Sub22Svi2021

Duhovsko bdjenje, uoči svetkovine Pedesetnice – rođendana Crkve

„Nakon svoga uskrsnuća, Gospodin Isus Krist četrdeset je dana boravio sa svojim učenicima, ukazivao im se te ih je utvrđivao u vjeri i snazi Evanđelja. Prije svoga slavnog uzašašća k Ocu na nebo obećao im je poslati Svetoga Duha Branitelja, Duha koji će ih upućivati u svu istinu i davati snage za svjedočenje istine. Po uzoru na prvu zajednicu Crkva nas u liturgiji bdijenja poziva na okupljanje i zajedničku molitvu kako bismo osnaženi snagom izgrađena zajedništva mogli biti radosni svjedoci primljenih milosti u ovome svijetu.

Večeras se okupljamo kako bismo, baš poput prve zajednice apostola koja je, kako svjedoče Djela apostolska, bila okupljena zajedno sa Marijom, i mi molili i čekali dar i milost Duha Svetoga“, kazao je župnik Ivica Martić, predsjedatelj slavlja na početku duhovskog bdjenja održanog u župnoj crkvi 22. svibnja koji je počeo uvodnim obredom u 20 sati. Predsjedatelj je nastavio duhovnim poticajem: „Otvorimo stoga svoja srca za Riječ Božju kojom ćemo se prisjetiti na čudesno djelovanje Božjega Duha kroz povijest spasenja. Razmatrajmo ta čudesna djela koja je Bog izvršio i ostvario radi svojega naroda te molimo da Duh Sveti, kojega je Otac poslao kao prvi dar onima koji u njega vjeruju, dovrši svoje djelo u svijetu. Oraspoložimo svoja srca za ovo molitveno slavlje! Uputimo Gospodinu i iskrenu molitvu da i nama pošalje svoga Svetoga Duha koji neka nas obdari svojim darovima.“

U duhovskom bdijenju sudjelovali su župni vikar Matija Aušić (čitao je evanđelje) i bogoslov Antun Nikolić koji je vjernicima uputio duhovni nagovor, dok su članovi Molitvene zajednice Milosrdni Otac, uz vodstvo Ivana Grašića, čitanjima angažirano sudjelovali u Službi riječi. Pjevanje Himna Duhom Svetom, otpjevnih psalma i odabranih liturgijskih skladba predvodile su s. Vianea Pezer i Danica Andrašević uz klavijaturnu pratnju Biljane Grašić. Uvodni obredi završeni su molitvom, a u Službi riječi poslušali smo čitanja iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 37, 1-14), Djela apostolskih (Dj 2, 1-11), navještaj svetog evanđelja po Ivanu (Iv 15, 26-27; 16, 12-15) i duhovni nagovor s razmatranjem bogoslova Antuna, koji je podsjetio na Očeva obećanja (Otac će brinuti za svaku našu potrebu; da ćemo se ostvariti kao djeca Božja; da ćemo svjedočiti Isusa velikim djelima; da ćemo stići u Očevo prebivalište i tako zauvijek sudjelovati u životu Presvetog Trojstva), jednom riječju živjet ćemo u Duhu Svetom. Nikolić je razložio je kako će se to dogoditi krštenjem u Duhu i „kada se krstimo Duhom Svetim, ne samo da umire grijeh u nama, nego i naše vlastite sile za dobro; krstiti se Duhom Svetim znači da ne živimo više sami po svojim snagama, nego da Bog živi u nama i djeluje u ovom svijetu po nama“! Nakon nagovora, uslijedila je obnova krsnih obećanja, a predsjedatelj je pozvao prisutne da pripreme svijeće (koje su uzeli na ulazu u crkvu) jer su poslužitelji zapalili svijeću na uskrsnoj svijeći smještenoj uz oltar te znakovito prenijeli plamen svima prisutnima, dok je istovremeno pjevana pjesma Dođi, Oče ubogih. Župnik Ivica je podsjetio: „U ovoj noći kada je Duh Sveti poslan vjernima, kada je dovršeno vazmeno djelo spasenja i kada se Crkva predstavila svijetu te je Gospodin svim narodima dao mogućnost poznavanja Boga da ga u istoj vjeri slave svi jezici svijeta, pozvani smo i sami obnoviti tu istu vjeru koja hrani i naš život kako bi taj plamen vjere bio ojačan vatrom snage Duha Svetoga. Neka i plamen lučice, koju smo upalili na plamenu uskrsne svijeće, bude vanjski znak tog plamena vjere u našim, srcima, ali i dara Duha Svetoga za koje večeras posebno molimo! Obnavljamo zato svoju vjeru, svoja krsna obećanja kojima se odričemo Sotone i njegovih djela te obnavljamo želju i odluku da služimo Gospodinu u Njegovoj Crkvi!“ Potom smo obnovili krsna obećanja, a predsjedatelj molitveno zaključio: „Svemogući Bog, Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je preporodio vodom i Duhom Svetim, i koji nam je dao oproštenje grijeha i obdaruje nas snagom svoga Duha, neka nas čuva svojom milošću u istome Kristu Gospodinu našemu za život vječni.“ Uslijedilo je škropljenje naroda Božjeg blagoslovljenom vodom u Vazmenom bdijenju i župnik je pozvao vjernike na spomen – obnovu svete Potvrde, kazavši: „Predragi, u svetoj vazmenoj noći obnavljaju se krsna obećanja. Večeras smo to ponovno učinili. U ovom duhovskom bdijenju i svetkovini Pedesetnice slavimo puninu uskrsnih darova Krista uskrsloga – a njegov najveći dar je Duh Sveti.  Mi koji smo primili pečat dara Duha Svetoga, želimo se sada sjetiti i sakramenta sv. Potvrde i zazvati Duha Svetoga da nas učvrsti i osvježi u našem vjerničkom životu i poslanju kako bismo, u snazi Duha, mogli živjeti, naviještati, svjedočiti i biti radost evanđelja u svijetu. Prisutnost Duha u našem životu nije vidljiva našim tjelesnim očima, ali je stvarna i prožima naš život poput mirisa nardove pomasti koji je ispunio cijelu kuću u Betaniji kad' je Marija Isusu pomazala noge. Da, Duh, koji u nama prebiva – jer hramovi smo njegovi – želi nas učiniti mirisom Boga ondje gdje živimo i djelujemo.“ Svečani trenutci uveličani su molbenicama i prošnjama (molitveni zazivi) koje su čitali molitelji i potom prinosili svijeću (simbole sedam darova Duha Svetoga) na postavljeno postolje uz oltar.

Zajednica je uz svaki zaziv radosno klicala: Daj nam, daj nam, Gospode Isuse, rosu Duha Svetoga željna su srca sva! Zazivali smo darove Duha Svetoga – Duha mudrosti; Duha razuma; Duha savjeta; Duha jakosti; Duha znanja; Duha pobožnosti; Duha straha Božjega. Molbenice i prošnje zaključili smo molitvom Oče naš, kojom nas Duh Sveti sve iznova sabire u jednu obitelj sinova i kćeri nebeskoga Oca. Bdjenje je završeno molitvom i predsjedateljevim blagoslovom.

Duhovni nagovor bogoslova Antuna:

Bog djeluje po nama, mi smo narod Duha, otvorimo se njemu!

Draga braćo i sestre! Crkva svake godine slavi događaje koji su se zbili prije dvije tisuće godina, kada se upravo događaju. Svake godine na Božić, Isusa promatramo kao tek rođenog, iako je davno rođen i odrastao. Svake godine Isusa promatramo u Getsemaniju za Veliki Četvrtak, na križu za Veliki Petek, u grobu na Veliku subotu i kao Uskrsloga na nedjelju Uskrsa. To činimo jer vjerujemo da velika Božja djela nisu samo dio prošlosti, nego su i dio naše sadašnjosti. Bog, koji je izvan i iznad vremena, čini da njegova djela, koja su se vidljivo zbila u prošlosti, budu duhom, ali stvarno, prisutna u svakom trenutku vremena. Riječi Svetog Pisma nisu zapisane samo da opišu prošle događaje, nego da kroz njih Isus progovori i nama danas. Apostolima je prije Uzašašća zapovjedio: ostanite u Jeruzalemu, čekajte obećanje Očevo. Bit ćete kršteni Duhom Svetim. To isto govori i nama: ostanite u Jeruzalemu, tj. u Crkvi, revno se okupljajte na zajedničku molitvu u svojoj zajednici, u svojoj župi i čekajte. Molite i čekajte ispunjenje Očevog obećanja – krštenje Duhom Svetim.

Danas smo se okupili da, kao nekad apostoli, ili još bolje, duhovno ujedinjeni s apostolima, izvršimo tu Kristovu zapovijed. Uz nas je majka Marija, s kojom posebno molimo u mjesecu svibnju. Vršeći Isusove zapovijedi postajemo njegovi službenici i sposobni primiti ostvarenje njegovih obećanja. A u Isusovom propovijedanju na svakom koraku nalazimo obećanja. Možemo čak reći: obećanja u evanđelju su važnija od opomena i prijetnji. Obećanja su sljedeća: da će Otac brinuti za svaku našu potrebu; da ćemo se ostvariti kao djeca Božja; da ćemo svjedočiti Isusa velikim djelima; da ćemo stići u Očevo prebivalište i tako zauvijek sudjelovati u životu Presvetog Trojstva. Ako hoćemo to sve izraziti jednim jasnim izričajem, najbolji bi bio: živjet ćemo u Duhu Svetom. Kako će se to dogoditi? Krštenjem u Duhu. Krštenje se od prvih vremena vršilo uranjanjem. Uranjanje je bilo simbol smrti, a izranjanje simbol novog života. Kada se krstimo Duhom Svetim, ne samo da umire grijeh u nama, nego i naše vlastite sile za dobro. Krstiti se Duhom Svetim znači da ne živimo više sami po svojim snagama, nego da Bog živi u nama i djeluje u ovom svijetu po nama.

Kada smo kao djeca bili kršteni, primili smo Duha Svetoga. Sakramentom svete potvrde primili smo darove Duha Svetoga. Na svakoj svetoj misi, svećenik zaziva Duha Svetoga na euharistijske darove. Zar ćemo zbog toga reći: primili smo Duha Svetoga, i zato ga ne moramo više tražiti? Ne. Bog je neizmjeran, a mi smo ograničeni. Kada od Boga nešto primimo, uvijek imamo još za primiti. I što je još važnije, Boga želi još dati. On je bezgranična ljubav i ne umara se od darivanja. Ali, zapitajmo se: jesmo li umorni od prošenja? Jesmo li umorni od toga da primamo Božji dar i da budemo ovisni o Bogu? Odbacimo tu oholost i kao djeca svom snagom molimo nebeskog Oca! Kada ljubimo Boga, nikada ne možemo biti potpuno zadovoljni s onim što smo postigli na duhovnom putu. Uvijek želimo više, uvijek želimo biti bližiti Bogu. S druge strane, kada mislimo da o Bogu i o životu sve znamo, vjera postaje zamorna, a naša ljubav slabi. Pa i kada bismo znali svaku riječ Svetog Pisma i katekizma napamet, još uvijek ništa ne bismo imali – tek Božja riječ koja postaje dio nas samih, tek kada za neki poticaj iz Svetog Pisma kažem: i ja tako mislim i želim, Božja riječ prestaje biti mrtvo slovo na papiru ili buka koja izlazi iz usta. Božja riječ postaje živa. Zato Isus kaže učenicima na rastanku: još vam mnogo imam reći, ali sada ne možete nositi. Duh Istine, upućivat će vas u svu istinu. U knjigu se puno toga može zapisati, ali bez Duha Istine, koji naša srca i pameti priklanja istini, cijela knjiga bila bi beskorisna. Zato i nismo narod knjige, kako se u nekim krajevima naziva kršćane, nego smo narod Duha. Živa zajednica.

Otvorimo se zato sada djelovanju Duha, da prepoznamo poslanje koje nam Bog daje u zajednici, i da prepoznamo da smo svi dio jedne obitelji – Crkve – obitelji u kojoj je svatko važan, u kojoj svatko ima što dati i što primiti!

Priredila i fotografirala: Nevenka Špoljarić

  • 01
  • 02
  • 03
  • 04
  • 05
  • 06
  • 07
  • 08
  • 09
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28