Duhovna obnova za krizmanike i roditelje s Matijom Kopićem

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja u petu korizmenu nedjelju (17. ožujka), župnik Ivan Jurić je dobrodošlicom nastavio duhovnu obnovu za ovogodišnje krizmanike i njihove roditelje započetu misom. Župni vikar Vladimir Sabo razložio je pojedinosti među kojima i tko može biti krizmani kum, a župnik je potaknuo roditelje koji nisu sakramentalno vjenčani da to mogu „tiho“ učiniti.

Središnja pozornost ukazana je posvješćivanju dragocjenosti krsnoga poziva koji raste u vjeri praćenoj sakramentom svete potvrde i primanjem Duha Svetoga u svakodnevicu života kada vjerujemo da je Isus Krist živ i Bog živi u nama. U tom duhovnom raspoloženju župnik je najavio svjedočki susret prisutnih sa župljaninom i obiteljskim čovjekom Matijom Kopićem, članom Župnog ekonomskog vijeća, IT poduzetnikom svjetskoga ugleda, vrhunskim stručnjakom iz područja robotike i programiranja.

„S nama je Matija koji primjerom pokazuje kako biti vjernik i da se u ovomu svijetu može biti pošten, čestit i uspješan biznismen“, kazao je župnik.

Čudesnost sudara s osobom Isusa Krista

„Nema većeg čuda, nego kad se sudariš s osobom Isusa Krista! Molim da nam bude takav susret. Ako je Isus živ, sve oko nas je sporedno, ako nije živ… Krizmanici, mladi, momci i djevojke! Vaš život možete podijeliti na dva dijela; kad' odlučite vjerovati da je živ i kada nije živ. Možda je sada taj trenutak… Tako je izgledao moj život, kad sam odlučio povjerovati. Možda cijeli život do nekog trenutka, bio sam takav pa vam govorim iz iskustva, sposobni smo ići na misu, obdržavati formalno pravila, zakona, živjeti sakramentalno, ali doista dubinski, u dubini svoga bića, nismo se opredijelili za Isusa. Možda, živimo kršćanski život – naličje života kršćanina, zato što je to naša kulturna sredina; ili naša društvena sredina nam je to nametnula; ili tako smo odrasli u tradicionalnoj, katoličkoj sredini i tako se svi ponašamo, jel' tako? To se od nas očekuje da se krstimo, pričestimo, krizmamo. A zašto? Da napravimo zabavu? Zbog obećanja poklona? Pa i ja sam tako mislio prije dvadeset godina. Moje svjedočanstvo i moj cilj danas ovdje je da se svi skupa ove večeri, na izmaku dana, opet suočim (o) s Isusom“, potaknuo je Matija na sabranu pozornost slušanja te razložio: „Povjerovao sam da je živ! Neke od priča, možda, vas mogu zabaviti i to kako svijet živi, ali ništa od toga neće vas promijeniti, ako Isus nije živ, ako nije uskrsnuo… Dok vam govorim, probajte osjetiti što se događa u vama“, uvodno je kazao Matija te je govor o vlastitoj vjeri u živoga Isusa otvorio svojim životopisom započetim „muž sam Matee, tata Samuelu i Lote, odrastao u Viljevu u predivnoj tradicionalnoj katoličkoj obitelji u kojoj su bake molile, na svetu misu odlazile, sijale sjeme vjere“, ali, posvjedočio je, u malom Matiji nije bilo dubine vjere; oduvijek je bio  fakin koji je volio okupljati ljude; radio je časopis u osnovnoj školi pa i sir koji je pravila obitelj, no u mladosti je odlučio studirati informatiku smatrajući kako je njegovo pravo poslanje razvijati nove tehnologije koje će pomoći čovjeku. Završivši studij, radio je danonoćno u poduzetništvu koje ga je odvelo u industriju mobilnih robota, a posao još dalje po cijelomu svijetu i tijekom nekoliko godina u Americi upoznao hrpu ljudi, družio se s najbogatijim ljudima u svijetu, s poslovnjacima koji godišnje prihoduju milijardu eura, a on se tijekom trinaest godina poduzetništva borio na tržištu prvih sedam-osam godina radeći dan-noć po 15-17 sati dnevno. „Nisam imao vremena za djevojke, nikada se nisam usudio ući u vezu da bi mi bila žena. Posao je bio bog… U vama sve na neki način otupi kad dugo radite posao“, kazao je Matija te ispričao kako je 2014. godine slučajno upoznao suprugu u kafiću u Tvrđi, nakon što ga je školska prijateljica, koju godinama nije vidio, uporno telefonski nagovarala neka napusti svatove (gdje mu je, kaže, bilo sasvim dobro i nije htio ići drugdje), no bila je uporna i došao je u kafić gdje je Matea bila u društvu njegove školske prijateljice i samo je šutjela.

„Ima li netko među vama tko misli da je kršćanin, a ne zna tko je Isus?“

„Nešto je bilo posebno, drukčije, bila je čudna jer je imala potrebu ići u Rezidenciju Družbe Isusove (u Stepinčevu) i satima sjediti pred Presvetim, nisam mogao shvatiti ženu koja želi provoditi vrijeme s tim Isusom. Kršćanin sam, ali nisam išao na mise u San Franciscu. Taj odnos nije dobro završio za starog Matiju. Ljutilo me, frustriralo, a Gospodin je iskoristio ženu da me privuče k sebi. Uvijek budite otvoreni čudu preko osobe kojoj ćete biti privučeni. Siguran sam da Gospodin ima nekoga za vas. Matea me odvela na konferenciju, duhovnu obnovu u inozemstvo koju je vodio teolog dr. Johannes Hartl. Bilo je puno ljudi, svećenika, no moj plan nije bio da ostanem – ponio sam računalo da radim u kafiću… ušao sam u dvoranu, slušao svećenika i napravio to što je raspolovilo moj život. 'Ima li netko među vama tko misli da je kršćanin, a ne zna tko je Isus? Ne zna tko je živi Isus koji je predao svoj život…', pitao je svećenik mnoštvo prisutnih. Osjećao sam se prozvanim, bilo nas je tridesetak, bio je to svjesni čin Boga, mog pristanka Isusu, trenutak koji je mene duboko potresao shvativši da moje kršćanstvo ima formu, ali nema sadržaj! Nikada (do tada) nisam napravio svjesni čin vjere u osobu Isusa Krista. Prođu nam dani da nas nitko ne suoči s tim. Tada sam imao 30 godina života i spletom okolnosti došao sam tu gdje je to pitanje prouzročilo nešto u meni. Tu je slika kada Isus užurbano dolazi u Kafarnaum pogleda Mateja i kaže: Slijedi me. (Mt 9, 9-13; Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.) Matej je to uradio, a Isus tog Matiju, slomljenog, punog grijeha poziva – slijedi me! 'Evo me!'

Suočavanje s Isusom pomaže razlučiti bitno od nebitnog

Treba nam suočavanje s Isusom. Mladi ljudi u svijetu trebaju se oduprijeti kušnji, opasnostima za ovaj svijet i društvo – nije život uživati u drogi, autima, seksu… sve sam prošao, biti je neustrašiv u pozitivom smislu; trebaju ljudi koji imaju snagu kad se sve urušava, kad oko nas bjesne ratovi i kršćani su ti koji donose silu Života. Najluđa stvar koju možete napraviti nije cirkus. Hoćete li prkositi, postanite ludi kršćani! Neka roditelji budu zabrinuti i neka imaju takvu brigu za vas pa da imamo djecu koja trče za Isusom tako da ih trebamo smirivati! Puno toga slušamo, ali na kraju ne čujemo suštinu, ne znamo razlučiti bitno od nebitnog! Čuo sam da sam ljubljeno Božje dijete, nisam znao što to znači. Sin je baštinik, privilegij je da sam sin nebeskog Oca. Spoznati nam je svoje djetinjstvo, znati tko sam kad se krstim. Dragi mladi, krizmanici, uskoro će te odlučivati o karijeri, birati zvanje i pozive, pazite! Jedan jedini poziv u svijetu, što god da radimo (liječnik, profesor, kuhar… ) je da održavam slavnog Onog koji me stvorio, da proslavljam Boga u ovome svijetu gdje god sam poslan. Trebam biti odraz onoga koji me stvorio i zato da se svijet promijeniti! Neće se promijeniti, ako nismo nositelji slave. Idemo na proslave, a na nama se ne vidi razlika vjerujućih od onih koji to nisu. Zašto biti kršćanin, ako nisam kušao puninu? Trebalo mi je godinu dana da uđem u ove 'stvari'. Ako smo pristali slijediti nauk, i ne slijedimo sakramente, tradiciju Crkve, prije svega slijedimo Osobu, živu danas! Osobu Isusa Krista koji je uskrsnuo i poslao nam Duha Svetoga branitelja da bi naša kamena srca pretvorio u srca od mesa“, posvjedočio je Matija Kopić.

„Ako nisam čovjek molitve, nisam kršćanin“

Naglasio je mladima i njihovim roditeljima važnost odaziva Isusovu pozivu. „Svaki dan je prilika za obraćenje, Isus poziva. Nasuprot tome su prilike da ćete se sami u svijetu ostvariti puno bolje, družit ćete se i biti na poziciji, imati moći upravljanja. Sve sam to prošao. Poslušajte, ništa od toga vas neće do kraja ispuniti, to može samo osoba Isus Krist! Ljudi koji slijede Isusa spremni su na neuspjeh u ovome svijetu, ali do kraja slijede svoga Boga, svoga Učitelja. Isus je završio kao osuđeni kriminalac… Pozvani smo nasljedovati Onoga koji nas je pozvao. Ako smo usmjereni k Isusovoj proslavi, ne može biti dobro u svemu. Živimo u društvu koje odbacuje Boga i to je istina našega vremena. Svijet ne da prezire i mrzi kršćane, nego je indifirentan, ravnodušan. Budite spremni na neuspjeh – ogovarat će vas i na poslu prodavati vaši prijatelji, ako ljubite Boga. Neuspjeh je znak da smo na dobrom putu, da živimo tu za drugog, za neku drugu dimenziju, drukčiju od ovoga svijeta i da smo radosni. Pozvani smo biti Uskrs zbog duha života, ne zbog mog svjedočanstva. Mi, Isusovi stavljamo se na raspolaganje kao beskorisni. Kratko ću se pomoliti za vas. U molitvi dopuštamo da Onaj kojeg slijedimo stane među nas, da nam progovori, vapimo da nam pošalje Duha koji će nas promijeniti. To se događa u molitvi. Ako nisam čovjek molitve, nisam kršćanin. Ako nemam molitveni odnos, nema načina da budem učenik. Vi ste ovdje danas ne slučajno već zato što je Gospodin nas pridignuo o njegovoj čežnji da budemo njegovi; takav je naš Bog. Najveća čežnja je da njegovi dođu k Njemu. Bog umire od želje da mu ti dođeš. Takav je naš Bog. Cijela povijest spasenja je pričao o Bogu koji trči za tobom. On radi sve da nas uhvati i nikad se ne predaje, daje nove šanse i nama prilike“, zaključio je Matija Kopić te meditacijom potaknuo na zajedničku molitvu. Naposljetku je opetovao kako je Matej carinik Isusu odgovorio: „Evo me!“ te poručio okupljenima neka mole za Duh Božji, za hrabrost, za čin povjerenja, a onima koji žele dublje i više proniknuti u čin vjere kazao da mu se jave i skupa će promisliti o propitivanjima.

„Napravite čin vjere, neka odavde poteku rijeke mladih koji će promijeniti ovaj svijet. Ne čekajte sutra, ako vam je Gospodin govorio! Valja srcem djelovati, nemojte razmišljati“, kazao je Matija potaknuvši pljesak odobravanja i zahvale.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić