Ispis
Pon3Svi2021

Katehetski susret o znamenju ozdravljenja slijepca

Katehetski susret rasta u vjeri „Katolici, dobro došli“ s teologom i filozofom prof. dr. sc. Krešimirom Šimićem održan je 3. svibnja kada su nazočni s katehetom razmatrali o Isusovim znamenjima u Ivanovu evanđelju, nakon večernje mise. Susret je otvoren molitvenim sabiranjem i čitanjem tematskog ulomka o znamenju očitovanom u događaju ozdravljenja slijepca od rođenja (Iv 9, 1-41), šestomu od sedam znamenja.

Uvodeći u razmatranje Šimić je podsjetio kako se u prijašnjim Isusovim znamenjima ozdravljanja bolest povezuje s grijehom, dok je na primjeru slijepca očitovanje djela Božjih (Iv 9, 2-3; Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.") 

Ozdravljenje je djelo Božje u novom stvaranju

„Isus, kao pri ozdravljenju paralitičara, prolazi i zapaža čovjeka u potrebi. Sada su zajedno s njim potrebitoga zapazili i Isusovi učenici. Ali, njima je potrebiti bio povod teološke rasprave, a ne učinkovitog djelovanja. Oni su bolest povezivali s grijehom, što nije čudno. Isus je ozdravljenom paralitičaru rekao: 'Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!' Ovaj puta Isus bolest (sljepoću) ne povezuje s grijehom (niti osobnim niti komunitarnim), nego s djelom Božjim. Da bismo razumjeli Isusa, moramo se vratiti na starozavjetni tekst knjige Postanka (Post 2-3) gdje je biblijski pisac finim osjećajem za ironiju grijeh povezao s 'otvaranjem očiju', što je zapravo sljepoća. Zmija (hebr. nahaš) je tvrdila da će se ljudima, budu li uzeli plod spoznaje dobra i zla, otvoriti oči. Oči nam otvoriti može samo onaj koji je istinsko Svjetlo (Iv 9, 5; 'Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.') Da Isus ovim znamenjem misli na početak, pokazuje i njegova sljedeća gesta: pljune na zemlju i načini kal – što aludira na stvaranje čovjeka. Po Isusu se događa novo stvaranje! Da je to stvaranje povezano s krštenjem, sugeriraju nam pak Isusove riječi upućene slijepcu: 'Idi, operi se u kupalištu Siloamu! – što znači: Poslanik.' Slijepac je otišao, oprao se – i progledao! Oni koji su poznavali slijepca, nisu više bili sigurni je li to on ili nije. Isus, očito, čini takav zahvat u čovjeka da mu stvara novi identitet, tako čovjek koji susreće Isusa i dozvoljava mu da učini zahvat u njegovu životu i na neki način postaje izvor čuđenja za druge. Sam slijepac potvrđuje svoj identitet: 'Ja sam!', što je zapravo Božje ime. Nadalje, za razliku od paralitičara, vidimo da slijepac od rođenja postaje istinski Isusov svjedok, a ne prokazatelj. On Isusa naziva Sinom čovječjim, što je titul koji za sebe uzima sam Isus i povezuje ga sa slugom-patnikom i dolazećim sucem. U izrazu Sin čovječji susrećemo se sa istinskim i izvornim likom Isusa, s biti njegova poslanja i njegova bića. On dolazi od Boga, on je Bog, ali postajući čovjekom donosi nam istinsku ljudskost.

Nazivajući Isusa Sinom čovječjim, slijepac ga potvrđuje kao Božjega poslanika, koji dolazi od Oca i njemu se vraća. Ozdravljenje od sljepoće je ispravno gledanje Isusa iz Nazareta“, razložio je Krešimir Šimić.

Tijekom razmatranja vjernici su potaknuti na promišljanje sadržaja riječi 'gledanje'  trećega poglavlja Postanka kada je grijeh otvorio oči prvim ljudima i upoznaju da su goli te je pojašnjeno kako je rezultat toga poremećen odnos s Bogom te Jahvino, Božje pitanje čovjeku 'Gdje si?' nije pitanje prostora te je iskonski grijeh povezan sa sljepoćom. „Slijepi smo od rođenja. Potrebno je novo stvaranje, nova kreacija, novi početak, novi zahvat, novo rađanje 'iz vode i duha'. Da bismo postali Božja djeca, moramo se nanovo roditi. Isus je Svjetlo svijeta, po njemu se događa istinsko gledanje. Oprati se vodom krštenja, poput slijepca opranog u Siloamu, identitet je Božjih ljudi. Krštenjem dobivamo novi identitet u Bogu. Tko ispravno vidi križ i u njemu spasenje svijeta, taj ispravno gleda Isusa. Ljudi koji žive iz vjere sigurni su u vlastito spasenje, žive u slobodi djece Božje i tako ozdravljeni postaju Kristovi svjedoci“, pojašnjeno je. Među ostalim zapažanjima bilo je (naposljetku odlomka) pitanje farizeja upućeno Isusu: "Zar smo i mi slijepi?", a „Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje." Zaključeno je kako šest puta evanđelist spominje otvaranje očiju, no sljepoća ostaje u farizeja jer nauk i Zakon stavljaju na prvo mjesto, a ne učinjeno dobro, naposljetku bivaju odbačeni jer odbacuju novi život jedino moguć po Isusu, „iz onoga koji je jedini dobar možemo činiti dobro“.

Katehetski susret, kojemu je pribivao i bogoslov Antun Nikolić, završen je molitvenom meditacijom i najavom novih razmatranja o Isusovim znamenjima ponedjeljkom. 

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić