Ispis
Čet3Lip2021

Proslavili smo Tijelovo misama i svečanom tijelovskom procesijom

Trima euharistijskim slavljima i večernjom tijelovskom procesijom retfalačkim ulicama naša je župa 3. lipnja svečano proslavila svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove (Tijelovo). Nakon večernje molitvene pobožnosti, euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao župnik Ivica Martić, a suslavili župni vikari Matija Aušić i Mario Žigman, dok je župni Mješoviti zbor pjevao misu uz ravnanje Darije Lijić i klavirsku pratnju Dunje Keža.

Sabiranju vjernika u tijelovsku procesiju prethodilo je kraće klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te je, uz pjevanje župnoga zbora i radosnog puka, procesija s Presvetim krenula od župne crkve retfalačkim ulicama (Žumberačkom i Ljudevita Posavskog) prema Trgu hrvatskih branitelja, preko Strossmayerove ulice kraj križa krajputaša do Doma DVD-a Retfala (Ulica Š. Petefija) i kipa sv. Florijana ispred kojeg je uz urešen oltarić, na koji je stavljena pokaznica s Presvetim, zaključeno slavlje Tijelova. Tu su svećenici učinili poklon Presvetom, čitana je Božja riječ, molili smo uz zaziv Gospodine, nasiti nas Kruhom života, pjevali i naposljetku je uslijedio župnikov blagoslov naroda Božjeg s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U misnom slavlju Tijelova i tijelovskoj procesiji sudjelovale su župne skupine, ministranti, Družba Sestre naše Gospe i udruge: članovi te pomladak DVD Retfala sa starijim vatrogascima koji su nosili sjenicu (nebo) pod kojom je župnik držao uzdignutu pokaznicu s Presvetim, župna skupina „Plamen ljubavi“ osječke Zajednice Vjera i Svjetlo, osječki ogranak Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, Katolička udruga Veronikin rubac i Udruga katoličkih intelektualaca. Iza procesijskog križa vatrogasci su, u povorci predvođenoj vikarom Aušićem, nosili stjegove i baklje, a župljanima s upaljenim bakljama pridružili su se vjernici osječkih župa, dok je kretanje cestama osiguravala vatrogasna i policijska pratnja. Pobožnom hodnjom posvjedočili smo od koga živimo, a Presveto su na ulicama čekali župljani ispred svojih domova  pridružujući se čašćenju i hvali živoga Boga u Euharistiji.

U hostiji je živi Bog, gledajte u Gospodina da se ne postide lica vaša!

Uvodeći u misno slavlje župnik Ivica je podsjetio kako današnje slavlje Tijelova aktualizira „Isusov odgovor na poziv učenika: 'Ostani s nama Gospodine' jer je Bog odlučio trajno biti s nama uprisutnjen u Presvetom u sve dane do svršetka svijeta“, a iskrenom vjerniku valja biti zagledan u Isusa.

„Psalam 34. veli: 'U njega gledajte i razveselite se da se ne postide lica vaša!' Kako je moguće da je u ovako maloj rečenici zbijeno sve ono kakav je Bog i što on čini čovjeku? Ovu rečenicu, potaknut Duhom Svetim, izrekao je kralj David za kojega dobro znamo da nije bio svet bez mrlje i propusta. David je činio stvari zbog kojih je itekako gorko plakao i stidio se. Stid je jedna od najvećih emocija koju izaziva sam ljudski pogled. Lakše je podnijeti grijeh, ako te nitko ne vidi, ako nitko ne zna. Ako nas netko zapazi u grijehu, dolazi do teškog srama. Prisjetimo se kako filozof Platon, prije 2500 godina u svojoj knjizi Republika, priča o junaku Gigu koji je slučajno u nekoj rupi pronašao prsten. Dok je on sjedio s prijateljima, primijetio je da kada okrene prsten on više nije vidljiv i prijatelji pričaju kao da ga nema kraj njih. Puno je stvari saznao o sebi kada su prijatelji mislili da ga nema. Platon na temelju ovog mita pita kakvi smo mi to ljudi? Činimo stvari jer nas ljudi gledaju. Nepravedna i nepoštena osoba kada bi mogla biti nevidljiva, poput ovog mitskog junaka, bila bi još lošija. No, kad bi pravednik mogao biti nevidljiv brzo bi pao u iskušenje postati nepravedan. Takvi smo mi ljudi, ako ukloniš pogled svi smo mi manje-više nepravedni. Kralj David zna bolje: 'Gledajte u Gospodina i razveselit ćete se, imat ćete lice zaštićeno od stida.' Gledajte ne da se postidite, već da se oslobodite stida“, kazao je propovjednik Martić uvodeći u razmatranje o svetomu pogledu, kakvom težimo gledajući u Presveto, skrušeno moleći Boga da se gledamo „licem u lice“ u vječnosti.

„U evanđeoskoj Riječi vidimo kakvo je to gledanje da se stida oslobodimo, a kako znamo da je sigurno tako? Zato što je to Isus radio. U noći izdaje Petar se triput zastidio Isusa. U ranu zoru kada su Isusa izvodili iz sudnice od Pilata Petar je gorko zaplakao, nije mogao izdržati Isusov pogled, no Isus mu nije ništa rekao, samo su se pogledali i Isusov pogled mu je sve skinuo - krivnju i razlog za sramotu. Susreo se sa samim milosrđem. Bog skida našu sramotu. Drugi pak učenik, koji je Isusa prodao za 30 srebrnjaka, također se pokajao, vratio novac uz riječi pokajanja: 'Izdao sam krv nevinu.' Ali jedno nedostaje Judi, a to je Isusov pogled. Nije spašen jer je završio u samoosudi. Bez pogleda u Isusa, ostajemo sami sa svojom krivnjom. Bez pogleda na Isusa, teško ćemo izdržati sav razlog stida. Ništa nije teže niti gore od samoprijezira.  Ostaneš li sam sa svojim grijehom, upast ćeš u samoprijezir i samoprijekor. Nitko ne može biti tako grub prema tebi kao ti možeš biti prema samome sebi“, ukazao je propovjednik te zaključio: „Ivan Krstitelj prvi puta vidi Isusa i kliče: 'Evo jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta.' Danas ćemo u svijet, na ulice naše Retfale iznijeti najsvetije – tijelo Kristovo. Nekada su žene u Bosni za vrijeme podizanje rukama prekrivale lice jer su se osjećale nedostojnim gledati u Presveto. Molim vas ovdje sabrane, riječima kralja Davida: 'Gledajte u Gospodina i razveselite se da se ne postide lica vaša.' Sv. Ivan Maria Vianney je svoje župljane poučavao prije svega primjerom. Došao je kao mladi svećenik u duhovno zapuštenu župu. Ljudi nisu htjeli ići na misu, a među njima je vlada zavist i nesloga. Zato bi ovaj sveti svećenik sate i sate provodio pred svetohraništem, duboko mu se klanjao kako bi svojim životom dao primjer povjerenim župljanima i molio za njih. U poniznosti, dogodio se misterij u ljubavi. U hostiji je živi Bog, gledajte ga da se ne postide lica vaša, da skine sa nas našu sramotu!“

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić