Misa večere Gospodnje

“Draga braćo i sestre, završili smo korizmeno vrijeme i sada ulazimo u vazmeno trodnevlje. Slavimo misu koja na neki način traje tri dana, večeras smo napravili znak križa i čuli Gospodin s vama, a tek u subotu ćemo dobiti završni blagoslov i čuti idite u miru. Na Misi večere Gospodnje, sjećamo se ustanovljenja euharistije, svećeništva i zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima” – rekao je na početku Mise večere Gospodnje - župni vikar Domagoj Lacković, koji je predvodio misu u koncelebraciji sa župnikom Ivicom Martićem i pastoralnim suradnikom Matom Martinkovićem.

“Znate -  mi puno lijepih događaja u životu volimo proslaviti večerom, rođendane, maturalne, svatove... Tako je i naš Gospodin, prije svoje smrti, oko sebe je okupio apostole na večeru. Pod tom večerom oni su blagovali kruh i vino za koje je rekao da su njegovo tijelo i krv. Razlomio je kruh da navijesti kako će njegovo Tijelo biti slomljeno. Ali što mislite zašto je baš Isus upotrijebio kruh i vino za svoj spomen? Vidite, niti jedna tvar u prirodi ne simbolizira jedinstvo bolje nego kruh i vino. Kruh je napravljen od mnogo pšeničnih zrna, a vino od mnogo grozdova, tako su jedno u Kristu mnogi koji vjeruju. Zatim ni jedne druge dvije tvari u prirodi ne pretrpe više prije nego postanu kruh i vino. Pšenica mora biti samljevena u žrvnju Kalvarije, zatim na vatri ispečena da postane kruh. Grožđe pak mora biti stavljeno u prešu Getsemanija, a njegov se život mora zdrobiti prije nego postane vino. Tako oni označuju Kristovu muku i patnje, ali i uvjet spasenja jer je naš Gospodin rekao da ne možemo živjeti u njemu ako sebi ne umremo. “ rekao je u nadahnutoj propovijedi naš župni vikar, te dodao:

“Braćo i sestre, pogledajte samo koliko je nas večeras puno u ovoj crkvi. I što mislite koliko je potrebno zrnaca pšenice da bi dobili kruh? Pa isto onoliko koliko je i nas večeras u crkvi! Ili što mislite koliko je potrebno boba grožđa da bi dobili vino? Pa isto onoliko koliko je i nas na ovoj misi! Zapravo svi smo mi ili zrnce pšenice ili bobica grožđa, ali da bi postali sveti dar, da bi postali posvećeni i mi moramo, slikovito govoreći biti, samljeveni i zgnječeni, samo će tako Bog od nas dobiti ono najbolje. Odnosno moramo umrijeti sebi. Na jednom je mjestu Isus rekao da pšenično zrno mora umrijeti da bi donijelo ploda. Tako i mi moramo umrijeti svojoj nižoj naravi kako bi se uzdigli u život milosti. Moramo umrijeti sebi kako bi pričest u nama bila djelotvorna.”

“Braćo i sestre, ja bih Vas večeras zamolio da nakon što se pričestite zatvorite svoje tjelesne oči, a otvorite oči svoje duše i postanete svjesni toga što ste to sada primili. Da se sada sam Bog pretvara u vas, u vaše tijelo, da sada postajete „božanski“. Iako to možda ne osjećamo, ali u to možemo povjerovati. I s takvim povjerenjem dopustite Kristu da vas polako pretvara, mijenja u sebe. “ rekao je.

Nakon propovijedi, svećenik je, u spomen na Kristov čin ljubavi i poniznosti izvršen na posljednjoj večeri – oprao noge 12-orici župljana.

Na misi su i karitativni članovi naše župe prinijeli dio darova za siromahe, koje će, zajedno sa svećenicima, odnijeti siromašnim obiteljima.

Nakon što je Sveto Otajstvo preneseno na za to pripremljeno mjesto, svećenici su predvodili jednosatno klanjanje kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu (Getsemanska ura).

V.Ljubo

Više fotografija u Fotogaleriji.