Misno slavlje s djecom četvrte korizmene nedjelje
S našom djecom u župnoj obitelji na misnom slavlju uvijek je raspjevano i radosno. Bilo je tako i četvrte korizmene nedjelje (10. ožujka 2024.) na euharistijskom slavlju koje je u 11 sati predvodio vlč. Vladimir Sabo, župni vikar, a liturgijskim pjevanjem na koru usvečanio Dječji zbor, uz ravnanje Marijane Matijević, prof., te klavijaturnu pratnju Marije Nađ Perić i gitarsku Filipa Lažete. Pjevanjem djece u klupama ravnala je časna sestra Vianea Pezer, vjeroučiteljica. S djecom su na misi sudjelovali i župni katehisti i članovi obitelji, a dio njih zauzeti u župnim službama (liturgijski čitači, izvanredni djelitelji svete pričesti, skupljači milostinje) i uzor vidljive crkvenosti u rastu života župne obitelji.
Danas završavamo s Tjednom solidarnosti s Crkvom u Bosni i Hercegovini te je prikupljena milostinja, na svim četirima misama, namijenjena potrebama Crkve u BiH i za njihove crkvene projekte koji podržavaju škole, vrtiće, sirotišta i domove.
U liturgiji današnje nedjelje „Veseli se“ (Dominica Laetare) poslušali smo čitanja: (2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21; vidi HILP).
U propovijed je vlč. Vladimir uveo pošalicom o događaju sa seminara u Australiji kod australskih domorodaca Aboridžina o Adamu za kojeg je Aboridžin rekao kako je šteta što Bog nije stvorio Adama kao Aboridžina pa svijet bi izgledao drukčije jer „kad bi mu zmija ponudila jabuku, on bi pojeo zmiju, a ne jabuku“. Propovjednik je promišljajući o poruci prvoga čitanja (Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda) govorio o smislu kazne da „zastanemo, promislimo i shvatimo kako idemo pogubnim putem“ i „Bog dopušta nevolju kako nam se ne bi dogodilo još gore zlo“. Pojasnio je kako nije svaka nevolja u našemu životu kazna za nekakav naš grijeh – Izraelci su se počeli vraćati u Izrael tek kada se „zemlja odužila svojim subotama“. To znači, razložio je, da je subota (nedjelja) dan posvećen Bogu… Grijeh čini čovjeku da ostajemo bez Božje zaštite i umiremo, a svaki grijeh povlači kaznu.
„Isus na sebi nosi kazne naših grijeha i grijeha čitavog čovječanstva; svaki naš grijeh je udarac Isusu. Udubimo li se u Isusov križni put, možemo prepoznati svoj grijeh u Isusovom trpljenju… Svi griješimo, i vi i ja, i potrebna nam je milost Božja. Zato je Isus došao, ne da nas osudi, nego da nas otkupi i spasi od naših grijeha i lutanja. Kao što su Izraelci u pustinji morali gledati u mjedenu zmiju da ozdrave od otrova, tako svaki čovjek treba gledati u Isusa na križu! Važno je posvijestiti: Isus je umro za mene! Kao što je Izraelce mjedena zmija podsjećala na njihova mrmljanja protiv Boga, tako u Isusu na križu možemo vidjeti posljedice svojih grijeha, ali i nešto još puno važnije – Božju ljubav prema svakome od nas. Gledajmo Isusa! Tek tada će doći iscjeljenje i spasenje za naš život… U koga se zagledamo, tome ćemo povjerovati“, kazao je propovjednik.
Potaknuo je na razmatranje Kristova križa u svjetlu Božjega milosrđa, opraštanja samome sebi i molitve za obraćenje sebe i obraćenje drugih, sve dublje obraćenje. „Zato nam je Isus dao svetu misu – uprisutnjuje snage i milosti Isusove žrtve, da je prikazujemo za sebe i za druge, za naše otkupljenje od svega u čemu smo još zarobljeni i neobraćeni, i da rastemo sve više i više u povjerenju u Boga i njegovu Riječ, rastući u njegovoj ljubavi“, zaključio je vlč. Vladimir.
Priredila: N. Špoljarić
