Proslavili smo blagdan krštenja Gospodinova
„Otvoriše se nebesa i začuje se glas s neba: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!' (Matej 3, 17) To je bio trenutak Isusovog krštenja koji se svrstava u skupinu ljudi (Ivanu Krstitelju kazuje dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost) koji traže vječnost, ne žele prolaznost već žele živjeti vječno. To je trenutak kada i mi postajemo Božja djeca, Bog nas voli kakvi god da jesmo“, kazao je župnik Ivan Jurić uvodeći u večernje euharistijsko slavlje blagdana Krštenja Gospodinova, u nedjelju (7. siječnja).
Potom je, uoči škropljenja svetom vodom naroda Božjeg sabranog u crkvi, pojasnio kako škropljenje označuje da je svatko od nas Božje dijete i valja nam približiti u srcu riječi koje se ore s nebesa i danas slušamo u svetom Evanđelju po Marku (Mk 1,7-11): Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Blagdansko slavlje liturgijskim je pjevanjem pratio Zbor mladih, a orguljski Biljana Grašić. Župnik je u propovijedi razložio kako je „Ivan krstio vodom one za koje se zahtijevalo obraćenje“, međutim zašto se Isus krstio promisliti nam je jer „Bog koji je sišao s neba na zemlju ovim činom pokazuje solidarnost, ne želi se distancirati od grješnika, i tako nam pokazuje svoju ljubav“.
„Pokušaj čuti Božji glas: Ti si sin moj ljubljeni!“
„Bog ne sjedi negdje gore na nebesima, kako zamišljamo stvarajući krive slike o Bogu, nego je Bog sišao u našu grješnost, u čovječanstvo, sišao je u štalu koja i u suvremenosti, danas često zaudara i u njoj nema ljudskosti, osobito, pogledamo li što se događa u svijetu, na Bliskomu istoku, u Europi, na našim cestama, pored nas… Morao je Bog sići među nas grješnike da nas prihvati kao djecu. U tome se sastoji prvi sakrament krštenja – da nas Bog ljubi i u tome je blagoslov vode . Svi smo ljubljeni kada se vratio Njemu i kad smo Božji“, promišljao je propovjednik.
Poslušali smo priču o trima majkama koje su hvalile svoje sinove idući na bunar po vjedro vode; prva je pohvalila sina sportaša, druga pjevača, dok je treća za sina rekla da je dobro i jednostavno dijete. Došli su i sinovi do bunara, a prvi je izvodio akrobacije, drugi divno pjevao, dok je treći zagrabio vodu i ponio vjedro bunarske vode. Prizor je motrio mudrac i kad su ga majke upitale je li vidio njihove sinove, odgovorio je niječno, dodajući da je vidio samo jednoga sina koji je pomogao majci nositi vodu. Sami zaključimo što pouka jest. „Svi smo Božji sinovi, svi smo krsnom vodom oprani, neizbrisivim znakom. (…) Svi smo Božja djeca, sve nas Bog ljubi, Bogu je stalo do nas, no koliko u nama postoji kršćanskoga duha? A nebo je otvoreno za sve nas. Imamo još vremena, ako mislimo da nismo ljubljeni… Nebo je uvijek otvoreno i pokušaj čuti Božji glas: Ti si sin moj ljubljeni! Voli nas, braćo i sestre, voli nas Bog neizmjerno. Kažu da je sveti Franjo govoreći o Božjoj ljubavi i zaplakao zato što nas Bog toliko voli“, rekao je župnik pozivajući nas da otvorimo svoja srca Božjoj ljubavi i živimo svoj krsni poziv.
Naposljetku mise župnik je zahvalio župljanima što su primili svećenika u blagoslovu i darivali župu i ministrante te će ministranti ovih dana podijeliti darove u zajedništvu. Nakon završne pjesme, pojedini su župljani odlazili po blagoslovljenu vodu i do župnog Betlehema koji je ove godine sjajno s velikom ljubavlju rukotvorio naš župljanin Marijan Berišić i svo božićno vrijeme vodom osvježavao zelenilo. U Crkvi u nedjelju Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme, no to ne znači da trebamo raskićivati božićna drvca i božićno svjetlo u svojemu domu kao znak blizine Djetešca. Stari je običaj imati okićeno drvce, dok ne prođe blagoslov, koji je prije 90-tih godina u našoj župi počinjao od Bogojavljenja s blagoslovljenom vodom pa su drvca stajala u kući do Svijećnice.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
