Ned28Stu2021

Paljenje prve svijeće u došašću

Nedjeljnim euharistijskim slavljima proslavili smo prvu nedjelju došašća (adventa od lat. adventio, hrv. doći) i u Crkvi je započela nova liturgijska godina.

Iako nije liturgijski obred, molitva i gesta paljenja svijeća oživljuju adventsku simboliku. U našoj župnoj crkvi prije početka misnih slavlja uz prikladni tekst koji su pročitali liturgijski čitači upaljena je prva svijeća na adventskom vijencu s četirima svijećama, vijencu jednom blagoslovljenom uoči slavlja 1. nedjelje došašća.

Pri blagoslovu, uz pjevanje pjesme Padaj s neba roso sveta, predvoditelj je kazao kako „tim riječima pjesme uzdižemo svoje srce  i svoje oči prema Onomu koji bijaše, koji jest i koji dolazi“ započinjući svoj adventski hod, a Krist Gospodin, poput rose, dolazi nas pohoditi s visine; Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. „I mi - koji nekoć bijasmo u tami – milošću smo Njegova dolaska postali svjetlom u  Gospodinu te mu možemo ići u susret s upaljenim svjetiljkama. U ovom svetom vremenu slavimo Oca sa Sinom i Duhom Svetim u zajedništvu s cijelom Crkvom.“ 

Uoči početka misnoga slavlja u 11 sati, koje je predvodio župni vikar Krešimir Iljazović, a pjevanjem otvorio i animirao Dječji zbor uz ravnanje Marijane Matijević, župna liturgijska čitačica Martina Bošković čitala je poticajni tekst, dok je sakristanka s. Marija Jerković upalila prvu ljubičastu svijeću na vijencu uz oltar. Vrijedno je prisjetiti se izgovorenog: Palimo prvu adventsku svijeću, Svijeću proroka i Svijeću nade. Ovo slabašno svjetlo znak je naše čežnje za Bogom i njegovom puninom u vremenu kada se brzo gase malene nade, a žeđ za konačnim smislom biva sve većom. Molimo da naučimo kršćanski bdjeti u zahvalnosti za dar života i da u sebi osjetimo poziv koji je Bog podario svakom čovjeku, da živimo život ljubavi koju nam je Isus Krist darovao. Ovo je svjetlo i znak naše molitve, ponajprije blagoslova. Zahvalimo Bogu za ljude, događaje i doživljaje koji su ostavili blagoslovni trag u nama. Ta nam iskustva pomažu da uklanjamo tamu iz svoga života i budemo blagoslov drugima

Pozvani na budnost, svetost i življenje Ljubavi

Uvodeći u slavlje, vlč. Krešimir je kazao kako „na početku došašća posvješćujemo da je naš poziv zapravo poziv na nadu, iščekivanje Spasitelja, ali i to da je Bog stalno uz nas prisutan kroz čitavu povijest čovječanstva i da nas prati prema cilju, a to je vječno blaženstvo“. Nekada se ta nada čini kao da ulazimo u beznađe, kazao je, no pozvani smo na preispitivanje svoje vjere, baš sada u hodu prema božićnom otajstvu.

U propovijedi je podsjetio da redak u molitvi Gospodnjoj Dođi, kraljevstvo tvoje, izgovaramo tijekom godine, a da pri tom, možda, nismo posve svjesni toga izraza. „U došašću se pripremamo za Gospodinov dolazak. Kako?  U ušima i srcu trebala bi odjekivati ta čežnja: 'Dođi, kraljevstvo tvoje'. U tom iščekivanju razapeti smo između dviju stvarnosti, o čemu smo slušali u 1. čitanju Knjige proroka Jeremije (Jr 33,14-16), a to je jedna u kojoj narod osjeća da ga je Bog napustio, a druga da je Bog vjeran svojem dobrom obećanju koje ispunjava. U Evanđelju po Luki (Lk 21,25-28.34-36) u našemu vremenu došašća koje je radosno, slušamo Isusa koji govori učenicima kao o posljednjim vremenima ('Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati') i kaže: 'Uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.' Isus nam zapravo kaže da se uspravimo, podignemo glavu i budemo ponosni što smo ustrajali u vjeri, a u vjeri će Gospodin ispuniti svoje obećanje. Kaže nam: 'Budni budite', Može se činiti da Gospodin od mene traži da cijeli dan molim i čitam Bibliju živo, ali Gospodin nam kazuje da čitav život bude velika molitva! Tako se postiže svetost. I Pavao potiče Solunjane (1Sol 3,12-4,2) na življenje zapovijedi - temelj života, i izvršavanje zapovjedi jer nikad se ne zna kad će Gospodin doći. Sve što činiš, čini s ljubavlju! Dok iščekujemo Spasiteljev dolazak, potrudimo se živjeti tu Ljubav i ustrajati. Ali ne bilo kakvu ljubav, već Ljubav pisanu velikim slovom kako bi naš život bio promijenjen“, kazao je vikar Krešimir.

Naposljetku mise podsjetio je na župni hodočasnički dan Gospi Osječkoj i dolazak na jednu od dviju misa zornica jer i to je znak osobne pokore i zavjeta.

Simbolika adventskih svijeća

Svjetlo adventskih svijeća označava dolazeće svjetlo, Isusa, koji rasvjetljuje čitav svijet, pobjeđujući tamu grijeha i zla. Prvotno su svijeće bile crvene i bijele boje ukazujući na Isusovu žrtvu i pobjedu. U staroj tradiciji, na vijenac su se stavljale tri ljubičaste svijeće u znak pokore i obraćenja, kao priprava na Isusov dolazak, i jedna ružičasta, koja se palila na treću nedjelju došašća (Gaudete) izražavajući radost zbog Kristova rođenja. Svijeće su s vremenom dobivale i druga označja. Prva je nazvana Prorokova svijeća (označuje nadu), druga Betlehemska svijeća (označuje Ljubav), treća je Pastirska (radost), a posljednja je Svijeća anđela (mir). Liturgijska boja u došašću je ljubičasta. Na Badnju večer, uoči Božića, pali se peta svijeća, bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na kakvo drugo mjesto u našemu domu, a nazivamo ju Kristovom svijećom i predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela boja simbolizira čistoću i bezgrješnost. Svijeće palimo jer njihova svjetlost podsjeća na Isusa, Svjetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha, donijeti nadu i spasenje.

Tekst i fotografija: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08