Sub16Lis2021

Hodočastili smo k međugorskoj Kraljici mira i pohodili Zajednicu Cenacolo

U listopadu posvećenom pobožnosti svete krunice naša je župa organizirala hodočašće, od 15. do 17. listopada, u Svetište Kraljice mira u Međugorje. Prvom župnom hodočašću u hercegovačku župu, uz vodstvo župnika Ivice Martića, pridružila se nekolicina vjernika iz osječkih župa pobožno se prisjećajući tvrdnje šestero vidjelaca o Gospinu ukazanju na Podbrdu (24. lipnja 1981.) prije četiri desetljeća.

Hodočasnici su Bogu zahvalili za plodove Međugorja – obraćenje, duhovni i sakramentalni život, dok su pojedini prvi put pohodili marijansko svetište u susjednoj BiH kako bi se duhovno obnovili, u vjeri osnažili i utjecali Gospi za nebeski zagovor. Posebno dojmljiv bio je pohod Zajednici Cenacolo osnovanoj 1991. godine u Međugorju, a dogodio su u isti dan, 16. listopada, 2009. kada je međunarodnoj Zajednici Cenacolo uručen dekret Papinskoga vijeća za laike o njezinu priznavanju, a toga je dana 1978. Karol Wojtyła izabran za Papu.

Uspinjanjem na brdo Križevac do duhovnog susreta s Isusom 

Hodočasničko je večernje putovanje počelo župnikovim zazivom blagoslova na sabrane u autobusu, uključujući vozače Panturista-Arriva Željka Ćosića i Šimuna Matoševića, a nastavljeno molitvenom nakanom za ostvarenje duhovnoga smisla hodočašćenja te u molitvenoj povezanosti s roditeljima bolesne djevojčice. Molili smo žalosna otajstava svete krunice s razmatranjima pape Franje, a putovanje je proteklo u osobnom promišljanju zajedništva s Majkom Marijom, posrednicom svih milosti. Veliku košaru prepunu ukusnih kiflica naše suputnice Marice Papratović župnik je ponudio putnicima prije noćnoga drijemanja. Agape je nastavljen tijekom boravka u Međugorju i povratka u Osijek uz fine domaće kolače i gužvare pristigle iz zadnjeg dijela autobusa od obitelji Vujić i Rack, Balajić, Galić… Dobro raspoloženje pedesetak putnika najavljivalo je radosne milosne trenutke koje smo doživjeli u proširenom župnom zajedništvu, sa svojim supružnicima, djecom, majkama i kćerima, braćom i sestrama, prijateljicama i ponajprije zahvaljujući župniku Ivici koji je očinski brinuo za sve nas.

Prešavši iz Osijeka više od 450 kilometara, državnu granicu Hrvatske s BiH, došli smo u Međugorje (u subotu) prije zore, stajući uz bok tihog, usnulog Svetišta Kraljice mira. Naš je prvi hodočasnički dan otvoren zahtjevnim pješačkim uspinjanjem na brdo Križevac (520 metara iznad Međugorja) gdje stoji zavjetni križ. Duhovni je sadržaj ispunio ranojutarnju pobožnost križnoga puta uz vrsni tekst iz knjige „Pođi za mnom“, autora Tomislava Ivančića, koji je čitajući potičući na promišljanje predmolio župnik onkraj brončanih reljefnih postaja (rad kipara Carmela Puzzola), dok smo se (netko teže, drugi uz potporu bližnjega ili štapova za hodanje) uspinjali na Križevac. Svatko je u sabranosti u sebi mogao približiti patnju i muku našeg Uskrslog Spasitelja. Križ je odgovor na Božju riječ. Zajedničkom molitvom označen je završetak križnog puta, a osobna molitva uz visoki križ ujedno je bila zahvala za sve što nam Bog daruje, naše križeve, padove i uspone, ali za snagu u novim životnim izazovima. Na vrhuncu brda vjetar nas je dobro propuhao, no panorama međugorskoga kraja nagradila je zastale hodočasnike. Pri usponu i silasku stapali smo se s rijekom molitelja i marijanskim pjesama na brojnim jezicima. Povezanost čašćenja sv. Križa na mjestu postavljenoga križa na vrhu brda i čašćenja u našoj župi je blagdan Uzvišenja sv. Križa, kada međugorska župa ovdje slavi misu od 1934., a mi svoj crkveni god već šest desetljeća. Stoga je i molitva uz križ ujedno bila zahvalna prigoda za izmoljena duhovna zvanja, dosadašnje župnike i župne vikare te redovnice retfalačke župe minulih desetljeća.

Slušanje o „školi Isusove ljubavi“ u Zajednici Cenacolo 

Okrijepljeni nadom u uskrsnuće, pohodili smo međugorsku bratovštinu „Polje života“ Zajednice Cenacolo, prvu bratovštinu koju je s. Elvira otvorila izvan Italije 1991. godine i upravo ove godine slave 30 rođendan! Većini je to bio prvi susret uživo sa „svjedocima nade“ liječenim ovisnicima (iako u Aljmašu, kod Osijeka, djeluje Bratstvo Gospa od utočišta). Osječani su se u Cenacolu pridružili slavonskim hodočasnicima i Josipu Erjavcu, nekadašnjem retfalačkom župnom vikaru, sada župniku tordinačke župe Presvetoga Trojstva iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, te su pogledali dokumentarni film u kojemu s. Elvira govori o početcima Zajednice (16.7.1983.) u Majčinoj kući u Saluzzu u Italiji i u Međugorju „malomu mjestu u BiH gdje te besplatno prime i ugoste“, a tu se, kao i u zajednicama diljem svijeta zbivaju „prva i konkretna čudesa koja mogu doći samo od Boga“ pa čak „iz bijede ovisnika niče klica posvećenoga života“. O novomu životu i kako je „izvor radosti u saznanju da nas Bog ljubi“, kako su Ljubavlju spašeni, posvjedočili su mladići - Mateo (25 godina) iz Drvara (BiH) i Josip (33) iz Slavonskog Broda, gostoljubivo dočekavši hrvatske hodočasnike i govoreći o osobnom životnom putu prijelaza iz tame u svjetlo, milosrđu Božjem i djelotvornoj ljubavi Spasitelja i BDM, upoznavanju Boga i sebe kroz svakodnevno obraćenje, život uz Božju riječ, providnost, molitvu, rad i pravila kršćanskoga života. Susret je završio zajedničkom molitvom koju je u ime nazočnih svećenika predmolio naš župnik Ivica te uz odjek riječi Majke Elvire: „Kad se s povjerenjem otvoriš Isusu, njegova čovječnost prisutna u posvećenoj hostiji, budi tvoju čovječnost, i slika Boga u tebi ponovno dobiva sjaj. Kad moliš, možda i ne primjećuješ, ali se mijenjaš… Božje je milosrđe prisutnije u meni/tebi. Molitva je hrana koja potpuno mijenja tvoj život u onim dubokim željama koje već dugo nosiš u sebi.“

Slavlje mise, klanjanje i hodnja k Gospi na Brdo ukazanja

Poslije podne proteklo je u kraćemu odmoru ili šetnji. Pojedini su okrijepljeni u osobnoj pobožnosti pred kipom Kraljice mira u crkvi i uz Svetište, uz kip sv. Leopolda B. Mandića (sveca čije su relikvije pohranjene u oltaru župne crkve) i skulpturu Uskrslog Spasitelja na kraju križnoga puta. Tiha molitvena hodnja svetišnim prostorom, sveta ispovijed i paljenje zavjetne svijeće bili su priprava za svečano slavlje večernje svete mise s dvadesetak svećenika i mnoštvom naroda u crkvi sv. Jakova i izvan u prostoru Svetišta. Sudjelovali smo u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, čašćenju Kraljice mira pjesmom i molitvom.

Sadržaj drugoga dana otvoren je jutarnjim misnim slavljem u crkvi, koje je suslavio naš župnik. Vjernici su euharistijom osnaženi za novo djelo ljubavi prema nebeskoj Majci koje su ostvarili i uspinjanjem na „Brdo ukazanja“ (Podbrdo u Bijakovićima) uz molitveno razmatranje slavnih otajstava krunice. Molilo se u manjim skupinama, pomagalo pri usponu na brdo. Naposljetku su, uz kip Kraljice mira, molitelji (među kojima je bilo i bosonogih), zahvalili za ostvareno hodočašće, milosti i darove te u poniznoj duhovnoj sabranosti prikazali molitvene nakane za obitelj, sebe i druge osobe. Oko 13 sati krenuli smo prema Jablanici gdje smo se družili uz restoranski ručak i prebirali po međugorskim doživljajima. Toliko smo bili radosni zbog hodočašća da smo zaboravili na korona-vrijeme, no necijepljeni su prije puta morali na testiranje jer bez potvrde i covid 'putovnice' ne može se ući u Hrvatsku. U povratku prema Osijeku župnik je blagoslovio nabožne predmete, molila se krunica Božjega milosrđa i radosni je agape s domaćim slasticama tijekom putovanja završio župnikovom zahvalom i najavom duhovnih događaja u župi i putovanja.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
  • 32
  • 33
  • 34
  • 35
  • 36
  • 37
  • 38
  • 39
  • 40
  • 41
  • 42
  • 43
  • 44
  • 45
  • 46
  • 47
  • 48
  • 49
  • 50
  • 51
  • 52
  • 53
  • 54
  • 55
  • 56
  • 57
  • 58
  • 59
  • 60
  • 61
  • 62
  • 63
  • 64
  • 65
  • 66
  • 67