Sudjelovali smo u devetnici u čast Gospe Osječke

Retfalački hodočasnici sa župnim pjevačima kod Gospe Osječke poslije misePridružujući se župama osječkih dekanata, koje hodočaste od 29. studenog do 8. prosinca u franjevačku crkvu Svetog križa u Osijeku k Gospi Osječkoj pripravljajući se za slavlje svetkovine Bezgrešnog začeća BDM (8. prosinca), radosno štovanje BDM izrazili smo u zajedničkoj pobožnosti svete krunice, sudjelovanjem na večernjem euharistijskom slavlju, posvetnoj molitvi i u zajedničkom zavjetnom ophodu oko oltara. Na spomendan sv. Ambrozija (7. prosinca) naša župa Uzvišenja sv. Križa imala je uz Gospu Osječku svoju večer koju je liturgijskim pjevanjem uveličao Župni zbor uz ravnanje Marine Ban i orguljsku pratnju Josipa Blaževića.

Dobrodošlicu hodočasnicima svake je večeri izražavao gvardijan Franjevačkog samostana sv. Križa fra Ante Perković. Tijekom retfalačke hodočasničke večeri vjernici su uz osobne nakane molili u zajedništvu, a svečano misno slavlje predvodio je župni vikar Domagoj Lacković, a suslavili su župnik Ivica Martić i gvardijan Perković.

Na misi propovijedao Domagoj Lacković"Večeras smo ovdje kako bismo shvatili da postoji jedna jedina osoba u kojoj savršeno vlada ono što Bog želi da bude i ono što ona stvarno jest. A ta osoba je njegova vlastita Majka. Melodija njezina života odsvirana je upravo onako kako je bila napisana. Ona je postojala u Božjem umu, dok još nije postojala ni jedna druga majka. Kada se mi rađamo, svoje majke ne možemo birati, one su nam jednostavno darovane, ali Bog je rođen od majke koju si je sam izabrao. To je jedini primjer u povijesti da je Sin htio Majku i Majka Sina... A kako nikad nitko nije bio bliži Bogu nego žena koju si je on izabrao za Majku, nitko nije mogao biti čišći od nje. Što je netko bliže Bogu, to je veća njegova čistoća. Tu posebnu njezinu čistoću nazivamo Bezgrešno Začeće. Nalazimo se u predvečerje Bezgrešnog začeća i podsjetimo se zašto je Marija Bezgrešno začeta? Kako ćemo to objasniti?... Bog koji je savršena čistoća je tražio nekoga tko bi imao onakvu čistoću kakva je postojala prije nego je zavladao grijeh i pronašao ju je u Mariji i ona savršeno odgovara Božjoj ideji, ali što je s nama - koji je naš put do Božjega plana? Za razliku do Marije svi smo mi obilježeni grijehom i što možemo naučiti od Marije? Nama ljudima se često događa da počinim neki grijeh i ispovijedimo ga i vjerujemo da nam ga je Bog oprostio, ali sami sebi ne uspijevamo oprostiti i zbog toga osjećamo teret i pritisak i baš zbog toga ne odgovaramo onome što je Bog zamislio o nama.  Zašto je to tako?  To je znak nedostatka poniznosti! Katkada je teško prihvatiti Božje milosrđe, ne praštamo sami sebi čak ni nakon što nam je Bog oprostio. Katkada je to iz oholosti. Ne prihvaćamo sebe kao osobu koja je posrnula, počinila neke pogrješke. Htjeli bismo biti savršeni ljudi, nepogrješivi, gotovo bezgrješni. No, ipak činimo greške svakodnevno, a ne možemo prihvatiti da ih činimo.  Zapravo teško nam je prihvatiti da ovisimo o Božjem milosrđu. Htjeli bismo sami sebe spasiti i učiniti bezgrješnima. Htjeli bismo biti svoje vlastito bogatstvo, da budemo bogati svojim dobrim djelima i kvalitetama. A teško nam je biti siromašni srcem. Kako bismo sve primili od Božjeg milosrđa – kako bismo prihvatili da je Bog izvor našeg bogatstva, a ne mi sami – moramo biti posve siromašni srcem. Marija je upravo i bila takva, siromašnog srca i zato ju je Bog mogao sobom ispuniti. Dakle, mi moramo postati djeca Božja, pouzdavati se u Boga, ali ponizna i siromašna srca", poručio je propovjednik. Martić je naposljetku mise u zahvali svim sudjelovateljima u pobožnosti i hodočašćenju naglasio kako "naši križevi međusobno spajaju i približavaju te se s pouzdanjem molimo nebeskoj Majci znajući da nas BDM neće ostaviti ni razočarati", te je predvodio posvetnu molitvu Gospi Osječkoj. Nakon ovoga, kao i drugih misnih slavlja tijekom devetnice, hodočasnici su ophodom oko oltara, iznad kojega je kip Gospe Osječke s Djetešcem Isusom, pozdravljali Gospu upućujući joj molitvene nakane. Posvetnu je molitvu predmolio župnik Ivica te je druženje na gvardijanov poziv nastavljeno na čajanci u samostanskoj dvorani.

Tekst i fotografija: N. Špoljarić