovjeku kakav god on bio, Božji je plan s čovjekom. A to je i zadatak koji Božić pred nas stavlja.“

'Velika' polnoćka: Ispunjenje Božjega obećanja u darivanju

Župnik Ivica predvodio je slavlje mise polnoćke koja je sabrala mnogobrojne župljane u crkvi i na vanjskom crkvenom prostoru. Održan je polsatni koncert, a na euharistijskom slavlju pjevao je župni zbor i zbor mladih uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Dunje Keža.

Na početku homilije župnik je podsjetio na važan povijesni, biblijski kontekst Isusova rođenja, ispunjenje obećanja koja Bog daje „Izabranom narodu“ i svakomu ponaosob, razloživši: „Marija i Josip prevaljuju put od Nazareta do Betlehema, dug 130 kilometara, na magarcu, poradi popisa stanovništva. U Nazaretu započinje nada koja se ostvaruje u Betlehemu. Ispunja se proročanstvo proroka Miheja. Sve se to zbilo u vrijeme cara Rimskog carstva Augusta koji je sebe proglasio bogom i tražio da ga se tako štuje. Nudio je svoju mudrost. 'Ali, Auguste mi ne trebamo mudrost tvoju' - reče narod izraelski. U to vrijeme iz loze Edomaca židovski kralj postaje Herod koji se prozvao velikim. Gradi veći i ljepši hram od Davida. Obdržava sve židovske propise, ali Židovi znaju da on nije njihova porijekla te u njemu ne vide obećana kralja, iako im vraća izgubljenu zemlju. Za njega se znalo reći: bolje biti Herodova svinja nego njegov sin. Pogubio je svoja tri sina i suprugu, organizira i krvavi pokolj nevine dječice... Sve iz straha za svoje prijestolje. I August i Herod nude se kao mesije - spasitelji svoga vremena. Narod ne htjede ni pravednost Kvirinijevu koji sprovede popis pučanstva, popis poreznika. Čežnje, priprema i očekivanja Izraela za Mesijom kreću puno ranije. Od praoca Abrahama kojega Bog poziva 2000 g. prije Krista da napusti svoj zavičaj Ur Kaldejski i krene prema zemlji Kananskoj, da se udalji od idolopoklonstava te da među narodima započne štovanje jednoga Boga. Bog mu zauzvrat obećava blagoslov njega i njegova naroda. Kralju Davidu, tisuću godina nakon Abrahama, Bog obećava da će njegova dinastija vladati zauvijek. Bog je u Starom zavjetu dao puno obećanja, ali samo dva puta obećava da će blagosloviti sve narode - jednom Abrahamu, drugi put Davidu. Vjerovalo se da će Sin Davidov doći i uspostaviti mir u Izraelu. Poput Davida on će biti kralj i svećenik. No, Kralj David zapada u grijeh preljuba. Njegov sin Salomon odlazi u idolopoklonstvo, a Davidovo se kraljevstvo raspada u dva djela (sjeverno i južno). Kasnije jug zauzimaju Babilonci, a veličanstveni hram biva uništen... Sidikija (oko 140. god.) posljednji kralj Davidove loze bio je prisiljen gledati kako mu ubijaju sinove pred očima, iskopali su mu nakon toga oči, kako bi posljednje što je vidio bilo taj strašan prizor. Sa svojim vladarima narod prolazi muku. Kroz to vrijeme proroci drže narod da skroz ne malakše, ali i oni su posustali jer ih narod ne sluša. Što je narod mogao nakon svega toga misliti o Božjim obećanjima?“

Kada se Bogu daruješ, Bog je tvoj suputnik i bit će ti Božić stalno

Propovjednik je nastavio promišljati o pouzdanju u Boga i ispunjenju obećanja na neočekivan način, gledano ljudskim očima, te kako . Nasuprot moćnika Bog stavlja Mariju običnu 13 godišnju djevojku. Kako veli sveti papa Ivan Pavao II.: 'Humanost dolazi preko obitelji, a ne preko vladara.' To vidimo u Isusovu pohodu ljudima. Isus nije na ovaj svijet došao sam, dolazi s obitelji. To dijete utabalo je put jednom drugom djetetu – tebi! Dolazi u siromašni Nazaret. Apostol Filip veli: 'Zar iz Nazareta može što dobro doći?' Ignacije Antijohijski kaže da je Kristov dolazak oblikovan u tišini… Večeras nam odjekuju Božje riječi u knjizi Postanka, nakon pada Adama i Eve: 'Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina'. O tom govori cijela povijest zla. Zlo se sručilo na zemlju. Marijino djevičanstvo nije prijezir tijela - već naglasak Božjeg Očinstva. Ona je poput zlatne posude određene za hramsku službu. Marija je bila posvećena djevičanstvu... 'Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?' Josip je pozvan biti zemaljska slika nebeskog Oca. Kada se Isus obraćao nebeskom Ocu, nosio je sliku zemaljskog oca. Marija i Josip postaju put ostvarenja obećanja. Koliko stvari i sami očekujemo jer nam je obećano u srcu. I zato smo nezadovoljni životom i svijetom… Reci večeras svom bračnom drugu: 'Oprosti što sam očekivao previše od tebe', reci to svom djetetu, ocu i majci, prijatelju, bratu i sestri... Moja očekivanja i tvoja može ispuniti samo Bog, a ne politike, sustavi i vlasti niti institucije i osobe. Veli psalam 'proklet čovjek koji se uzda u čovjeka'. Reci sebi: 'Od večeras se uzdam samo u Boga. Ne želim nikome više biti teret. Oprostite, ako vam ne mogu ispuniti ono što očekujete od mene.' Kad se odrekneš svega što očekuješ od ljudi, bit ćeš siromašan i jadan kao betlehemska štalica. Tvoja povijest od početka je usmjerena prema Bogu, kao i Božja prema tvojoj.  Ispunjenje obećanja je u darivanju. Bog tebi želi dati sebe, a primit ćeš ga tek kad mu ti daruješ sebe. Neka se dogodi to darivanje, još večeras! I bit će ti Božić stalno jer imat ćeš ono što jedino i trebaš – Boga za svoga suputnika.“

Priredila: Nevenka Špoljarić