Slavlja župne svetkovine Uzvišenja sv. Križa
Nakon trodnevne duhovne priprave za župnu svetkovinu, koju je predvodio bibličar vlč. dr. sc. Ivan Benaković, u subotu (14. rujna) radosno smo proslavili Uzvišenje svetoga Križa.
Molitvom, slavljeničkom pjesmom na trima misama i slušanjem Božje riječi proslava crkvenoga goda protekla je u radosnom raspoloženju koju je usvečanio dolazak gostujućih svećenika. Gostima čestitarima domaćinsku dobrodošlicu izrazili su župnik preč. Ivan Jurić i župni vikar vlč. Vladimir Sabo.
Svečanu pjevanu večernju misu predslavio je i propovijedao preč. Ivan Živić, rektor Gospina svetišta u Šumanovcima i gunjanski župnik, a suslavili su uz preč. Jurića: vlč. dr. sc. Ivan Benaković, vlč. dr. sc. Marko Martić, župnik u Sibinju, preč. Željko Šimić, dekan Drenovačkog dekanata, i bivši retfalački vikar vlč. Florijan Zagorščak, svećenik na poslijediplomskom studiju u Rimu. Misu su pjevali Mješoviti zbor i Zbor mladih uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović.
Križ je sredstvo i znak našega spasenja
„Kad imaš križ, znaj to je poljubac od Boga, Božji zagrljaj kojim te Bog vuče bliže k sebi, čuva te od oholosti, bahatosti, sebičnosti i od propasti. Križ je sredstvo i znak našega spasenja, spušta te na zemlju; podsjeća da mislimo na druge ljude. Križ je moćno sredstvo po kojemu nas je Isus spasio. Slijediti Krista znači uzeti svoj križ poći za njim na putu do spasenja. Poziv je to nama uzeti, prihvatiti, zagrliti križ! Nasljedovanje Krista nije nekakva sladunjavost nego nasljedovanje križa. Nevjernima koji Boga odbacuju i u Boga ne vjeruju, križ je kazna Božja… Moliti nam je: 'Bože daj mi sve ono što je najbolje za mene pa makar to bio i teški križ.' Bog me preko križa čisti, sabire, vraća i obraća. Nekoga križ prati od začeća do smrti. Mi znamo reći: 'Samo da se (na kraju života, u bolesti i neprilikama) ne patim'. Nije li Isus Krist blagoslovio patnju svojim križem? Ako će me patnja pročistiti, probuditi mi kajanje – evo me! Ljubav me goni, vjera me tjera da budem zagledan u Isusa Krista raspeta na križu. Uzmi križ i hvali se njime. Ne postoji kršćanstvo bez križa ni Isus bez križa. S Kristom sam raspet, živim, ali ne sebi. Danas želimo reći: 'Hvala, Isuse Kriste što si nas po svetom Križu spasio i otkupio!' Ne možemo se spasiti bez križa, on je hod prema Uskrsu. Mi kršćani ne želimo odbaciti križ nego ga strpljivo prihvatiti i nositi do kraja na putu u vječnost. Promišljajmo o tome pred križem kojeg mi kršćani imamo u svojim domovima: raspeti Otkupitelj dao je život da bismo mi imali život u punini. Znamo da smrt nije kraj i Bog nam preko križa otvara vrata života vječnoga“, kazao je preč. Živić u propovijedi.
Prijepodnevna misa sa kapelanom Vladimirom
Prijepodnevnu misu predvodio je župni vikar Vladimir Sabo, a suslavili su: komletinački župnik preč. Ivan Petričević, nekadašnji retfalački kapelan koji je u predstojeći zlatni jubilej svećeništva ugradio 12 godina služenja u Retfali, zatim župni sin vlč. Nino Perica, župnik u Strizivojni, i isusovac o. Boris Jozić, profesor u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku. Na misi je pjevao Dječji zbor uz ravnanje Marijane Matijević i orguljsku pratnju Marije Nađ Perić.
O križu blagoslovljeni, svem svijetu ti si ufanje. Ti nekoć drvo sramotno, a sada vrata nebeska, pjeva stari crkveni himan. Od najokrutnije sprave za mučenje, znaka poniženja i sramote, po Kristovoj otkupiteljskoj muci i smrti križ je postao znak i simbol pobjede nad zlom i slave, znak Božje ljubavi i spasenja, kazao je vlč. Vladimir te u propovijedi razložio simboliku i značenje svetoga Križa. „Simbolika križa postaje nepoželjan dodatak u javnim ustanovama, pa čak i u reklamama. Kao glavni argument takvih zahtjeva navodi se religijska korektnost. No u pozadini svega stoji đavao, lažac i neprijatelj čovječanstva kome su mnogi povjerovali. Ako đavao uspije maknuti Isusov križ iz čovjekove svijesti tada čovjek počinje sve dublje tonuti u tamu, tada đavao može čovjeku raditi što hoće. Isusov križ je povijesna činjenica i simbol kršćanstva, ali znamo li kakvo je njegovo značenje i vrijednost za svakoga od nas? Pasija - Isus ljubi križ, jer je znao što će time postići. Jelena, majka rimskog cara Konstantina, u 4. stoljeću odlučila je pronaći ostatke Kristova Križa na Golgoti. Sa stručnjacima je 326. godine počela iskopavanja. Pronašla je tri križa. Htjela je otkriti koji je križ Isusov. Jeruzalemski biskup Makarije savjetovao je stavljanje neizlječivih bolesnika na tri pronađena križa. Ako se dogodi čudesno ozdravljenje na dodir jednog od njih, bit će to siguran znak da se radi o Isusovu križu. Dva križa nisu imala učinka, a na dodir trećega dogodila su se ozdravljenja“, rekao je propovjednik.
U središtu našega života treba biti Isusov križ, a ne naš!
„Nekad' previše govorimo o našim, ljudskim križevima, a zanemarujemo jedan Križ koji je iznad naših - a to je Isusov križ. Obeskrepljujemo Isusov križ, stavljamo ga u pozadinu ističući naše križeve, koji se mogu pretvoriti u idolopoklonstvo. Mi svećenici često smo za to krivi jer znamo prenaglašavati ljudske križeve koje treba nositi. Mi se ne spašavamo po našim križevima. Jedino smo po Isusovu križu spašeni i oslobođeni, jedino po Isusovoj žrtvi na križu! Shvatiti nam je kakvu vrijednost ima Isusov križ za mene, koja je je snaga Isusova križa za mene osobno“, poticajno je s vjernicima promišljao vlč. Vladimir naglasivši kako Križ prije svega želi pokazati da je Božja ljubav za nas te u molitvenomu duhu zaključio: „Stavimo Isusov križ, Isusa Krista, njegovu ljubav u svoje srce! Križ je znak Božje ljubavi prema tebi koja ima snagu preobraziti tvoju patnju, smrt i svako zlo u nešto novo, nešto čudesno. To je znak i tvoje pobjede. Stavimo Isusov križ u središte naših umova i svijesti! Neka otajstvo Isusova križa i uskrsnuća duboko prodre u tvoj život i neka te otkupi, ozdravi, oslobodi i spasi. Zamoli tu milost od Gospodina. Pozovi Isusa u svoj život i sve mu predaj!“
Na kraju misnih slavlja svetkovine zajedništvo vjernika i gostujuće svećenike pozdravio je župnik Ivan te je najavio umjetničko uređenje oltarnog prostora koji po izgradnji crkve nije završen. Uz uređenje spomenuo je simboličnu „ugradnju cipela“ bivšeg župnika Helmuta Schumachera koji je od rujna 1971. do 2004. godine sa župom živio križni put u vrijeme komunizma i 33 godine ugradio u župni život. Naime, župa je osnovana 1961. godine, a mise i vjeronauk održavani su u kapelici (mauzolej grofova Pejačević) na Retfalačkom groblju. Vlč. Schumacher 159 puta napisao je molbu za odobrenje lokacijske dozvole, a 300 puta pohodio općinu i mjerodavne da mu izdaju dozvole za gradnju pa 1975. dobiva lokacijsku dozvolu u tadašnjoj Majevičkoj ulici i, nakon mijenjanja 11 lokacija za gradnju tijekom tri godine, tek 1979. godine župnik dobiva dozvolu za gradnju sadašnje crkve čiji je temeljni kamen prije 45 godina blagoslovio biskup Ćiril Kos (na dan svoga biskupskog ređenja, 30. rujna 1979.) i crkva je u funkciji od 17. ožujka 1991. godine te ju 24. rujna 2006. posvećuje biskup đakovački i srijemski mons. Marin Srakić.
Također, župnik je opetovao kako je u tijeku prikupljanje sredstava za kupnju novih zvona jer su dosadašnja na crkvenom tornju odradila svoje višedesetljetno vrijeme te je zahvalio dobročiniteljima.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
