Petak muke Gospodnje
Služba muke Gospodnje na Vazmeni blagdan Veliki petak (29. ožujka) otvorena je procesijom u tišini. Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Obredi Velikog petka sastoje se od tri dijela: službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti te je liturgija Velikog petka, kada Crkva ne slavi euharistiju, započela šutnjom.
Svećenici: župnik Ivan Jurić, župni vikar Vladimir Sabo i gostujući vlč. dr. Ivan Benaković u šutnji su ušli u crkvu, prišli k oltaru, bez pjevanja župnoga zbora, dok su vjernici stajali te su iskazali počast oltaru prostiranjem ničice na lica (prostracija vlastita obredu ovog dana) što označuje poniženje zemaljskog čovjeka, žalost i bol Crkve. Ministranti su i župljani za to vrijeme kleknuli i tiho molili. Uslijedio je prvi dio Petka muke Gospodnje – Služba riječi, odnosno čitanje Božje riječi: Knjige proroka Izaije (Iz 52,13 – 53,12), psalam je pjevao zbor (Ps 31,2.6.12-13.15-17.25; pripjev pjevaše Marko Vrček Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!), Poslanice Hebrejima (Heb 4,14-16; 5,7-9; ), a Muku Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (Iv 18,1 – 19,42) pjevali su članovi Župnog zbora (Ivan Bošnjak, s. Vianea Pezer, Marko Vrček…), Isusu je glas dao župnik Ivan, a Pilatu Filip Glavaš. Na evanđeoske riječi: „Dovršeno je!“ I prignuvši glavu, preda duh.“, kleknusmo u tišini.
Prigodnu homiliju kazao je vlč. Ivan Benaković približivši zašto je Isus uzeo ljudsko tijelo i morao umrijeti pojasnivši narav Isusova umiranja, ne kao buntovnika, revolucionara već u smislu križa i rađanja Crkve u Božjemu umiranju. Promišljao je o evanđeoskim poticajima za nas, Kristove sljedbenike, pitajući „jesmo li kapacitirani prepoznati Isusa i ljubiti ga, kao što je on ljubio nas na križu“? Ukazao je na paradoks divljenja Isusu na križu i Božjemu umiranju, umjesto da „križ prihvatimo i budemo Isusovi nasljedovatelji, predamo mu svoje tame i vjerujemo u Krista istinu jer Krist je istina“. „Sagledaj svoj život. Krist je pokazao što je istinski Put, istina života. Jesi li sposoban stati pred Krista i reći da nisi dobar čovjek? Njegovo umiranje na križu je praštanje. Vjerovati nam je, ne na teoretskoj razini… Često govorimo 'ovo ćemo, ono', a jesam li sposoban izvršiti to što zastupam, ideje, obećanja na realan, konkretan način“, upitao je te zaključio: „Stat ćemo danas svi pred Kristov križ, cjelivati križ i za ono što je dobro zahvaliti, a što ne valja moliti da njegova ruka to može pridržavati. Krist je prinio samoga sebe; sebe moraš donijeti Kristu, to je klanjanje… da preobrazi tebe, tvoju osobu; On spaja u nama drugi život i to nas istinski raduje i mijenja pa neka tako bude u našim životima!“
Uslijedila je sveopća molitva koju je predmolio župnik Ivan i na riječi: Prignimo koljena“ vjernici su kleknuli. Riječ je o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet (za svetu Crkvu, za Papu, svećenike i za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi).
Drugi dio liturgije Velikog petka sadrži klanjanje svetom križu. Najprije je svećenik Benaković predstavio križ postupno ga razotkrivajući zakriljenog ljubičastom tkaninom (križ je držao ministrant Aron Čeke) uz riječi „Evo drvo Križa, na kom Spas(itelj) je svijeta visio“, a puk je odgovorio: „Dođite, poklonimo se!“ Dok je trajalo klanjanje i cjelivanje križa koji su držali svećenici, zbor je pjevao prikladne napjeve (Puče moj, Križu sveti…).
U trećemu dijelu obreda uslijedila je sveta pričest. Obred je počeo Molitvom Gospodnjom, bez znaka mira, i samo se pristupilo pričesti. Nakon kratke molitve u tišini, moljene su molitve - popričesna kojom je zahvaljeno za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom vazmene naravi uz spominjanje nade u uskrsnuće s Kristom. Oltar je ogoljen bez oltarnika i svijeća, a u procesiji su svećenici došli do „Kristova groba“ i načinili poklon s vjernicima. Crkva je uronila u tišinu iščekivanja Gospodina. Tišina je odzvanjala u crkvi i u vjernicima znakovitim Božjim govorom kojim progovara spremnima za slušanje: Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život! Župnik je naposljetku pozvao vjernike neka u subotu dođu u crkvu i molitveno pohode „Kristov grob“ te je za tu nakanu crkva bila otvorena cijeli dan od 8 do 18 sati. Vjernici su se razišli u tišini.
Službi muke Gospodnje prethodila je molitva žalosnih otajstava svete krunice koju je predmolila Molitvena zajednica „Živa krunica“ i duhovno sabiranje uz meditaciju o Velikom petku (autora Tomislava Ivančića iz knjige „Oaza života“), koji je čitala Nevenka Špoljarić.
Dragocjeno je podsjetiti na duhovnu ostavštinu o tumačenju Velikog petka svetoga Ivana Zlatoustoga: „Prije je križ označavao prezrenost, no danas je on nada spasenja. Postao je doista izvorom beskrajnih dobara; oslobodio nas je zablude, otjerao je naše tmine, pomirio nas je s Bogom, od nas koji smo bili neprijatelji Božji načinio je svoje ukućane, od stranaca načinio nas je svojim bližnjima: ovaj je križ uništenje neprijateljstva, izvor mira, spremište našega blaga (De cruce et latrone, I,1,4).
Zabilježila: N. Špoljarić
