Sri2Lip2021

Lipanjska srijeda u znaku svjedočanstva Krešimira Šimića:

Svjedočiti znači govoriti o Isusu, a ne o sebi!

Tijekom lipnja srijedom, poslije večernje mise, u našoj župnoj crkvi svjedoče laici o svom kršćanskom putu i obraćenju.

Prva „Lipanjska srijeda u znaku svjedočanstva“ protekla je u susretu sa dr. sc. Krešimirom Šimićem, teologom i filozofom, izv. profesorom na Filozofskom fakultetu u Osijeku, ocem šestero djece i župljaninom koji je održao niz katehetskih „Susreta rasta u vjeri: Katolici, dobro došli kući!“ (nastavak slijedi u jesen).

Uvodeći u razgovor s Krešimirom Šimićem, župnik Ivica Martić pojasnio je kako u svjedočenju života želimo čuti što sugovornika, konkretno ovoga supružnika, oca i profesora, oduševljava za Gospodina. Krešimir je uvodno razložio što je zapravo svjedočenje laika u laičkom apostolatu u Crkvi i kako je to biti „svjedok i učenik koji živi od Euharistije“, kako je osjetiti u srcu da te Isus ljubi, kazavši: „Ponaprije, važno je znati tko je svjedok i što je svjedočenje. Evanđelja nam daju nekoliko temeljnih smjernica. Naime, sam Isus u razgovoru s Pilatom, prema Ivanovu evanđelju sebe određuje kao svjedoka: 'Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu' (Iv 18, 37). Isusa kao svjedoka bitno određuju tri stvari: on je poslan; ne govori od sebe, nego ono što je Očevo; ne traži svoju slavu, već Očevu. Budući, dakle, da je Isus svjedok, i svi su njegovi učenici ponajprije svjedoci. U Djelima apostolskim Luka piše: 'Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja svijeta' (Dj 1, 8). Isusove su to, dakle, riječi upućene njegovim učenicima. Kako to oni koji susretnu Isusa svjedoče, možda najbolje, ilustrira Samarijanka. Nakon što je susrela Isusa na Jakovljevu zdencu, otišla je i o Isusu govorila svojim sugrađanima: 'Reče mi sve što sam učinila' (Iv 4, 39). Na te riječi Samarijanci su prišli Isusu i slušali ga. Potom su rekli Samarijanki: 'Ne vjerujemeo više zbog tvog govora, jer smo sami čuli i znamo da je on (Isus) uistinu Spasitelj svijeta' (Iv 4, 42). Dakle, svi krštenici su pozvani biti svjedoci. Svjedočiti znači govoriti o Isusu, a ne o sebi, i tako druge privoditi Isusu, tražiti Isusovu slavu.“ Što te oduševljava za Gospodina? Za Gospodina me oduševljava sam Gospodin. Ništa drugo nije sadržaj moga oduševljenja doli on sam. Koji ti je redak u Bibliji posebno drag, zašto? Smjerodavan biblijski redak pronalazim u Starom zavjetu, u Knjizi Postanka, u jednom katalogu patrijarha prije Potopa. Tamo u 5. poglavlju, u 24. retku piše: 'Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.' Držim da je to sve što treba reći o kršćaninu. On je onaj koji hodajući sa Isusom, iščezava za sve moguće konceptualizacije, identetitetska opisivanja, za "svijet" - i tako postaje otajstven zajedno s Onim koji je Sveotajstvo. Upravo tako vjernik svjedoči o Isusu, i postaje zanimljiv za svijet.

U razgovoru je bilo riječi o prisutnosti Božjoj u životu izraženoj u susretu s drugom osobom, o doticaju sa svetošću kroz biblijsku Riječ, ali i kroz upoznavanje sa životom svetaca, primjerice oduševljenost sv. Franjom Asiškim, te kako sazrijeva obraćenje na putu teološkog formiranja u kojemu sakrament svete pričesti dobiva puni smisao u katoličkoj vjeri i Euharistiji te je Krešimir razložio: „Biti kršćanin neodvojivo je od biti 'ud Kristova Otajstvena Tijela', a to znači Crkve, koja se pak rađa iz blagovanja Tijela i Krvi Gospodnje. Upravo ta spoznaja dovela me do Katoličke crkve.“ Slušali smo o hodnji s Bogom koja je program kršćaninova života, o Isusovu pozivu na nasljedovanje te kako, kada Isusa i njegovu ljubav doživimo, živimo puninu vjere. Župnik Ivica pitao je sugovornika, obzirom na događanja i zbivanja, kako Crkvu vidi u budućnosti, a Šimić je kazao: „Crkva kao Otajstveno Tijelo Kristovo je stvarnost koju ni 'vrata paklena neće nadvladati'. Ona je stoga zajednica ljudi nade.“ Upitan kako motri to što se mi vjernici susrećemo s krizom vlastitog identiteta u Crkvi i u čemu vidi opasnost koja je u svijetu, odgovorio je: „Budući da je Isus pobijedio 'svijet', jedina opasnost je da ne 'hodimo s Isusom'. Obvezuje Isusov poziv i nasljedovanje.“ Naposljetku promišljanja o tome kako mogu propasti sve ekonomije svijeta, politike…, ali Otajstveno Tijelo Kristovo uvijek je sveprisutno, Šimić je odgovorio upitu o poticaju Duha Božjega u sebi da treba nešto konkretno učiniti i o potrebi navještaja nasuprot suvremenim izazovima, kazavši: „Naši vjernici nisu dovoljno poučeni… Imamo li mir i radost? Vidimo ateizam…, a to je i zato što mi nismo svjedoci. Svatko želi biti ljubljen i ljubiti, biti radostan i tu je Radosna vijest, navještaj Božje riječi. Crkva treba jednostavno svjedočiti, biti svjedok - i to je zapravo program nove evangelizacije i katehizacije. One moraju biti svjedočanstvo, kao uostalom, što je Evanđelje svjedočanstvo.“

Župnik je zahvalio za svjedočenje izrazivši nadu da je bilo korisno čuti i slušati na slavu Božju, naglašavajući da smo Crkva svi mi, međutim „najviše poteškoća nemamo s agnosticima i ateistima već sa samima sobom jer ne uspijevamo uzajamno komunicirati ljubav onako kako bismo voljeli i željeli, a to i stoga jer nemamo potpunu zaljubljenost u Krista, dok puno ljudi ima svoju viziju crkvenosti i svoj svijet“. Susret je završio najavom svjedočanstva u srijedu (9. lipnja) kada dolazi Ivan Bassi, vjeroučitelj iz Đakova. „Svi učimo što je za Crkvu najbolje. Znajmo da Bog u čovjeku stvara dobru namjeru“, zaključio je župnik.

Priredila: N. Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08