Slavlje Uskrsa i Vazmeni ponedjeljak

Uskrs je svečano proslavljen (31. ožujka) pjevanim euharistijskim slavljima koja su predvodili župnik Ivan Jurić i župni vikar Vladimir Sabo, a liturgijsko pjevanje usvečanili župni zborovi na četirima misama. Uz prve dvije mise blagoslovljen je uskrsni objed. Obojica su uz mise čestitali Uskrs župljanima i održali poticajne uskrsne propovijedi.

Vlč. Vladimir Sabo: „Isus nije uskrsnuo radi sebe, već zbog nas!“

Večernje svečano euharistijsko slavlje Uskrsnuća Gospodinova predvodio je kapelan Vladimir, a liturgijsko pjevanje animirao je Zbor mladih uz orguljsku pratnju Biljane Grašić.

Uvodeći u misu predvoditelj je kazavši kako slavimo najveći događaj u povijesti svijeta potičući vjernike na razmišljanje o tome zašto je Isus prošao sva trpljenja, zašto je uskrsnuo i što to meni osobno znači. Prije propovijedi iznenada je pozvao na duhovno sabiranje uz zajedničku molitvu „Zdravo Marijo“ kazavši kako gledajući u nas uočava svojevrsnu rastresenost, nedostatak radosti, pitajući znamo li zbog čega je Isus došao, a došao je, reče, među nas, baš sada i ovdje kako bi nas mijenjao u radosti. Dotaknuo se i naše nezahvalnosti za Isusova trpljenja, za ono što je učinio i što će, vjerujemo, tek učiniti za nas u našim životima, istaknuvši da „Isus nije uskrsnuo radi sebe, već zbog nas!“ U propovijedi nadahnutoj svetim Evanđeljem po Ivanu (Iv 20,1-9; Trebalo je da Isus ustane od mrtvih) približio je kako Isus želi biti vidljiv jer je tu baš zbog nas, no možda ne na način kako mi sebi zamišljamo, ali tu je i „svim srcem želimo vjerovati da je Isus živi Bog“.

„Znate zašto smo često turobni i zašto snaga Isusova uskrsnuća ne djeluje u nama snažnije? Zato što ne razmišljamo o onome što je Isus pretrpio za nas (o Njegovoj muci i žrtvi na križu, sve je to Isus učinio za svakoga od nas kako bi nas spasio, kako bismo mi primili milosti, vratio nas je u Nebo koje smo izgubili grijehom prvih ljudi, a i našim osobnim grijesima); nismo mu baš zahvalni, slabo ili mu uopće ne zahvaljujemo (osobito se to odnosi na zahvaljivanje Isusu na njegovoj žrtvi na križu, na njegovu uskrsnuću za nas, zahvaljivanje za oproštenje grijeha, za sve ono što je učinio i što će učiniti za nas); zato što kada dođu nevolje i problemi, ili brige, usmjerimo se na to, a maknemo pogled s Isusa, razmišljamo samo o problemima, to nas okupira, to nam krade radost i mir (s time se svi borimo, i ja se borim s tim, molim Gospodina da moj pogled uvijek drži na sebi, da ne budem usmjeren na poteškoće i probleme, nego na Njega). Ni Isusovi prvi učenici nisu imali vjere. Nisu ni vjerovali da će Isus uskrsnuti. Bili su tužni i bez nade. Srušio se sav njihov svijet. Ali to je bila prilika da Isus dođe i riješi stvar. Isus zna da bez njega ne možemo vjerovati. Ako mu predamo svoju situaciju ili problem  i ostanemo mu vjerni u toj situaciji, Isus će doći i riješiti tu stvar. Sv. Faustina Kowalska je, vidjevši kako nešto nadilazi njezine snage, šutjela i samo rekla: 'Isuse, ti sve možeš.' Tada je Isus to preuzimao na sebe i rješavao tu situaciju. U evanđelju smo čuli: 'oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba ustati od mrtvih', više puta Isus je rekao: da se ispune Pisma. To znači da je Sveto pismo jako važno za svakog vjernika (trebalo bi biti)! U Svetom pismu zapisana su Božja obećanja, ono što je Bog učinio i ono što želi učiniti (što želi učiniti u našemu životu). Pročitao sam jednu jako lijepu meditaciju. Želim je s vama podijeliti. Petak je, Isus se moli, Petar spava, Juda izdaje, ali Nedjelja dolazi. Petak je. Pilat se muči, vijeće kuje zavjeru, svjetina ponižava. Oni ne znaju da Nedjelja dolazi. Petak je. Učenici bježe kao ovce bez pastira. Marija plače. Petar niječe. Ali oni ne znaju, da Nedjelja dolazi. Petak je. Rimljani udaraju mog Isusa, odijevaju ga grimiznim plaštem, krune ga trnjem. Ali, oni ne znaju da Nedjelja dolazi. Petak je. Gledam Isusa kako ide prema Kalvariji, njegova krv se prolijeva, Isus se spotiče i pada, i njegov duh je pod bremenom. Ali vidite, to je tek petak, a Nedjelja dolazi. bremenom. Petak je, svijet pobjeđuje, ljudi se vesele i zlo se cereka. Petak je, vojnici pribijaju ruke moga Spasitelja na križ i podižu ga do zločinaca. Petak je, ali dopustite mi da vam nešto kažem, a to je da Nedjelja dolazi. Petak je. Učenici se pitaju što se to dogodilo njihovom Kralju. Farizeji likuju jer je njihov plan uspio. Ali oni ne znaju, to je tek petak, a Nedjelja dolazi. Petak je. On visi na križu i osjeća se napušten od svoga Oca, ostavljenim u smrtnoj borbi. Zar ga nitko ne može spasiti? Petak je, ali Nedjelja dolazi. Petak je. Zemlja se trese, nebo je potamnilo, moj Kralj ispušta svoj duh. Petak je, nada je izgubljena, smrt je pobijedila, grijeh je sve osvojio i đavao se samo smije. Petak je. Isus je pokopan, vojnici stražare kraj groba i stijena je navaljena na ulaz. Ali, to je tek petak, a Nedjelja dolazi!

Na Veliki petak nastupila je velika tišina i žalost. Isusovi učenici nisu očekivali da će umrijeti, iako im je to rekao tri puta. Onaj kojega su smatrali Bogom i spasiteljem Izraela položen je u grob. Sve nade učenika pale su u vodu. Nisu očekivali da će uskrsnuti, iako im je to više puta rekao. Što je apostol Ivan vidio u praznom Isusovom grobu pa je povjerovao? Ivan je vidio platno u koje je Isusovo tijelo bilo umotano, a sada je potpuno prazno i nedirnuto. Bio je to za njega jasan znak da nitko nije uzeo Isusovo tijelo, već da je ono moralo na čudesan način prodrijeti kroz to platno. (Film Pasija, zadnja scena u filmu to dobro prikazuje.) To je platno sačuvano u Vatikanu i bilo je predmet mnogih znanstvenih istraživanja. To je tzv. Torinsko platno i postoje njegove snimke na internetu. No, prazan grob i platno u koje je bilo umotano Isusovo tijelo nisu glavni razlog zašto su Isusovi učenici povjerovali da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Tri dana poslije svoje smrti, Isus se počeo ukazivati svojim učenicima i to je činio četrdeset dana. Kako kaže Sveto pismo: mnogim je dokazima pokazao da je živ, s njima je jeo i razgovarao. Ta mala šačica Isusovih učenika koja se bojala, nakon susreta s uskrslim Isusom, postala je hrabra i neustrašiva. Izišli su van i počeli svima svjedočiti da je Isus uskrsnuo, i to upravo u gradu gdje je Isus bio razapet. Taj susret s uskrslim Isusom ih je promijenio.

Kako se Isusovo uskrsnuće odnosi na mene?

Kako se događaj Isusova uskrsnuća na nas/mene? Četiri su promišljanja u odgovorima. Prvo, zato što je Isus uskrsnuo od mrtvih - jer je živ, znači da mu možemo vjerovati i osloniti se na Njega; drugo, to što je Isus uskrsnuo znači da ćemo i mi uskrsnuti (smrću ne završava naš život); treće, za Boga nema bezizlaznih situacija, za njega nema problema za koji ne bi imao rješenje: četvrto, ako vjerujemo u Isusa Krista, onda moramo vjerovati njegovim riječima i živjeti kako nam On nalaže ('težiti za onim gore, ne za zemaljskim')“, promišljao je u propovijedi vlč. Sabo te je naposljetku uz meditacijsku tišinu pročitao molitvu fra Zvjezdana Linića.

Gospodine, tvoj je grob ostao prazan! Izišao si iz groba i ustao na novi život. Isprazni, Isuse, i naše grobove, grobove naših srdaca i duša! Možda je moje srce grob u kojem je zakopana nada te je više nemam. Isprazni taj grob, Isuse, i daj mi novu nadu! Možda se u mom grobu nalaze mnogi koje više ne priznajem i ne prihvaćam, kojima nisam oprostio ili ih ne želim više vidjeti. Isprazni naše grobove. Ima u našem srcu, Isuse, mnogo onih kojima više ne vjerujemo, kojima ne vjerujemo da se mogu izmijeniti, popraviti; previše su nas puta razočarali i kao da su za nas mrtvi.

Isprazni naše grobove, Gospodine! Ima u našem grobu, Isuse, razočaranja nad samima sobom, ne vjerujemo sebi, ne očekujemo više ništa od budućnosti, mislimo da bi bilo bolje da nas nema, ne prihvaćamo svoj život i u ratu smo sa sobom. Isprazni naše grobove, izvuci nas iz groba u koji smo sebe zakopali i daruj nam novi život!

Gospodine, srca apostola koja su bila prazna i razočarana, puna sumnji i nesigurnosti, ispunio si mirom, radošću, srećom. Oni su po tvom uskrsnuću započeli živjeti novim životom. Osjetili su snagu tvoga usksnuća. Ispuni i naša srca, Isuse! Ispuni nam srca novom snagom za život, daruj svakome želju da živi punim životom, da se bori sa svim svojim neuspjesima i napastima koje ga ugrožavaju. Ispuni nam srca mirom, daj, Isuse, svakome snagu da se izmiri i da se miri. Daj svakome snagu da prašta i traži oproštenje, da bude nositelj tvoga mira! Ispuni nam srca radošću! Onom radošću koju nam svijet ne može ni dati ni oduzeti. To je radost tvoga uskrsnuća, potpuna i savršena radost. Ispuni naše nade i nadanja. Neka se ostvari ono što u skladu s tvojom voljom tako duboko želimo i za čim čeznemo. Neka u nama uskrsne nada u novi, bolji život, u bolje sutra! Neka se očevi i majke ne boje darivati život i bogatiti zemlju djecom, neka se mladi ne boje stupati u angažman ljubavi za sav život, neka se starci ne boje svoje starosti!

Uskrsni, Isuse, u svima nama! Isprazni naše grobove, ispuni naša srca!“

Slavlje je završeno svečanim blagoslovom i završnom pjesmom „Kraljice neba, raduj se!“

Vazmeni ponedjeljak uz čestitku nadbiskupa Đure

Drugi dan Vazmene osmine – Uskrsni ponedjeljak (1. travnja 2024. godine) proslavljen je svečanim blagdanskim misnim slavljima u 8, 10 i 18.30 sati.  Na misi koju je predvodio župnik Ivan Jurić pjevao je Župni zbor uz ravnanje Ivana Bošnjaka i orguljsku pratnju Vjere Kurtović. Pod misom je kršten Luka te je župnik u propovijedi istaknuo kako „biti pošten čovjek i dobar vjernik znači vječnost, to je Uskrs“ te „ako smo nešto i profulali (promašili) u našemu životu i zadano nismo izvršili, evo početka u stvarnosti našega života i onoga što smo u vazmenom trodnevlju slavili da sada pretvorimo u konkretan život da bi se novo i bolje rodilo“ jer, pojasnio je, „jučer je bila manifestacija, a danas Uskrs počinje“ i „ako je Bog živ, brate i sestro, onda ćemo ti i ja živjeti; Isus govori došao sam da život imaju u izobilju; primimo taj život, radujmo se tome životu svima nama danom“. Naposljetku euharistijskoga slavlja župnik je pročitao duhovni poticaj u uskrsnoj čestitci i pastirskoj poruci našega nadbiskupa Đure Hranića.

NADBISKUP METROPOLIT ĐAKOVAČKO-OSJEČKI

Uskrsna čestitka i pastirska poruka 2024.

Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo. (Dj 4,20)

Draga braćo i sestre!

Križevi koji više ne govore. Povijest čovječanstva povijest je velikih patnji. One su ispisale stranice brojnih osobnih životnih sudbina, ali isto tako ne prestaju ispisivati razorna poglavlja velikih tragedija mnogih suvremenih naroda. Križevi, kao simboli stradanja i patnji, uvijek se iznova propinju na uzvisine ovoga svijeta. I kao da ih je sve više i više. Tu su za one koji se nisu smjeli roditi, kao i za one koji svakodnevno gube život u besmislenim ratovima i iznenadnim prirodnim tragedijama. I što je najbolnije: mnogi, nažalost, prolaze ispod tih križeva i ne osvrćući se na njih. Kao da su odavno naučili previdjeti tragedije ljudi kako ne bi poremetili svoj prividni mir. Patnja i stradanja, križevi govore tiho. Ili su zašutjeli. Ili ih mi jednostavno ne želimo vidjeti?!

Krist se odrekao sebe na križu – za nas. Svojom smrću na križu Krist se sjedinio s tolikim nečujnim povicima razapetih. I on je umro ispod neba koje je šutjelo: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46). Njegov križ, podignut pred vratima Jeruzalema, bio je najprije znakom podjela i sukoba između ljudi i naroda, simbolom raskida odnosa između utjelovljenoga Sina i njegova Oca. On je išao putem odricanja samoga sebe do kraja: „Dovršeno je!“ (Iv 19,30). Kako bi se drukčije ova radikalna ljubav mogla izraziti u svijetu mržnje, bratoubilaštva, ravnodušnosti, ako ne u krajnjoj Kristovoj patnji i umiranju – s grešnicima i za njih? Kako bi se drukčije mogli izmiriti razdijeljeni i oni koji stoje jedan nasuprot drugomu – otac i sin, muž i žena, rob i slobodnjak, čovjek i Bog – ako ne po Kristu, koji je na križu raširio ruke da bi prigrlio i Oca i čovjeka? Križ tako od znaka sramote i smrti postade simbolom pobjede nad grijehom i smrću! Smijemo li ići ispod tog križa ne osvrćući se na nj? Ta Kristova patnja i smrt na križu lice je one ljubavi koja je otkupila svijet!

Uskrs kao najdublji smisao povijesti čovječanstva. Ako križevi više ništa ne govore, kako će u nama progovoriti uskrsli Krist? „Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo“ (Dj 4,20), govorahu Petar i Ivan židovskim svećenicima i pismoznancima. Tajna Uskrsa ne leži u teoriji! Uskrs je nalog koji nam je ostavljen u baštinu svakodnevnog navještaja. Uskrsli Krist, na kojemu su još vidljive rane mučenja, poziva nas, svoje učenike, da križ i patnju svakodnevno preobražavamo u male korake uskrsne preobrazbe i našega života. Riječ je o skromnim pobjedama novoga života u starom čovjeku! Uskrs je poruka mira, kršćanski odgovor na mržnju, nasilje i svaki oblik terora. Uskrsli Krist u sebi nosi novo čovječanstvo, posljednje uzvišeno Božje da čovjeku! Uskrs je prvi dan novoga stvorenja i zato najdublji smisao povijesti čovječanstva. Ne možemo o tome šutjeti! Krist je živ! On je taj koji je prošao onkraj granica vlastite smrti te se vratio izvoru iz kojega je došao na svijet – svome Ocu. No, taj izvor nije mjesto u povijesti čovječanstva, jer Bog je iznad vremena. Vrijeme je u njemu! To znači, Uskrs je izvor budućega života svakoga od nas! Po Kristu smo i mi pozvani pobjeđivati svakodnevna umiranja u neprijateljstvima i svađama, međusobnim nesuglasicama i mržnjama te otvarati prostor Onomu koji nas je svojom smrću otkupio i koji želi da živimo kao preobraženi i spašeni ljudi. On, Uskrsli, drukčiji je nego prije, premda je isti koji je i prije bio! I još ide s nama, sa svojim učenicima, kako je obećao: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas!“ (Iv 20,21).

Mir vama! Ovoga Uskrsa ništa nam toliko ne treba koliko mir. Mir nije nešto što bi čovjek mogao sam uspostaviti. On je najskupocjeniji dar Božji. Konačno, sam Krist je mir! On je obećani „Knez mira“ (Iz 9,5). To je potvrdio očitovanjem: „Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem“ (Iv 14,27). Usred svijeta koji ne može sam od sebe pružiti mir, koji nam jedino Krist može dati, taj je mir lomljiv poput krhkog stakla. Kristovi su učenici pozvani, stoga, nositi ga posvuda gdje rat poprima različite oblike. Uskrsnom vjerom, blagdanom koji nas sve prosvjetljuje, postajemo sposobni zagrliti se te reći „braćo“ i onima koji nas mrze (usp. Ivan Damaščanski, Uskrsni hvalospjev istočne Crkve). To je prvi korak prema miru! Do njega dolazi kad usmjerimo pogled u križeve, stradanja i patnje onih od kojih odvraćamo pogled kako ne bismo remetili svoj prividni mir! To je smisao „prvoga dana“ novoga stvorenja, novoga čovječanstva, koji započinje Uskrsom! Svima vama, dragi vjernici, draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji, župni suradnici i svim nositeljima Kristova imena, želim snagu Duha Krista uskrsloga koja nas oslobađa od vlastite ravnodušnosti i čini zauzetim svjedocima i graditeljima Kristova mira, međuljudskih odnosa te nositeljima uskrsne preobrazbe cjelokupne stvorene stvarnosti i svih dimenzija društvenoga života (usp. Dj 4,20)!

U zajedništvu s mons. Ivanom Ćurićem, našim pomoćnim biskupom, i mons. Marinom Srakićem, našim nadbiskupom u miru, želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs! U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2024. Đuro Hranić nadbiskup metropolit

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić