Ned26Pro2021

Blagdan Svete obitelji

Drugi vatikanski sabor pozornost je posvetio „promicanju dostojanstva braka i obitelji“, obrazlažući da je obitelj „po božanskoj uredbi čvrsta ustanova koja zahtijeva vjernost i nerazdruživo jedinstvo“. U prvu nedjelju poslije svetkovine Isusova rođenja proslavili smo euharistijskim slavljima blagdan Svete obitelji, 26. prosinca. Blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa u liturgijskom je kalendaru smješten u božićnu osminu i tada nas Crkva znakovito poziva pogledati okružje u kojemu je Isus rastao, obitelj u Nazaretu.

Uvodeći u večernje euharistijsko slavlje blagdana Svete obitelji, Krešimir Iljazović, župni vikar, naglasio je vrjednote obitelji – kućne Crkve, nezamjenjive u ekonomiji spasenja, kazavši: „Od onoga trenutka kad je Bog rekao: Nije dobro da čovjek bude sam!, započela je povijest braka i obitelji kao prvotne zajednice. Bog je, dakle, od samih početaka ljudima odredio i navijestio: Plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite. Bog je od početaka odredio obitelj kao onu prvu zajednicu u kojoj će čovjek nastajati i odrastati i u kojoj će kao čovjek i živjeti. Danas, na blagdan Svete obitelji Božja nam riječ progovara o smislu i vrjednotama obitelji, o odnosima i obvezama među pojedinim članovima. Božja je to mudrost! Htjeli bismo tu riječ s osobitom pomnjom i čuti i prihvatiti.“

Ljubav unutar obitelji temelj je sretne i uspješne obitelji

„Blagdan svete obitelji uveden je u 20. stoljeću i proširen na cijelu Crkvu. Slavi se nedjelju nakon Božića jer je Sveta obitelj uzor obiteljskoga prihvaćanja i pomaganja. Danas nam liturgijska čitanja govore o dvije majke koje puštaju svojim sinovima da se razvijaju u skladu sa svojim godinama. U prvom čitanju imamo Anu, majku Samuelovu. Samuel je dječak koji se sprema za svoje proročko zvanje. Njegova majka Ana, koja do tada nije imala dijete, Bogu daruje to svoje jedino dijete za službu u Hramu. Čim je bio odbijen od prsi, kako kaže sveto Pismo, dala ga je u Hram u Šilu, svećeniku Eliju na odgoj. Dala mu je ime Samuel i ona sama daje značenje tome imenu: 'Izmoljen od Gospodina'. U svakom slučaju, Ana je snažno doživljavala da je to dijete čisti Božji dar, da je od Boga izmoljeno i zato je smatrala ispravnim svoga sina, kad je napunio tri godine, predati u službu u hram. Ova zgoda s Anom je samo primjer kako su Židovi stvarno shvaćali da je dijete dar Božji i kako dijete, zapravo, Bogu pripada. O obojici, i Samuelu i Isusu, sveti pisac kaže da rastu i da je Bog uz njih“, podsjetio je župni vikar Krešimir na početku homilije te, nadahnut biblijskim čitanjima, nastavio: „U drugom čitanju novo dostojanstvo vjernika prikazano je metaforom, slikom sinova i kćeri Božjih. Ustrajemo li u vjeri u Isusa Krista koji je jedincati Sin Božji, i u međusobnoj ljubavi, Bog ostaje s nama. Ljubav unutar obitelji temelj je da obitelj bude sretna i uspješna! U prvi mah nam može biti neobično da je Isus tolike neprilike stvorio svojim roditeljima. On je ostao u Jeruzalemu, dok su Marija i Josip, uvjereni da je među rodbinom i on krenuo kući, otišli dan hoda. Kad su vidjeli da ga nema, vratili su se u Jeruzalem. To su već dva dana kako ga nije bilo. Onda su ga tek trećega dana našli u hramu. Dakle, dvanaestogodišnjeg dječaka nije bilo pet dana. Možemo samo zamisliti koliko su se bili zabrinuli Marija i Josip. Nije, dakle, čudno da Marija kori Isusa govoreći mu da su ga ona i Josip žalosni tražili. Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Koje značenje imaju te njegove riječi? Isus je, naravno poštivao Josipa kao oca i Mariju kao majku, ali im daje do znanja da roditelji nisu najviši autoritet. Tu je Bog, tu je Kristov nebeski Otac.

Bog je stvarajući svijet stvorio i obitelj

I kasnije, kad je počeo propovijedati, Isus nije dopuštao da bi njegova ljubav prema majci bila zaprijeka poslanju koje je primio od svoga Oca. Tako, jednom zgodom kad su Isusu rekli da izvan kuće gdje je propovijedao čekaju njegova majka i braća, on je rekao da su mu majka i braća oni koji njegovu riječ slušaju. Vidimo kako odgovara roditeljima: Niste li znali da mi je biti u kući Oca mojega? – svi drugi detalji koji su zapisani služe kako bi u središte stavili upravo to Isusovo poslanje. Ovom zgodom Luka želi nagovijestiti Isusov pravi identitet i buduće poslanje. Marija je iznenađena i ne shvaća, ali niti ne odbacuje ono što sada ne može shvatiti. Ona brižno čuva sve uspomene u svome srcu. Prati ga, pomaže mu da se spremi za svoje poslanje koje mu je od Oca pripremljeno. Spremna je dopustiti mu da sam nađe svoje mjesto u ovome svijetu i prihvaća sve ono što Isus donosi i u njen život. Međutim, odmah nakon toga, veli evanđelist Luka za Isusa: I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. O tome je riječ. Rekli smo, istina, da čovjek mora biti vjeran onom posebnom pozivu kojega Bog ima za svakog čovjeka ponaosob. Međutim, poslušnost je nešto što Sveto pismo visoko cijeni. I Isus je bio poslušan… Bog je, stvarajući svijet, podsjeća nas današnja liturgija riječi, stvorio i obitelj. Obitelj koja je nužna za razvoj ljudske osobe. Nitko nije stvoren da bude sam. Svatko ima svoju funkciju unutar obitelji, svoj prostor za rast. U obitelji učimo moralne vrijednosti, spremamo se za samostalan život. Drugi vatikanski sabor u svojoj Deklaraciji o kršćanskom odgoju kaže kako je na roditeljima da stvore takav obiteljski ambijent koji je prožet ljubavlju i odanošću prema ljudima, i koji će pogodovati punom osobnom i društvenom razvoju djece. I vi, dragi roditelji, danas pred Crkvom preuzimate obvezu odgoja vašeg djeteta od najranije dobi u vjeri koju ste i vi primili na krštenju, i koje će vaše dijete primiti. Obvezu da ih približite spoznaji i štovanju Boga, a ljubljenju drugih.“ Na kraju propovijedi istaknuto je kako je župna zajednica zapravo župna obitelj u kojoj se, također, raste u vjeri i za očekivati je da u zajedništvu crkvenosti župljani svoje talente, ljubav i znanje djelatno ugrađuju u život župne zajednice i njezin plodonosni rast jer „ne počiva župa na župniku i kapelanu jer oni će otići, a župljani ostaju“.

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05