Pet9Velj2024

Osma večer devetnice Gospi Lurdskoj s aljmaškim Cenacolom

U petak (9. veljače) održana je osma večer devetnice u čast Gospi Lurdskoj otvorena molitvom krunice sa mladićima aljmaške bratovštine Zajednice Cenacolo, nastavljena misnim slavljem uz svjedočenja mladića i zatvorena radosnim pjevanjem na oltarnom prostoru te molitvenim čašćenjem ispred Gospina kipa. Župnik Ivan Jurić razmatrao je pet žalosnih ostajstava svete krunice s mladićima na koljenima koji su predmolili na materinskom jeziku (talijanskom, slovačkom, hrvatskom) te pjevanjem pratili molitvu. Također su, na misi predvodili liturgijskoj pjevanje uz gitarsku pratnju.

Nakon ulazne pjesme „On dolazi da spasi vas“, uvodeći u misno slavlje, predvoditelj vlč. Jurić pozdravio je okupljene župljane, mladiće iz Cenacola i na poseban način doktore dentalne medicine koji su euharistijskim slavljem došli proslaviti blagdan svoje nebeske zaštitnice sv. Apolonije, mučenice i djevice, zaštitnice doktora dentalne medicine, pripominjući da Crkva 9. veljače slavi i spomendan sv. Skolastike, djevice.  „Zapjevali smo pjesmu 'On dolazi da spasi vas' On dolazi da spasi nas (Lk 21, 25-36)… dolazi da spasi od grijeha, smrti, života bez Boga. Više od 25 godina sam s Cenacolom i svjedočim da On dolazi spasiti od zla, raznih ovisnosti. Roditelji dolaze po pomoć za svoju djecu i jedna majka reče mi da joj je sin na psihijatriji jer je ovisan o lakim drogama… Zlo je uvijek zlo, kažem, nema lakih i teških, ovisnost su umotali u pokvarenu parolu o lakim i teškim drogama, a sve one razaraju čovjeka! Plačite nad sobom i nad svojom djecom! Mi iz župe imamo nekoliko momaka u Zajednici. To je put, Bog spašava. Čut ćemo kakvi su putovi mladića u Cenacolu, njihova svjedočenja kako Bog spašava“, uvodno je kazao župnik Jurić i duhovnik aljmaške bratovštine Zajednice Cenacolo.

Svjedočenja tjelesnog i duhovnog ozdravljenja

Prije Službe riječi župnik je pozvao mladića, rodom iz slavonskog sela koji je nakratko došao kući iz bratovštine u Saluzzu te je posvjedočio o svojoj ovisnosti o klađenju, kockanju koja ga je odvojila od obitelji i od Boga, o odlasku u Zajednicu, prije više godina, u kojoj je „prvi puta u životu htio napraviti nešto zbog sebe; gdje sam osjetio među ljudima da sam na pravom mjestu i pronašao sam svoje mjesto u svijetu bez alkohola, kocke; sada u srcu osjećam da imam puno više“. Kako je krenuo putem tame, uz cigarete s opoidima, drogu i alkohol, pao na dno i novi put života našao u Cenacolu ispričao je Talijan kako je u Cenacolu pomalo počeo otkrivati smisao poštivanja pravila, prijateljstvo, sebe, značenje života i kad god ima poteškoća priča o tome s momcima i obraća se Bogu u molitvi. Nakon čitanja (1Kr 11,29-32; 12,19) i poslušanog odlomka iz Markova Evanđelja (Mk 7,31-37; Gluhima daje čuti, nijemima govoriti), predslavitelj Jurić je naglasio da Bog i danas daje gluhima čuti, slijepima vidjeti kao u evanđeoskom odlomku (Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.) Ispričao je kako je „Evanđelje na djelu“, duhovo ozdravljenje vidio u kući u Vrbovcu tijekom noćnog klanjanja u kapelici s bivšim zatvorenicima, narkomanima, ovisnicima. Prisjetio se sprovoda utemeljiteljice Cenacola s. Elvire s desetak tisuća njene (ozdravljene) djece iz cijelog svijeta na ulicama Saluzza i bilo je to „kao da se nebo spustilo na zemlju“, kazavši kako je uvjeren da će Majka Elvira biti proglašena svetom.

U nastavku, umjesto propovijedi, poslušano je svjedočenje mladića iz Sarajeva koji je za sebe kazao da je u tijeku obraćenja te ispričao kako sada spoznaje da sreću nalazimo u sitnicama, u Bogu koji je za nas sve jednak i na dobrom putu s ljudima, a ne u bijegu od drugih i od sebe.

Molitvu vjernika uputila su šestorica mladića zahvaljujući Gospodinu: za Crkvu, za Zajednicu i redovnicu Elviru koju je „Bog potaknuo da iziđe na ulice, otvori vrata svoga srca i za Zajednicu pronađe najsnažniji lijek, a to si ti Gospodine“; za dar života, mlade izgubljene ne samo zbog ovisnosti, udaljene od obiteljskih vrijednosti; za naše obitelji, mir u svijetu; za ozdravljenje svih teško bolesnih, za čisto otvoreno srce da možemo služiti Gospodinu; zahvalivši za beskrajnu Božju ljubav.

„Bog pomaže, moje srce se promijenilo!“

Nakon svete pričesti, župnik je potaknuo mladića iz Hrvatske posvjedočiti o svojemu prijašnjem lažnom životu, „crnoj rupi“ iz koje je sve teže izaći kada je nebitno sve osim noćnih izlazaka, jointa, kladionica, provoda, ali zbog toga ostaje bez svega - materijalnoga i obitelji, rodbine koja je hrabro ultimativo stvrdnutog srca rekla: „Ti ideš u Zajednicu ili na ulicu!“ „Dijelom mene mislio sam bit ću u Zajednici dva-tri mjeseca da dođem k sebi, dok je drugi dio mene bio drugdje. Bilo mi je teško shvatiti i prihvatiti jer nisam imao disciplinu, nisam radio, a u šest sati ujutro netko mi želi dobro bez interesa, želi pomoći! Godinu mi je trebalo, dok se u meni nije prelomilo i počeo sam na koljenima moliti Boga… Bio sam dvije godine u Italiji u Zajednici. U šest godina u Cenacolu našao sam smisao života. Drago mi je da danas služim, pomažem dati dio sebe za veća djela. Bog pomaže, moje srce se promijenilo! Počeo sam misliti na druge“, rekao je.

Naposljetku mise vlč. Jurić rekao je kako u Zajednici u Aljmašu bratstvo živi od Providnosti i dobrote ljudi te se u Osijeku na Stepinčevo održava humanitarna prodaja krofni u organizaciji Lions kluba od čijeg će prihoda kupiti četiri koze za gospodarstvo Cenacola o kojemu brinu mladići. Misno zajedništvo je završilo pjesmom (na talijanskom i hrvatskom jeziku) i plesnim pokretima slavljenja Gospodina te je duhovnik Jurić, prije završnog blagoslova, s mladićima predmolio litanije Gospi Lurdskoj ispred kipa BDM Lurdske u crkvi.

Tekst i fotografija: N. Špoljarić

  • 00
  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 07a
  • 07b
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20