Proslava blagdana sv. Josipa

Za slavlje blagdana sv. Josipa iz Nazareta, Isusova poočima i zaručnika BDM, pripravljali smo se trodnevnicom te je 19. ožujka (u utorak) blagdansku večernju misu predvodio župnik Ivan Jurić.

Misnom slavlju prethodila je pobožnost krunice sv. Josipu i litanija koju je  predmolila muška Župna zajednica sv. Josipa.

Uvodeći u misu, župnik je podsjetio kako je Josip, zaručnik Marijin i Isusov poočim, u Svetomu pismu skrovit i obavijen šutnjom te kada molimo, obraćamo se „Josipe pravedni“ jer je u njemu pravednost i zaštitnik je Hrvatskoga sabora te su naši pretci osjetili potrebit njegov sveti zagovor. „Opet je došlo vrijeme da sklopimo ruke i tražimo Josipov zagovor za čestitost, poštenje, dobrotu. Toga treba danas u našoj zemlji među onima koji će na izbore i molimo: da ih prepoznamo - bogobojaznost i svetost u njima i u sebi; tko je Božji, ne sebični i da gleda dobro u ovoj našoj domovini“, rekao je župnik potičući na sabranost u duhovnom zajedništvu.

Skrivenost i sveta šutnja veličina onih koji ljube

Nakon poslušanih čitanja, psalma i svetog Evanđelja po Mateju (2Sam 7,4-5a.12-14a.16; Ps 89,2-5.27.29; Rim 4,13.16-18.22; Mt 1,16.18-21.24a -  Josip učini kako mu naredi anđeo Gospodnji), župnik je u propovijedi promišljao o osobi Josipa iz Nazareta u kontekstu „potpune šutnje onoga koji ljubi, a ta šutnja govori više od tisuću riječi i skrivenost je otkrivena samo onima koji ljube, kao što je skriven i nebeski Otac“ i anđeoskoj poruci svetomu Josipu, ali i nama „Ne boj se!“.

„Isus skriva ljubav i što je ljubav veća, tim je skrivenija. Tko više ljubi, manje govori. Siromašno i skriveno pred nama, a tako bogato. Zašto je sv. Josip skriven u Novom zavjetu? Ostao je skriven u teologiji i u pobožnosti. Sveti Josip osobito se častio u Egiptu i pobožnost je proširena… I u našem hrvatskom narodu u kriznim vremenima i krizama u državi čašćen je sv. Josip i kad' spominjemo sv. Josipa pred nama blista i naša Domovina i tražimo njegov skroviti zagovor. Danas je vrijeme za sklopiti ruke, ne da vičemo i ogovaramo, ružno govorimo o drugome. (…)

Josip je skrovit, pleća su mu velika, široka, ništa nije govorio, ali je stajao iza Sina Božjega! I ostao skrovit. Ljubi nas u tjeskobama i nevoljama, a mnogi koji traže njegov zagovor osjete da u njemu postoji snaga. Molimo sv. Josipa da zagovara naše obitelji i naše očeve, vas koji nosite svečevo ime. U Svetom pismu ne piše gdje je umro. Lebde oko njega Isus i Marija. Vjerni se utječu sv. Josipu za sretnu smrt. Ima puno ljudi koji se pate u starosti, bolesti. Moja baka Janja uvijek je imala molitvenik i molila sv. Josipu za sretnu smrt. Bilo je Bezgrješno začeće do podne, ona je klonula, molili smo… i ona je usnula. Josip je osluškivao i poslušao kada mu je anđeo rekao: „Josipe, ne boj se.“ (Mt; … anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.) Baka se nije bojala. Kad smo, mi djeca, pitali baku što rade Marija i Josip, odgovorila je da Marija pravi krunice, a Josip stolar klupe za ispovijed. I mi ponesimo sa svete mise Ne boj se! jer je Bog uz nas, s nama“, poručio je župnik.

Tekst i fotografije: N. Špoljarić