Sri9Lip2021

Lipanjska srijeda u znaku svjedčanstva: vjeroučitelj Ivan Bassi o vjeri – „cipelici“

Nakon misnoga blagoslova župnika Ivice Marića, u crkvi je 9. lipnja održana druga Lipanjska srijeda u znaku svjedočanstva kada je gostovao Đakovčanin Ivan Bassi,  vjeroučitelj u vinkovačkoj gimnaziji, suvoditelj (uz župnika preč. Tomislava Ćorluku) župnoga Caritasa u župi Svih svetih u Đakovu i voditelj Udruge sv. Vinka Paulskog.

Po svojemu volonterstvu ovaj angažirani katolički laik govorio je o rastu vjere čiji su korijeni u obiteljskom krilu, te „ona raste kroz vjersku pouku čitav život, počev od molitve kod kuće do vjeronauka i slavljenja mise“. „Vjera je povjerenje koje raste. Prvi vjerski koraci poteku od djedova, baka riditelja koji djetetu stavljaju križić na čelo… Vjera je kao „cipelica“. Bog od mene/nas očekuje da razgazim(o) cipelicu, „razgazimo“ vjeru kroz život, poput Šegrta Hlapića koji je „razgazio“ svoju cipelicu“. Sjećam se kako su mi u vjerskom rastu pomogli svećenici Ivan Šešo i Antun Čečatka, časne sestre… kada sam krenuo u srednju školu prestao sam ministrirati i kao mladi čovjek tražio sam „svoju obuću“, tako i u vjeri, ona uvijek propituje. I danas se mladi ljudi distanciraju od Boga i to je tako, ali mi moramo naučiti integrirati mlade u župu. Kasnije ulaze u brak, zasnivaju obitelj i u tome raste njihova vjera. Osobno, danas dva-tri puta preko tjedna odvojim sebe za večernju misu, osim nedjeljom. Kada smo odrasle osobe imamo odgovornost za vlastitu vjeru, vjeru ljudi koje ti je Bog povjerio i vjera postaje kao „papuča“, priprema za zajednički susret s Bogom u euharistiji koja je predokus Boga živoga. „Cipelicu“ koju nam je netko obuo kada smo bili mali, samo trebamo „razgaziti“ u zajedništvu s Trojstvenim Bogom i svakodnevno na sebe stavljati znak Uskrsa, znamenovati se „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga“. Prekrižimo li se i djetetu taj isti križić damo, pokazujemo da smo kršćanski ljudi nade… Majku Tereziju su pitali kako mijenjati svijet, a ona je odgovorila da kreneš od obitelji. Dakle, ljubi bližnje i svoje neprijatelje. Vjeru pokazujemo tako da ljubimo svoju obitelj i tu ljubav donosimo na misu, mi takvi kakvi jesmo… Prije par godina sudjelovao sam na duhovnoj obnovi i slušao predavanje o tome kako predočiti svetu misu djeci. Jednostavno, dolazim u Božju kuću, da bi Bog došao u moju kuću! Bog od nas ne očekuje da gledamo predstavu na oltaru već dolazimo mu sa svojim svagdanom, Isus nas prihvaća takve kakvi jesmo“, kazao je Bassi te govorio o volontiranju u Udruzi, posredovanju u darivanju, o putu na kojemu u ljudske kuće vodi Bog pojasnivši kako je njegova „vjera otišla u smjeru karitativnoga služenja u Caritasu“. „Vjeroučitelj sam, ali nisam strog. Svoju vjeru ostvarujem u djelima ljubavi i to može svatko od nas. Uključite se i vi, primjerice, u vašoj župi u služenje, u kakvu službu jer Bog nam daje darove. Svećenik na misi polomi hostiju, ljubav mora biti polomljena u djelu žrtve, požrtvovnosti, primjerice majčina ljubav za dijete zbog koje nije teško buditi se noću… Djela požrtvovnosti ne primijetimo, dok ne odrastemo. I kada ste skuhali ručak učinili ste djelo ljubavi. Sveto djelo može biti i u pranju posuđa i vaša je svetost, možda, puno veća od moje jer svetost nema mjeru, ona je preko mjere. Žrtvovati se za drugoga vodi k zajedništvu, a ljubav radi za zajedništvo. Vjera i ljubav vode u zajedništvo. Crpite ljubav na izvoru Božje ljubavi i svoje talente ostvarite u župnomu Caritasu ili čišćenju crkve, navještaju Evanđelja… Talent ucjepljujte u zajednicu i bit ćete blagoslovljeni. Blagoslov, svima vama“, zaključio je Ivan Bassi. Naposljetku susreta gost je darovao tvrdoukoričenu, bogato ilustriranu  Bibliju za djecu roditeljima, bakama i djedovima, a župljani su priložili skromni milodar za spomenutu Udrugu.

Izvijestila: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05