Čet16Lip2022

Svečano slavlje Tijelova s tijelovskom procesijom

Svečanim večernjim euharistijskim slavljem i tijelovskom procesijom retfalačkim ulicama naša je župa Uzvišenja sv. Križa proslavila svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove (16. lipnja). Misno slavlje i tijelovsku procesiju, od župne crkve do Vatrogasnog doma DVD-a Retfala, vodio je župni vikar Krešimir Iljazović, noseći pokaznicu s Presvetim ispod sjenice (neba) uz pratnju vatrogasaca u svečanim odorama predvođenih ministrantima, vatrogasnom mladeži i vatrogascima sa stjegovima te župnikom Ivicom Martićem.

Presveti Oltarski sakrament u procesiji su slijedili: pjevači župnoga zbora, predvođenog s. Vianeom Pezer, koji su uz svirku Antuna Ivankovića pjevali duhovne pjesme, a pridružili su im se župljani odjeveni u slavonsko narodno ruho, sve župne skupine, djeca i mladež DVD-a, redovnice družbe Sestre naše Gospe, obitelji s djecom te više stotina vjernika noseći upaljene baklje kao znak Kristova svjetla među ljudima. Radosno raspjevana i ponosna, pobožna hodnja - od župne crkve ulicama Žumberačkom i Ljudevita Posavskog, preko Trga hrvatskih branitelja i Strossmayerove ulice uz križ krajputaša do Doma DVD-a Retfala (Ulica Š. Petefija) i kipa sv. Florijana završena je svečanošću čašćenja Boga uz urešen oltarić na koji je stavljena pokaznica s Presvetim, poklonom, molitvom i pjesmom (za)hvale, blagoslovom puka s Presvetim i naposljetku župnikovom zahvalom svim sudjelovateljima, napose vatrogascima i policijskom pratnji koji su osiguravali kretanje povorke na cesti.

Zahvaljujući brižnosti župljanki (priredile su domaće kiflice) i domaćinstvu vatrogasaca zajedništvo je nastavljeno druženjem uz trpezu i okrijepu. Tijelovska je procesija, uz procesiju slavlja Presvetoga Srca Isusova do kapelice u Psunjskoj ulici, u našoj je župi višedesetljetna tradicija kojom župljani neskriveno svjedoče ljubav prema živomu Bogu u Euharistiji i katoličku vjeru.

Vlč. Krešimir Iljazović: U slavlju Euharistije, Isus je među nama

Posebna dragocjenost na euharistijskom slavlju Tijelova je okupljanje uz Božju riječ i euharistijski stol s pričešću, te slušanje prigodne propovijedi. Vikar Iljazović nadahnut liturgijskim čitanjima (Post 14, 18-20; psalmu 110, 1-4; 1Kor 11,23-26) i čitanjem svetog Evanđelja po Luki (Lk 9, 11b-17), razmatrao je o slavlju otajstva, misterija naše kršćanske vjere u prisutnosti živoga Krista u presvetoj Euharistiji, zaključujući kako smo svi pozvani „suobličiti se s Kristom i biti kruh jedni drugima, biti kruh za život svijeta“.

„Vjerujem, draga braćo i sestre, da svatko od nas ima nešto što nas podsjeća na osobu koja nas je napustila - nešto što nam je ostavila u nasljedstvo, nešto što može jako utjecati na naš život. I upravo je Isus htio ostaviti svojim učenicima nešto u nasljedstvo. Želio je da ga se učenici i prijatelji sjete onakvog kakav je on bio, što je radio i govorio. Zato ih okuplja večer prije smrti. Njih, svoje najbliže. I daje im ono što oni ne mogu razumjeti. Nije to bilo nešto uobičajeno, nešto redovito. Ovo je bilo nešto trajno, božanski. Večerali su zajedno. Isus kao domaćin, uzima obvezu koju domaćin ima prema svojim gostima. Uvijek se gostima na početku objeda pralo noge. I onda uzima kruh i vino, zahvaljuje Gospodinu i ostavlja njima (nama) više nego obične simbole. Ostavlja samoga sebe i traži od njih jednu stvar, jedno obećanje - da to čine njemu na spomen. To je naslijeđe koje nije ostavljeno i ne zaustavlja se samo na apostolima, nego i na svima nama koji smo povjerovali“, razložio je propovjednik te nastavio razmatranje: „Današnje prvo čitanje upoznaje nas s Melkisedekom, kraljem Šalemskim. On je, prema tradiciji, pralik Isusa Krista. Bog obećava Abrahamu brojno potomstvo i zemlju. U tom poglavlju slušamo o Abrahamu i Lotu kako idu u rat. Nakon pobjede, vraćaju se kući i Abraham sreće Melkisedeka. Jedino u ovome događaju se on spominje. Nigdje drugdje u Starom zavjetu ga se ne spominje. On je kralj. Šalem možemo sa izvornog hebrejskog prevesti kao mir. Znači on je Kralj Mira. Salem možemo gledati i kao skraćenicu grada Jeruzalema. Također, svećenik je pravoga, istinskoga Boga. Ukoliko smo slušali pažljivo, možemo vidjeti da je u ovome događaju praslika euharistije. Svećenik koji blagoslivlja i prinosi žrtvu za Abrama, kruh i vino, i onda nestaje. Abraham prepoznaje u njemu svećenika i prihvaća njegova Boga i svećeništvo. Kruh i vino znak su i alijanse, ugovora između dvije osobe. Svaka euharistija upravo je to. Ne može se euharistija slaviti ako nema zajedništva, ako nema zajednice. I mi u euharistiji slavimo Krista koji je i oltar i svećenik i žrtva. Bog je po euharistiji prisutan u svijetu. Prije euharistije, u SZ bio je prisutan kroz munje, lahor, šator Saveza, Hram, vatru. A po Euharistiji u Isusu Kristu. Prvi zapis i najvrjedniji s Posljednje večere, prve euharistije, čuli smo danas u poslanici Korinćanima. Pavao zapisuje, 30 godina nakon događaja, riječi koje je Isus izrekao kada je ustanovio Euharistiju. Opisuje Korinćanima i zapravo ostavlja polog koji je i sam primio. Kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova… Evanđeoski izvještaj po Luki govori nam o događaju u kojemu Isus hrani 5000 ljudi. S obzirom da se računa bez žena i djece, vrlo vjerojatno je taj broj bio i puno veći. Isus liječi i hrabri svojom riječju, a ovdje vidimo da je i suosjećajan za osnovne ljudske potrebe. Uzima par kruhova i ribu, obrok dovoljan za troje-četvero ljudi, a na kraju ostaje još puno. Ovaj obred podsjeća nas na starozavjetni događaj u kojemu Bog Izraelce hrani manom u pustinji. To je znak Božje bezgranične ljubavi prema svakome stvorenju… Kada Isus daje sebe na Posljednjoj večeri, on ne daje samo svoje Tijelo, nego sve što je radio čitav život, sve riječi i djela. Kruh koji im je dao, svoje Tijelo, poistovjetio je sa svojom misijom i vizijom. Apostoli su blagovali, ne kao pojedinci, nego kao zajednica, dijeleći međusobno. I danas zajednica Crkve dijeli međusobno Euharistiju u ime Isusovo. Euharistiju koja je njegova trajna prisutnost u svijetu, zajedništvo u kojemu smo svi upućeni jedni na druge. Ne može se odvojiti euharistija od zajednice. Euharistija koju slavimo upućuje nas na to da je Krist živ i da je prisutan među nama! Svaki put kada slavimo euharistiju, kada slušamo riječi pretvorbe, Isus je tu među nama. Kad god blagujemo Tijelo i Krv njegovu. I taj živi Krist nastavlja jačati naš duh i tijelo.“

Nakon misnoga slavlja predslavitelj Iljazović poklonio se u crkvi pred Presvetim te pozvao vjernike u procesijski hod s molitvenom nakanom za našu župu Uzvišenja sv. Križa, Osijek i domovinu Hrvatsku.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 38
  • 39_
  • 40
  • 41
  • 42
  • 43
  • 44
  • 45
  • 46
  • 47